- 1 -              U-zpz 24/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 24/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., P., P. 1, zastupanog po punomoćnici V. S., odvjetnici u P., protiv tuženika I. županija, Upravni odjel za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, O. z. d., l. i p. (regionalnu) s., iz P., R. 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. H. G. d.d., iz P., S. 5, (ranije – A. t. d.d.) zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u P., radi troškova upravnog postupka, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske  poslovni broj Usž-323/18-4 od 12. ožujka 2020., kojima je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1409/16-11 od 20. listopada 2017. te je tužba odbačena, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

i

 

r i j e š i o   j e :

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske  poslovni broj Usž-323/18-4 od 12. ožujka 2020., odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Dopunskim rješenjem ovdje tuženika (tamo drugostupanjskog javnopravnog tijela) klasa: UP/II-363-05/11-14/44, Ur.br.: 2163/1-18-09/2-16-51 od 9. rujna 2016. određeno je da je ovdje tužitelj (tamo prvostupanjsko javnopravno tijelo) dužno trgovačkom društvu A. turist d.d. platiti trošak postupka od 138.983,25 kn (koji trošak je nastao u postupku određivanja naknade za priključak na komunalni sustav odvodnje otpadnih voda).

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenog dopunskog rješenja tuženika.

 

Drugostupanjskom presudom poništena je prvostupanjska presuda te je  drugostupanjskim rješenjem odbačena tužba.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske  podnijelo je zahtjev za izvanredno ispitivanje zakonitosti tih odluka (dalje: Zahtjev) iz razloge pogrešne primjene prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na Zahtjev.

 

Zainteresirana osoba u odgovoru na Zahtjev osporava dopuštenost i osnovanost tog Zahtjeva.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske  rješava o Zahtjevu na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama Zahtjeva.

 

Suština spora u ovom dijelu postupka ogleda se u pitanju da li pravna osoba s javnim ovlastima koja je kao javnopravno tijelo vodilo upravni postupak u prvom stupnju (ovdje tužitelj) ima ovlaštenje podnijeti tužbu Upravnom sudu protiv odluke drugostupanjskog javnopravnog tijela (ovdje tuženika) o troškovima tog postupka.

 

Prema odredbi čl. 1. ZUS-a u upravnom sporu upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih osoba te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava.

 

Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZUS-a u upravnom sporu tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

 

Prema stavku 3. istog zakonskog članka u upravnom sporu tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.

 

U konkretnom slučaju u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije odlučivano o pravima i obvezama ili interesima tužitelja, već je tužitelj kao prvostupanjsko javnopravno tijelo odlučivalo o pravima, obvezama i interesima zainteresirane osobe (odnosno njezinog prednika A. t. d.d.) (upravna stvar – čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku – NN 47/2019 – dalje ZUP). Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju nije bio ovlašten na podnošenje predmetne tužbe (sve u smislu odredbe čl. 17. st. 1. ZUS-a). Okolnost da je predmetnim dopunskim rješenjem tuženika kao drugostupanjskog javnopravnog tijela određen trošak tog upravnog postupka na teret tužitelju, ne znači da je predmet (meritum) tog postupka bio pravo, obveza ili pravni interes samog tužitelja. Trošak tog upravnog postupka je tek nastao povodom samog predmeta (merituma) postupka, te kao takav niti ne može imati značaj predmeta postupka.

 

Pravilan je i zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije ovlašten podnijeti predmetnu tužbu niti na temelju odredbe čl. 17. st. 3. ZUS-a (što podnositelj Zahtjeva  niti ne osporava). Naime, navedena odredba se odnosi na postupak donošenja zajedničke odluke u upravnoj stvari (čl. 21. ZUP) kada se radi o vezanim aktima (što u konkretnom slučaju nije riječ).

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 6. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude i ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.