- 1 -              Revd 2903/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2903/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M., komunalno trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću iz C., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. S.1 & I. S.2 iz Z., protiv tuženika M. E. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2873/2019-2 od 27. travnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-2868/2018-11 od 13. svibnja 2019., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2873/2019-2 od 27. travnja 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:

 

1. „Da li je zakonito naplaćivati uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada od vlasnika nekretnina kojima usluga nije pružena, odnosno uslugu naplatiti od osoba koje nisu onečišćivači?“

 

2. „Primjenjuje li se na usluge skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada odredba članka 20. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (N.N., broj 36/95, 70/19, 12/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 28/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, dalje: ZKG) za razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, dalje: ZOGO)?“

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda „u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-8667/2018 od 20. ožujka 2018. u iznosu od 390,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2018. do isplate i u iznosu od 75,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2019. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke“ (u odluci kojom je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 725,00 kn),

 

- u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda „u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-8667/2018 od 20. ožujka 2018. za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 75,00 kn od 20. ožujka 2018. do 12. svibnja 2019., i iznosa od 62,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2018. do isplate“ i suđeno:

 

"Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-8667/2018 od 20. ožujka 2018. u kojem je naložena isplata zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 75,00 kn od 20. ožujka 2018. do 12. svibnja 2019. i iznosa od 62,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2018. do isplate".

 

Tuženik je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog je osnovan.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 27. travnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu naveo da ovog podnosi zbog pitanja:

 

1. „Da li je zakonito naplaćivati uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada od vlasnika nekretnina kojima usluga nije pružena, odnosno uslugu naplatiti od osoba koje nisu onečišćivači?“

 

2. „Primjenjuje li se na usluge skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada odredba članka 20. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (N.N., broj 36/95, 70/19, 12/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 28/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, dalje: ZKG) za razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, dalje: ZOGO)?“

 

Ta pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženika postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

- da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije osporena presuda mogla preispitati,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.