Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 810/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 810/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., protiv tuženika D. t. d.o.o., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. u Z., Pisarnica S., radi utvrđenja postojanja ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-59/2020-2 od 11. ožujka 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-35/19 od 18. studenoga 2019., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-59/2020-2 od 11. ožujka 2020. u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. 2. izreke) i u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-35/19 od 18. studenoga 2019. utvrđeno je da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik 18. ožujka 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničara s mjestom rada u D. s početkom 18. ožujka 2019. i osnovnom plaćom u neto iznosu 4.000,00 kn mjesečno, uvećane za porez i prirez na dohodak i doprinose iz plaće i na plaću, a na koji ugovor o radu da se glede trajanja plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkazne rokove, dodatke na plaću i razdoblje isplate primanja na koja radnik ima pravo, trajanje radnog dana ili tjedna, primjenjuju odredbe Zakona o radu, Statut tuženika i druge odluke poslodavca utemeljene na Zakonu o radu, koja presuda zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno sklopljen po sili zakona između stranaka kao i naloženo tuženiku dostaviti tužitelju primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, a prema kojem je tužitelj započeo s radom kod tuženika 18. ožujka 2019. te je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane i neisplaćene plaće za redoviti prekovremeni rad za ožujak 2019. s početkom rada 18. ožujka 2019., te neisplaćene plaće za redoviti i prekovremeni rad za travanj 2019. Ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 19. studenoga 2019. do isplate.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-59/2020-2 od 11. ožujka 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane, a neisplaćene plaće za redoviti prekovremeni rad za ožujak 2019. s početkom rada 18. ožujka 2019., dok je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je između stranaka 18. ožujka 2019. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar s početkom rada 18. ožujka 2019. i osnovnom plaćom u neto iznosu 4.000,00 kn uvećane za porez i prirez na dohodak i doprinosi iz plaće i na plaću, a na koji ugovor da se glede trajanja plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkazne rokove, dodatke na plaću i razdoblje isplate primanja na koje radnik ima pravo, trajanje redovitog radnog dana i tjedna primjenjuje Zakon o radu, Statut tuženika i druge odluke tuženika utemeljene na Zakonu o radu, a koja presuda zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između stranaka, te nalaganjem tuženiku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s ugovorom o radu na neodređeno, a prema kojem je tužitelj započeto s radom kod tuženika 18. ožujka 2019. Ukinuta je pak prvostupanjska odluka u dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane, a neisplaćene plaće za redoviti prekovremeni rad za travanj 2019. i u odluci o troškovima postupka, kao i u dijelu kojim je odbačen zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

 

20. svibnja 2020. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija tužitelja je osnovana, dok prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena upravo u sporu o postojanju ugovora o radu i postojanju radnog odnosa tužitelja kod tuženika, to je protiv ove presude u smislu prethodno citirane odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP-a moguće podnošenje revizije bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a zbog čega tužitelj nije imao pravni interes uz podnesenu reviziju, podnositi prijedlog za dopuštenje revizije, a koji je podnio podneskom od 20. svibnja 2020., zbog čega je isti trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa st. 4. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehničar, počev od 18. ožujka 2019., a time sa svim pravima i obvezama koji iz tog ugovora proizlaze za tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca.

 

Drugostupanjski sud je polazeći od stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužitelj radio kod tuženika u ožujku i travnju 2019. kao tehničar na poslovima montaže priloga, a bez da mu je tuženik isplatio plaću,

 

- da je tuženik 23. travnja 2019. ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme datiranog 31. ožujka 2019., a koji je tužitelj odbio sklopiti, a

 

- da je tuženik sa danom 23. travnja 2019. tužitelja prijavio kao svog radnika, no

 

- da tužitelj nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog ugovora o radu je prestao obavljati poslove tehničara i raditi kod tuženika,

 

odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan ocijenivši da su stranke sklopile usmeni ugovor o radu uz ugovaranje probnog rada u smislu odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o radu, pri čemu da propust da sklope pisani ugovor o radu, radu tužitelja kod tuženika ne daje značaj rada u razdoblju od 18. ožujka 2019. do 23. travnja 2019., jer se radilo o probnom radu, pa kako se radilo o usmeno sklopljenom ugovoru o radu s ugovorenim probnim radom da se na isti ne primjenjuje odredba čl. 14. Zakona o radu.

 

Nadalje ocjenjuje kako je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika tijekom travnja 2019., a nakon što je tužitelj odbio sklopiti ponuđeni mu pisani ugovor o radu.

 

Na temelju čega je drugostupanjski sud ocijenio da se na usmeno sklopljeni ugovor o radu sa ugovorenim probnim radom ne primjenjuje odredba čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), u obrazloženju pobijane presude su izostali bilo kakvi razlozi, a bez čega za sada nije moguće ni ispitati pravilnost pobijane presude, što znači da je ista opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Oblik ugovora o radu propisan je odredbom čl. 14. ZR, dok je ugovaranje probnog roka regulirano odredbom čl. 53. ZR.

 

Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZR ugovor o radu sklopa se u pisanom obliku.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje valjanosti tog ugovora.

 

Prema odredbi stavka 4. tog članka ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Odredbom čl. 53. st. 1. ZR propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad.

 

Prema odredbi stavka 3. tog članka nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Iz sadržaja citiranih odredbi ne da se zaključiti da bi od primjene odredbe čl. 14. st. 2. i 4. ZR bili izuzeti ugovor o radu sa ugovorenim probnim radom sklopljenim u usmenom obliku. Ovo tim više obzirom na sadržaj odredbe čl. 53. st. 3. ZR, a prema kojoj nezadovoljavanje radnika na probnom radu je predviđen kao posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Dakle ugovoreni probni rad, sastavni je dio ugovora o radu, bez obzira je li se radi o ugovoru sklopljenom u pisanom obliku ili je takav oblik izostao, u kojem slučaju se primjenjuju odredbe čl. 14. ZR.

 

Slijedom navedenog, a kako zbog prethodno izloženog, zbog izostanka razloga na temelju čega je drugostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, nije moguće ispitati pravilnost pobijane presude, to je istu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će polazeći od prethodno obrazloženog ponovno ocijeniti žalbene navode tuženika te donijeti novu zakonitu odluku.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke sve na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu