- 1 -              Rev 1152/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1152/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz ... OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u V., protiv tuženika H. d.d. Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. d.o.o. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-2845/2015-2 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1506/14-17 od 15. rujna 2015., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. H. iz ... OIB: ... , da se naloži tuženiku H. d.d. Z., OIB: ... , da tužitelju D. H., na ime naknade materijalne štete, s osnove stajanja strojeva i radnika zbog nemogućnosti izvođenja građevinskih radova, isplati iznos od 634.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a tekućom od podnošenja tužbe, pa do isplate, te da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a kao neosnovan.

II/ Tužitelj H. D., OIB: ... , dužan je tuženiku H. d.d. Z., OIB: ... , nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.937,50 kn, (sedamtisućadevetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa), a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tužitelj se u reviziji izričito poziva na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenu pred drugostupanjskim sudom.

 

Vezano za bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, revident navodi „da je drugostupanjski sud pobijanom presudom samo potvrdio postupanje prvostupanjskog suda koji nezakonitim postupanjem nije tužitelju kao stranci dao mogućnost da raspravlja pred sudom“, dok je u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP naveo „da u prvostupanjskom postupku nije izveden niti jedan dokaz, na okolnosti utvrđivanja štetne radnje štetnika, štete i njene visine, te uzročne veze između štetne radnje štetnika i nastale štete.“ te da „prvenstveno prvostupanjski sud nije proveo po tužitelju predloženo građevinsko vještačenje“ pa da uslijed navedenog propusta prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom na to da niti u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. U postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, s obzirom na to da sud samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti (čl. 220. st. 2. ZPP), pa na isti način može od izvođenja dokaza i odustati. Povredu postupka u konkretnom slučaju sud bi mogao počiniti jedino da je odustavši od saslušanja tužitelja, saslušao tuženika, a da za to nisu postojali uvjeti iz čl. 265. ZPP, što se ovdje nije dogodilo. Tužitelju je jednako kao i tuženiku dana mogućnost raspravljanja pred sudom, dok sud u skladu s čl. 264. ZPP može, ali i ne mora provesti dokaz saslušanjem stranaka. Neosnovano tužitelj prigovara i obrazloženjima nižestupanjskih presuda u vezi s odbijanjem njegova prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenja. Ono je predloženo radi utvrđenja da je tužitelj zbog postavljanja predmetnog stupa bio onemogućen u ishođenju građevinske dozvole. Prijedlog za izvođenje dokaza radi utvrđenja te činjenice pravilno je odbijen pored prethodno utvrđene činjenice nepostojanja nastanka bilo kakve štete na strani tužitelja.

 

Neosnovan je i prigovor tužitelja da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a koja se očituje u tome da je istome, odnosno njegovom punomoćniku dostavljen otpravak drugostupanjske presude suprotno odredbi čl. 335. st. 5. i 13. ZPP, tj. da predmetna presuda ne sadrži pečat i žig s grbom Republike Hrvatske, kao ni potpis suca-predsjednika vijeća. Ovaj sud ističe da eventualno postojanje navedene povrede, a koju tužitelj nije ni dokazao, nije moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, dok se podredno navodi i to da je tužitelj podnošenjem revizije prihvatio vjerodostojnost pobijane drugostupanjske presude.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine na kojoj je tuženik postavio stup fiksne telefonije s pripadajućim kablom, da mu tuženik naknadi štetu iz razloga što je tuženik, po tvrdnjama tužitelja, bespravno postavio stup fiksne telefonije na njegovoj nekretnini te nije taj stup kasnije uklonio, iako je tužitelj od njega to više puta tražio. pa je stoga tužitelj pretrpio imovinsku štetu u iznosu od 634.500,00 kn.

 

Ove zahtjeve tužitelj temelji na tvrdnjama:

 

- da je nekretninu čkbr. 2485/1 u naravi pašnjak B. od 1518 m2, upisanu u ZK ul. 1757 k.o. Č., stekao na temelju kupoprodajnog ugovora, sklopljenog između njega i prethodne vlasnice S. P. 15. listopada 2012.,

- da tuženik na prethodno navedenoj nekretnini neovlašteno i bez privole, odnosno dopuštenja ranijeg, a tako i sadašnjeg vlasnika drži stup fiksne telefonske mreže s pripadajućim kablom,

- da je tužitelj započeo s izvođenjem građevinskih radova na istoj nekretnini, ali da mu predmetni telefonski stup ometa pokrenute građevinske radove tako da se isti uopće ne mogu izvoditi, te da su iz navedenog razloga zaustavljeni,

- da je tužitelj s T. H.-T. d.o.o. B. ugovorio izvođenje građevinskih radova, a zbog spomenutog bespravnog uznemiravanja da predmetni građevinski radovi stoje i da se ne mogu izvoditi, a izvođač radova da tereti tužitelja za troškove koji su nastali uslijed stajanja strojeva i radnika, tako da ovi troškovi od 20. lipnja 2014., pa do dana podnošenja tužbe 15. kolovoza 2014. iznose 252.000,00 kn, da isti i dalje rastu i to sa svakim danom stajanja građevinske mehanizacije i radnika oko 4.500,00 kn dnevno, a nastavno od toga vremena pa do podnošenja zahtjeva od 31.12.2014. da su ovi troškovi porasli, pa u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelj s osnove naknade imovinske štete traži od tužitelja isplatu iznosa od 634,500,00 kn.

 

Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan s obrazloženjem:

- da tužitelj nije dokazao ni jednu od pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu,

- da sud tužitelja nije utvrdio oštećenikom za štetu koju traži u ovom postupku, a jednako tako tuženika nije utvrdio odgovornom osobom, odnosno štetnikom,

- da je telefonski stup prvobitno postavljen ovlašteno i propisno, u skladu sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 71/14., dalje: ZEK) te da je tuženik stekao status infrastrukturnog operatora, a s obzirom na činjenicu da je na tome mjestu, a što znači i na nekretnini tužitelja elektronička komunikacijska infrastruktura postavljena prije 20 godina i da od strane ranije vlasnice nije bilo prigovora postavljanju ovog stupa,

- da je Trgovačko društvo H. T. d.o.o. iz B., u kojem je tužitelj direktor prema Izvodu iz Registra, ispostavilo tužitelju dva predračuna, bez specifikacije iznosa, za stajanje strojeva i radnika u navedenim razdobljima iz predračuna, a zbog nemogućnosti izvođenja radova na zemljištu tužitelja iz razloga što je u to vrijeme na nekretnini tužitelja postojao telekomunikacijski stup koji je ometao izvođenje radova,

- da se tužitelj u ovom postupku određeno izjasnio da nikakve iznose gore navedenom trgovačkom društvu s osnove navedenih predračuna nije platio,

- te da nije dokazana ni uzročna veza između nastale štete i radnje ili propusta tuženika, a niti protupravnost u postupanju ili nepostupanju tuženika.

 

Drugostupanjski sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, navodeći kako u ponašanju tuženika koji se koristio svojim pravom puta ne postoji protupravnost, a posljedično niti njegova odgovornost za štetu koja je tužitelju eventualno nastala zbog nemogućnosti izvođenja građevinskih radova.

 

Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova da na strani tuženika nema obveze naknaditi štetu tužitelju. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu su: postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja štetnika; šteta; uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Radnja štetnika je protupravna ako je njome povrijeđen pravni propis.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda do nastanka same štete na strani tužitelja nije ni došlo s obzirom je isti u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom naveo da nikakav iznos po dostavljenim predračunima trgovačkog društva H. T. d.o.o. nije ni platio. Iz navedenog proizlazi da na strani tužitelja nije ni došlo do umanjena imovine, pa samim time ni do nastanka štete. Također, i po mišljenju ovoga suda u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti, a to stoga što iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik temeljem čl. 28. st. 1. ZEK na predmetnoj nekretnini stekao pravo puta, pa samim time nema protupravnosti u tome što je isti na navedenoj nekretnini postavio telefonski stup.

 

S obzirom na navedeno, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.