- 1 -              Rev 3074/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3074/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., J. i M. jtd. iz Z., protiv tuženika 1. B. B. iz C., i 2. A. M. iz N. V., koje zastupa punomoćnik B. Č. odvjetnik u R., radi isplate odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3473/12-3 od 10. rujna 2014. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama broj P-445/11 od 28. lipnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija 2. tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 368.875,00 kn sa zateznim kamatama od 24. travnja 2009. do isplate u roku od 15 dana. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zatezna kamata zatražena za razdoblje od 24. listopada 2008. do 23. travnja 2009. Točkom III izreke tuženicima je naloženo tužiteljici nadoknaditi  troškove postupka u iznosu od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama u roku od 15 dana.

 

Rješenjem suda prvog stupnja u istom pisanom otpravku u točki I izreke tužiteljica je oslobođena od plaćanja pristojbi u ovoj pravnoj stvari, a točkom II izreke istoga rješenja drugotuženik je također oslobođen od plaćanja pristojbi, koje oslobođenje djeluje od 26. ožujka 2012. godine.

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Djelomično se prihvaća žalba drugotuženika A. M. te se u odnosu na njega  preinačuje  presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-445/11 od 28. lipnja 2012. godine u točki I.  izreke i sudi:

 

Nalaže se drugotuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 50.000 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena  tekućim od 22. travnja 2011. godine do isplate u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženika za isplatu iznosa od 368.875,00 kn sa zateznim kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 24. travnja 2009. godine do 21. travnja 2011. godine.

 

Odbija se žalba drugotuženika kao neosnovana, te se u odnosu na njega potvrđuje citirana presuda u odluci o parničnom trošku u točki III. izreke za iznos od 12.500,00 kn sa zateznim kamatama."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio 2. tuženik, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija 2. tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi.

 

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Valja napomenuti da 2. tuženik kao revizijski razlog navodi pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe se da sukladno čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na što sadržajno upućuje 2. tuženik obrazlažući svoj prigovor solidarnosti. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje navedeni prigovor 2. tuženika.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 368.875,00 kn sa zateznim kamatama.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da su stranke 23. travnja 2002. zaključile ugovor o depozitu (za obrtna sredstva), da se u ugovoru navodi da tužiteljica daje tuženicima u depozit iznos od 368.875,00 kn  (protuvrijednost od 50.000 EUR prema srednjem tečaju HNB), na rok od 12 mjeseci računajući od dana uplate, s rokom dospijeća 23. travnja 2003., da se po isteku roka dospijeća depozit vraća deponentu s kamatama odnosno da se postupa po njegovom nalogu, da su ugovor zaključili A. M. (drugotuženik) i opunomoćenik B. B. (prvotuženik), kao primaoci, te tužiteljica kao deponent. 

 

Sudovi su nadalje utvrdili da je tužiteljica u vezi s navedenim ugovorom prvotuženiku predala novčani iznos od 50.000 EUR, dok su uvidom u izjavu od 26. travnja 2002., na kojoj je potpis drugotuženika ovjeren po javnom bilježniku utvrdili da je istom drugotuženik, kao direktor društva H. d.o.o. C. dozvolio upis založnog prava na nekretnini-kući u C. na kč.br. 2581/5 i 2581/9 k.o. C. (stan na 2. katu desno, 52 m2) u vlasništvu navedenog trgovačkog društva a u korist tužiteljice radi osiguranja novčanog iznosa od 50.000 EUR prema ugovoru od 23. travnja 2002.

 

Drugostupanjski sud obrazlaže kako je predmetni ugovor o zajmu, nazvan Ugovor o depozitu zaključen 23. travnja 2002., a cijeneći da iz stranačkog iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je tužiteljica dala tuženicima u zajam iznos od 50.000 EUR, predmetni ugovor o zajmu budući da je zaključen u tuzemstvu između domaćih osoba, kojima je u to vrijeme bilo zabranjeno pozajmljivanje strane valute, ništav pravni posao sukladno odredbama Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata („Narodne novine“ broj 91a/93). Odredbama tog zakonskog propisa je domaćim fizičkim osobama zabranjeno pozajmljivanje strane valute te je stoga predmetni ugovor protivan navedenom prisilnom zakonskom propisu te je stoga ništav pravni posao u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje ZOO/91).

 

Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je točno i prihvaća ga i ovaj sud.

 

Pravilno nadalje drugostupanjski sud obrazlaže da se prema odredbi čl. 307. st. 1. ZOO ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo, slijedom čega je, drugotuženika valjalo obvezati na vraćanje onoga što je i primio na temelju predmetnog ugovora, a to je iznos od 50.000 EUR.

 

U odnosu na prigovor zastare koji je 2. tuženik istakao, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

Stoga u predmetnoj pravnoj stvari nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice, obzirom sukladno navedenom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zastarni rok je počeo teći danom donošenja drugostupanjske odluke.

 

Radi svega navedenog, a na temelju čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju 2. tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.