Broj: Kž 219/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. P. Č. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 5. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. svibnja 2017. broj Kv-I-41/17 (K-10/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba opt. P. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. P. Č. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 5. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11, a protiv tog optuženika i A. Č. zbog kaznenog djela ... iz čl. 231. st. 1. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv opt. P. Č. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud svaka ... do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. P. Č. po braniteljici, odvjetnici N. S., zbog „bitne povrede odredbi kaznenog postupka (čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP-a) povrede kaznenog zakona“, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako opt. P. Č. u uvodu žalbe navodi da ju podnosi zbog „bitne povrede odredbi kaznenog postupka (čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP-a“ (koju odredbu ZKP/08 ne sadrži) te povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, obrazlažući to već ranije istaknutim žalbenim navodima da u pobijanom rješenju nisu navedeni, a ni obrazloženi razlozi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje inkriminiranih mu kaznenih djela, kao i da bi se pravilnim sagledavanjem pravomoćne optužnice trebao izvesti zaključak o počinjenju ne dva, već samo jednog blažeg, i to kaznenog djela iz čl. 215. KZ/11, pri tomu dodajući da podaci o optuženikovoj dosadašnjoj osuđivanosti upućuju jedino na to da je optuženi do sada počinio više relativno lakših kaznenih djela protiv imovine, što ne upućuje na opasnost od njegovog ponavljanja činjenja kaznenih djela, kao i da je optuženi otac ... djece te se kroz njegov boravak u istražnom zatvoru dovodi u pitanje njihova egzistencija.

Međutim, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja za donošenje odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP/08, tako i u pogledu posebne pretpostavke, te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, dajući dostatne i valjane razloge za tu odluku.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi P. Č. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-5/17 od 23. veljače 2017. koja je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru broj Kov-11/17 od 6. travnja 2017., odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, a na kojima se optužnica i temelji. Pri tomu je bitno napomenuti da je prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, dok će ocjenu izvedenih dokaza dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika. Stoga su žalbeni navodi optuženika o nepostojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08, neosnovani.

Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime, iako je ispravan žalbeni navod optuženika da je do sada osuđivan jedino za „lakša“ kaznena djela protiv imovine, istodobno je prvostupanjski sud potpuno pravilno naglasio da unatoč tome poseban uvjet za produljenje istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u konkretnom slučaju proizlazi iz višestruke pravomoćne osuđivanosti jer je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije (list 147 spisa) do sada osuđen zbog počinjenih kaznenih djela ... Iz podatka o količini do sada počinjenih kaznenih djela, kako je to pravilno prvostupanjski sud uočio, proizlazi i zaključak da je evidentno da sve dosadašnje osude optuženika nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela. Upravo suprotno, neusklađenost optuženikova života s pravilima pravnog poretka eskalirala je do te mjere da mu se potvrđenom optužnicom u ovom postupku inkriminiraju dva teška kaznena djela, i to ... i ... Osim što je vidljivo da je do sada počinjenim kaznenim djelima za koja je osuđivan jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, kao što je to slučaj s jednim od djela koje mu se sada inkriminira, treba uzeti u obzir i da su ova terećena mu kaznena djela počinjena za vrijeme trajanja ... Te okolnosti je potpuno ispravno prvostupanjski sud povezao s okolnostima i načinom počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik da osnovano sumnjiv. U toj je, pak, činjenici prvostupanjski sud ispravno našao poveznicu i s podatkom o optuženikovoj nezaposlenosti i činjenicom da nema imovine u vlasništvu, a s obzirom na to da je jedno od kaznenih djela koja mu se inkriminiraju kazneno djelo ..., što u svojoj ukupnosti posve izvjesno upućuje na zaključak da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i na zaključak o postojanju faktične i stvarne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti koje, kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti, posve izvjesno upućuju na realnu bojazan da će optuženi P. Č. ponoviti isto ili slično kazneno djelo u slučaju puštanja na slobodu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju svrha daljnje primjene istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ne bi mogla ispuniti primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, a kako to optuženik predlaže u žalbi.

Osim toga, neosnovan je i navod optuženika da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti. Optuženik se, naime, u istražnom zatvoru nalazi neprekidno od uhićenja ..., kako je vidljivo iz izvješća o uhićenju i dovođenju (listovi 44 do 47 spisa), dakle nešto više od ..., a za jedno od inkriminiranih mu kaznenih djela, ..., odredbom čl. 111. toč. 5. KZ/11 propisana je kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. Dakle, načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08 nije povrijeđeno jer u ovom slučaju, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. toč. 6. ZKP/08 istražni zatvor može trajati ... godine do donošenja presude suda prvog stupnja.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da opt. P. Č. ni ostalim žalbenim navodima nije učinio upitnim osnovanost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2017.