- 1 -              Revd 3000/2020-2

Broj: Revd 3000/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja … servis d.o.o., Z., U. G. V. 72, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. M. iz Z., K. N. 20, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-289/2019-6 od 15. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja Povrv-576/2017-12 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u glavnom dijelu tužbenog zahtjeva tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

Ovaj je sud taj prijedlog razmotrio u smislu odredaba čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a.

Prvo postavljeno pitanje (sa tri postavljena potpitanja) se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a; njime tuženik zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije dopušteni revizijski razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP-a), pa se u okviru toga prijedloga ne može razmatrati. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja, za obrazložiti je da u pogledu njega tuženik nije naveo razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a. U sudskim odlukama na koje se poziva ta stranka nije izraženo pravno shvaćanje u smislu je li se za imenovanje upravitelja, a u slučaju neetažirane nekretnine, treba pribaviti suglasnost svih suvlasnika i u tom smislu pravno shvaćanje o valjanosti ugovora o upravljanju nekretninom ako se o njemu nisu usuglasili svi suvlasnici.

Treće prijedlogom za dopuštenje revizije postavljenim pitanjem se implicira da je u konkretnom slučaju visina pričuve utvrđena po različitom ključu raspodjele troškova pričuve za vlasnike pojedinih posebnih dijelova nekretnine, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz nižestupanjskih odluka (a ovaj se sud, u ovom stupnju postupka, ne može upuštati u utvrđenje činjeničnog stanja). Stoga to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima slijedom kojih je izraženo pravno shvaćanje.

Zadnja dva prijedlogom za dopuštenje revizije postavljena pitanja su već svojim samim sadržajem preopćenito (uopćeno) postavljena, te stoga nije moguće davanjem odgovora na ta pitanja (i time izražavanjem pravnog shvaćanja) dati jasan, jednoznačan, potpun, sveobuhvatan i precizan odgovor koji bi bio na nedvojben način primjenjiv u svakoj budućoj usporedivoj situaciji. Stoga ta pitanja ne predstavljaju pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod točkom I.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije.

Zagreb, 5. siječnja 2021.