- 1 -              Revr 1026/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1026/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz P., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika A. d.o.o., V. G., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1287/17-2 od 19. rujna 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5466/11-35 od 31. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu od 3. prosinca 2008. kao i odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 31. prosinca 2008., zatim zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da ga vrati na posao i naknadi mu plaću od otkaza pa nadalje (točka I izreke).

 

Prvostupanjskom presudom tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.772,50 kn (točka II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5466/11-35 od 31. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

 

II Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana i preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5466/11-35 od 31. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 74.477,50 kn te sudi:

 

Nalaže se tužitelju u roku 8 dana naknaditi tuženiku daljnji trošak postupka u iznosu od 74.477,50 kn.

 

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5466/11-35 od 31. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko iznosa od 74.477,50 kn.

 

IV Nalaže se tužitelju u roku 8 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 10.552,40 kn, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška sastava žalbe u visini od 3.785,10 kn odbija kao neosnovan.

 

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i revizije.

 

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja, te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome osporava činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Stoga slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika broj 1046/08 od 3. prosinca 2008., te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad, kao i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa, te da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće od 20. prosinca 2008. pa do vraćanja na rad.

 

U tijeku postupka je bilo sporno da li je tužitelj u trenutku otkaza ugovora o radu radio na radnom mjestu rukovoditelja male i srednje poslovne jedinice u PJ 07, P., ili na radnom mjestu rukovoditelja PPM u RJ 07 P.

 

Tužitelj je tvrdio da je u trenutku otkaza istom otkazan ugovor o radu koji više nije bio na snazi, već je bio na snazi ugovor o radu za radno mjestu rukovoditelja PPM u RJ 07 P., kojeg je tužitelj sklopio 6. travnja 2008.

 

Prvostupanjski sud navodi kako je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije sklopio s tuženikom ugovor o radu za radno mjesto PPM u RJ 07 P. 6. travnja 2008., već da je isti radio na radnom mjestu na kojem je i dobio otkaz iz razloga što je počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je i dopušteno otkazati ugovor o radu redovitim otkazom, te stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbi tužitelja odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke, navodeći pritom da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije sklopio s tuženikom ugovor o radu za radno mjesto PPM u RJ 07 P. 6. travnja 2008., te obrazlaže da je tužitelju nakon što je prethodno dobio upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa i to 5. travnja 2008. tuženik sljedećeg dana 6. travnja 2008. tužitelju ponudio sklapanje drugog ugovora o radu koji tužitelj nije prihvatio i nije potpisao, međutim taj ugovor je proizveo pravne učinke i obvezujući je za stranke. Naime, iz isplatnih lista plaće tužitelja proizlazi da je tužitelju nakon ponude novog ugovora plaća isplaćivana upravo po koeficijentu iz ponuđenog ugovora a ne više po koeficijentu iz prvog ugovora o radu sklopljenog između stranaka.

 

Drugostupanjski sud je nadalje utvrdio:

- da je prema tuženikovom Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, rukovoditelj postprodaje (rukovoditelj PPM) dužan, između ostaloga, provoditi kontrolu i nadzor provođenja svih propisanih procedura rada, kontinuirano kontrolirati i ocjenjivati zaposlenike u servisu, brinuti o poštovanju zakonskih normi i propisa vezanih uz rad postprodaje (str. 31. i 33. Pravilnika), s tim da je on odgovoran rukovoditelju PJ/direktoru marke (str. 33. Pravilnika),

              - da je tužitelj bio dužan kontrolirati zaposlenike u poslovnoj jedinici,

              - da je rukovoditelj post prodaje zadužen za kontrolu zaposlenika i rad servisa kao i otvaranje i zatvaranje radnih naloga, dakle da je tužitelj i kad je radio na radnom mjestu rukovoditelja male i srednje poslovne jedinice u PJ 07, P., a i kao rukovoditelj PPM u RJ 07 P. bio odgovoran za pravilno obavljanje radnih zadataka te bio dužan brinuti da se poslovni procesi odvijaju sukladno propisanim pravilima, tim više što je prethodno već bio upozoren da baš na to područje poslovanja mora posebno paziti.

 

              Odredbom čl. 113. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ 137/04 pročišćeni tekst, dalje ZR) propisuje:

              „(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

              – ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).“

 

              Obzirom je tuženik dokazao povredu radne obveze, nepravovremeno fakturiranje radnih naloga u poslovnoj jedinici za koje je odgovoran tužitelj kao rukovoditelj PPM odnosno postprodaje, i to nakon što je prethodno upozoren na potrebu pravovremenog fakturiranja, tuženik je opravdano tužitelju otkazao ugovor o radu, dok pogrešno navođenje ugovora o radu koji se otkazuje samo po sebi ne znači da je otkaz ugovora o radu nedopušten. To posebno zato što je u postupku dokazano da je tužitelj i na radnom mjestu rukovoditelj PPM u RJ 07 P. bio odgovoran za pravilno obavljanje radnih zadataka, a koja nije pravilno obavljao i zbog kojih mu je i otkazan ugovor o radu.

 

              Kako je do otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), to je pobijanom odlukom osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu, te zahtjev za povratak na rad i naknadu plaće nakon otkaza.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.