- 1 -              Rev 2355/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2355/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz K. V., B. i H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv I-tužene A. N. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z. i II-tuženog P. N. iz S., OIB: …, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-749/18-2 od 13. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-160/11-55 od 28. rujna 2017., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-749/18-2 od 13. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-160/11-55 od 28. rujna 2017., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev:

 

„Nalaže se tuženima A. N., iz Z., Oib:… i P. N. iz S., Oib:,,, iseliti iz jednoipolsobnog stana vel. 53,66 m2, D-1, V kat, stan br. 33, koji se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice sa WC-om, hodnikom i lođe upisanog u knjigu položenih ugovora Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poduložak 54816 knjiga PU:T., a koji se nalazi u zgradi u Z. U. Z. R., sagrađena na katastarskoj čestici:5204, te stan slobodan od osoba i stvari predati tužitelju M. R. iz K. V., OIB:…, te se nalaže tuženima naknaditi trošak ovog postupka sve u roku od 15 dana.“

 

II Nalaže se tužitelju M. R. naknaditi 1. tuženici A. N. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn u roku 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev 1. tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 14.000,00 kn.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz stana pobliže određenog u izreci presude suda prvog stupnja, te predaja navedenog stana u posjed tužitelja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojne majke R. R. O. od 10. studenog 2011.,

 

- da je J. R. predmetni stan kupoprodajnim ugovorom od 3. veljače 1997. prodala tuženicima,

 

- da je predmet ugovora o kupoprodaji od 28. srpnja 1993. sklopljenog između R. O. zastupane po F. L. kao prodavatelja i J. R. kao kupca bila predmetna nekretnina,

 

- da se na navedenom ugovoru nalazi potvrda Grada Z. da je F. L. za R. O. po punomoći od 27. veljače 1991. priznao potpis na kupoprodajnom ugovoru kao svoj 28. srpnja 1993.,

 

- da iz dopisa Grada Z. od 21. studenog 2001. proizlazi da pregledom upisnika ovjera za tuzemstvo punomoć R. O. za F. L. nije ovjerena u PU T., te da kupoprodajni ugovor nije ovjeren pod brojem 6962 od 29. srpnja 1993.,

 

- da iz izjave R. O. od 29. prosinca 1993. proizlazi da je ista predmetni stan prodala posredovanjem F. L., kojem je u tu svrhu potpisala specijalnu punomoć i koji je umjesto nje ovjerio svoj potpis na ugovoru o kupoprodaji 28. srpnja 1993.,

 

- da je tužitelj J. R. u travnju 1995. napisao i poslao pismo u kojem navodi da je dobio pismo od gospodina K. iz kojeg je na svoje veliko zaprepaštenje utvrdio da J. R. svoje legitimno pravo na predmetni stan nije ostvarila, da ona jedina ima važeću sudsku dokumentaciju na taj stan i jedina ima pravo da ga dobije,

 

- da je K. bio u posjedu predmetne nekretnine i da je J. R. prije nego je stan prodala tuženicima vodila sudski postupak radi njegovog iseljenja iz predmetnog stana.

 

Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na zaključku da je R. O. za svog života raspolagala predmetnim stanom te ga prodala J. R. na temelju kupoprodajnog ugovora 28. srpnja 1993., a kako je J. R. taj stan kupoprodajnim ugovorom od 3. veljače 1997. prodala I i II-tuženicima isti imaju valjan pravni temelj za posjed predmetne nekretnine. Tužbeni zahtjev odbijen je pozivom na odredbu čl. 163. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li se u parnici radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed treba prekinuti postupak zbog prethodnog pitanja, odnosno utvrđivanja prava vlasništva sporne nekretnine u drugoj parnici?,

 

2. Da li tužitelj kao zemljišnoknjižni vlasnik ovopredmetne nekretnine ima pravo tražiti predaju stana od strane tuženika koji pravo na posjed zasnivaju na temelju nevaljanog ugovora, odnosno da li je valjanost tog ugovora na kojem tuženi temelje svoje pravo na posjed odlučno u ovom postupku (obzirom Županijski sud u Zagrebu navodi da je neodlučno pitanje valjanosti ugovora o prodaji sklopljenog dana 28. srpnja 1993. između prednika tuženika)?“

 

Kao razlog važnosti za prvo postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-2055/10 od 10. ožujka 2012., Revt-150/06 od 31. listopada 2006. i Rev-1361/98 u kojem je zauzet pravni stav o postavljenom pitanju.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Uvidom u spis utvrđeno je da su tuženici u ovom predmetu pokrenuli postupak protiv tužitelja, a radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci broj Revt-150/06, kad se zahtjev na činidbu temelji na postojanju kakvog prava ili pravnog odnosa, onda nije neophodno zahtijevati tužbenim zahtjevom utvrđenje postojanja ili nepostojanja takvog prava ili pravnog odnosa, već o tome treba odlučiti kao o prethodnom pitanju u (toj) kondemnatornoj parnici.

 

Sudovi u ovom predmetu nisu utvrdili sve važne činjenice potrebne za postojanje pretpostavki iz čl. 161. i 163. ZV, obzirom je valjalo utvrditi osnovanost zahtjeva tuženika u postupku protiv tužitelja, a posljedično tome kakvo bi pravo na posjed u odnosu na tužitelja tuženici imali.

 

Kako se u vrijeme donošenja odluke u ovom predmetu i dalje vodi parnica pred prvostupanjskim sudom (P-3306/15 Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama) u kojoj je predmet spora pitanje vlasništva predmetne nekretnine od strane tuženika (makar i pretpostavljenog vlasništva), tada posljedica eventualnog „uspjeha“ tužitelja u parnici radi utvrđenja prava vlasništva tuženika predstavlja prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka i u ovom predmetu povodom tužbenog zahtjeva radi iseljenja i predaje u posjed.

 

Naime, ako bi se u navedenoj parnici između predmetnih stranaka utvrdilo da pravo vlasništva tužitelja nije sporno, tužitelj u situaciji pravomoćnog završetka ove parnice ne bi više bio u mogućnosti ponovno istaknuti predmetni zahtjev u odnosu na tuženike. Treba dodati da kada meritorna odluka u ovom postupku ovisi bez daljnjeg o rješenju prethodnog pitanja jesu li tuženici vlasnici (ili pretpostavljeni vlasnici) sporne nekretnine, tada je bilo mjesta spajanju parnica radi zajedničkog raspravljanja, a ne donošenju odluke bez da se prethodno ispitalo i raspravilo sporno pitanje vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini (identično shvaćanje izraženo u odluci Rev-2055/10-2 od 20. ožujka 2012.).

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.