- 1 -              Rev 733/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 733/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. di M. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. u R., protiv tuženika A. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Š. Š., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-869/2018-2 od 19. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-954/18-36 od 9. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-869/2018-2 od 19. studenoga 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-954/18-36 od 9. svibnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-869/2018-2 od 19. studenoga 2019., potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-954/18-36 od 9. svibnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o osobno uvjetovanom otkazu od 24. listopada 2014. tako da radni odnos tužitelju nije prestao, te sa danom 10. svibnja 2015. zatražen sudski raskid ugovora o radu sklopljen između stranaka 11. ožujka 2014., kao i zahtjev za naknadu štete tužitelju u iznosu 16.848,00 kn, te naknadu plaće u iznosu 18.359,40 kn, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 8.750,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćenjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući sa revizijom tužitelja podnesenom na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4., a u vezi s odredbom čl. 76. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) primjenjuje u ovom sporu, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da je ista nerazumljiva i nejasna, jer je drugostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio da je osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, a kojeg mu je tuženik dao odlukom od 24. listopada 2014. bio dopušten, a to što takva pravna ocjena za sada nema uporište u rezultatima provedenog postupka, zbog čega se ne može ni ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava, je razlog za ukidanje obje nižestupanjske presude, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti i riječi.

 

Predmet spora je dopuštenost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 24. listopada 2014., a time i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu te naknadu štete i naknadu plaće tužitelju. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

 

Tužitelj smatra da je otkaz bio nedopušten jer da niti su na njegovoj strani nastupili razlozi koji bi opravdavali takav otkaz, niti da je u odnosu na njega, a koji je bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na određeno vrijeme postojala mogućnost otkazivanja mu ugovora o radu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova na određeno vrijeme za razdoblje 11. ožujka 2013. – 10. ožujka 2015., te

 

- da je kod tuženika obavljao poslove stručne pomoći pri rješavanju reklamacija i poteškoća korisnika telefonske komunikacije, sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima,

 

- da je u razdoblju od 11. ožujka do 24. listopada 2014. tužitelj 11 puta tj. ukupno 45 dana izostao s posla, a koje izostanke je opravdao liječničkim doznakama,

 

- da je zbog učestalih izostanaka tužitelja s posla tuženik imao problema u nalaženju zamjena tužitelju i organizaciji rada, zbog čega

 

- da je odlukom od 24. listopada 2014. tužitelju dao osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR.

 

Na temelju prednjih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR. To stoga što:

 

- osobine tužitelja, a zbog kojih je on učestalo imao problema u izvršavanju poslova svog radnog mjesta u uvjetima rada koje je imao kod tuženika, su kod njega izazivali potrebu za učestalim izostancima s posla, koje je tužitelj opravdavao liječničkim doznakama,

 

- a kod tuženika su stvarali probleme u organiziranju procesa rada u smislu učestale potrebe iznalaženja zamjene tužitelju, a što je

 

- tuženik ocijenio opravdanim razlogom za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu osobina koje ima tužitelj kao radnik, koje su neprihvatljive za tuženika kao poslodavca.

 

Međutim, sadržaj i smisao odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR upućuje na to da je osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu moguć ako je zbog promjena u zdravstvenom stanju, a koje se ne bi mogle otkloniti liječenjem, radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, dakle ako kod njega postoji profesionalna nesposobnost za rad.

 

Kako su zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi u tumačenju i primjeni odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR u tom pravcu izostala činjenična utvrđenja odlučna za ovaj spor, a bez kojih za sada nije moguće ocijeniti osnovanost ili ne tužbenog zahtjeva, to je trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Vezano za revizijski navod tužitelja da mu tuženik uopće nije mogao otkazati ugovor o radu jer je on bio ustupljeni radnik, treba reći slijedeće:

 

Prema odredbi čl. 118. ZR ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redoviti otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.

 

Iz otkazanog ugovora o radu sklopljenog između stranaka razvidno je da je u njemu uz ostalo ugovoreno: otkazni rok poslodavca radniku prema ZR, što znači da su stranke u tom ugovoru, u smislu odredbe čl. 118. ZR ugovorile mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, a to znači da je mogućnost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kao jednog od vida redovitog otkaza ugovora o radu između njih bila ugovorena.

 

Odredbom čl. 47. st. 4. ZR propisano je da prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova.

 

Kako međutim u ovom slučaju tuženik kao korisnik, tužitelju kao ustupljenom radniku nije otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga (prestanka potrebe za radom tužitelja kao radnika), već zbog osobno uvjetovanog razloga, a koji otkaz nije isključen odredbom čl. 47. ZR, to je pravilno ocijenjeno da nije bilo zakonskih zapreka za otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, premda se radilo o ugovoru sklopljenom za privremeno obavljanje poslova na određeno vrijeme.

 

Slijedom navedenog ocijeniti je da je pod pretpostavkama da su ispunjeni razlozi za osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu radniku iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR, moguće takav otkaz dati i radniku koji kod poslodavca radi na temelju ugovora sklopljenog za privremeno obavljanje poslova na određeno vrijeme.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.