- 1 -              Revd 3425/2020-2

Broj: Revd 3425/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. - O. d. s. d.o.o., OIB: …, Z., (E. S., S.), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-218/2016-2 od 3. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-458/2014 od 27. studenoga 2015., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-218/2016-2 od 3. ožujka 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-458/2014 od 27. studenoga 2015.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu.

Činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva, u čijim granicama su nižestupanjski sudovi osnovanost istog raspravili i ocijenili bila je naknada štete prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), koja je tužitelju nastala protupravnim postupanjem tuženika prilikom izdavanja elektroenergetske suglasnosti od 23. listopada 2006., dok u postavljenom pitanju i njegovom obrazloženju tužitelj sada polazi od činjeničnih i pravnih premisa koje nisu postojale u predmetnoj pravnoj stvari: da je tuženik samo djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu, pa da tužitelju, koji ne želi raskinuti ugovor, pripada pravo na razmjerno smanjenje svoje obveze prema odredbi članka 373. stavak 2. ZOO.

Zbog toga, niti razlog važnosti na koji se podnositelj poziva (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-28/10-3 od 3. studenoga 2011.) nije komparabilan, s obzirom da je predmet tog spora bio upravo zahtjev za sniženje cijene iz ugovora o kupoprodaji, dok je predmet ovog spora, ponavlja se, zahtjev za naknadu štete.

Kako, dakle, o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi rješenje spora u predmetnoj pravnoj stvari, pitanje ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. siječnja 2021.