Broj: Kž 221/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. svibnja 2017. broj Kzd-7/16-67 (Kvm-11/17-6), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba opt. M. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. M. H. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. KZ/11. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11, pod točkom I. izreke, a na temelju čl. 98. st. 1. i st. 2. toč. 4. i toč.9. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), protiv opt. M. H. produljena je primjena mjera opreza i to zabrana približavanja oštećenici – žrtvi A. H. s prebivalištem u ..., na udaljenost manju od ... metara, te zabrana uhođenja i uznemiravanja oštećenice – žrtve A. H. Pod točkom II. izreke određeno je da se izvršenje naloženih mjera opreza povjerava Policijskoj upravi varaždinskoj, a pod točkom III. izreke optuženi M. H. je upozoren da će se protiv njega odrediti istražni zatvor ako prekrši naložene mjere opreza.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. H. po branitelju, odvjetniku D. K., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženik u žalbi ističe da je otpao razlog iz kojeg su mjere opreza određene, pa da nema potrebe ni za njihovo produljenje jer je zaposlen u inozemstvu, gdje radi na terenu i uopće ne boravi u mjestu gdje mu je prijavljeno prebivalište te s oštećenom niti ostvaruje niti ima mogućnost ostvariti kontakt, a nema za tim ni potrebe.

Suprotno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoji opravdanje za primjenu mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4. i 9. ZKP/08.

Naime, prvostupanjski je sud posve ispravno naglasio okolnost da je oštećena A. H., između ostalog, u svojem svjedočenju iskazala da je optuženik, nakon kaznenog djela koje mu se potvrđenom optužnicom inkriminira, ..., pa je neosnovan žalbeni navod optuženika da je „otpao razlog“ i da „nema više potrebe za produljenje mjera opreza“, a s obzirom na to da sve utvrđene okolnosti razboritom predvidivošću upućuju na bojazan optuženikovog ponavljanja kaznenog djela. Stoga je protiv njega i nadalje nužna primjena određenih mu mjera opreza, kao mjerama blažim od istražnog zatvora, koje su istodobno jednako djelotvorne u smislu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela, pri čemu okolnost da naložene mu mjere opreza do sada nije prekršio potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu.

Takvi ispravni zaključci prvostupanjskog suda ne mogu se opravdano dokinuti niti ponovljeno istaknutim žalbenim navodima optuženika o tomu da je u većem dijelu godine njegovo mjesto zaposlenja i boravka u inozemstvu (o čemu kao dokaz nije priložena nikakva dokumentacija), pa da mu je zbog toga onemogućen kontakt s oštećenicom.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2017.