- 1 -              Rev 4311/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4311/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. V. iz S., OIB: … i II-tužiteljice B. V. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika T. d.d., Z., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik M. I. dipl. iur., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2054/17-3 od 23. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-2530/15-42 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 5. siječnja 20201.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja raskinut je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 29. lipnja 2013. između I i II-tužitelja, kao kupaca i tuženika kao prodavatelja kojeg je ovjerila javna bilježnica Ž. M. iz Z. 29. lipnja 2013. pod brojem OV-21305/13 za nekretninu kako je opisano u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 62.855,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je opisano u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuju isplatu iznosa od 6.983,94 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju R. A. d.d. na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od 29. srpnja 2013. do isplate (toč. III.), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 58.137,54 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. IV.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke na način da su odbijeni tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva da se raskida ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 29. lipnja 2013. između I i II-tužitelja, kao kupaca i tuženika kao prodavatelja kojeg je ovjerila javna bilježnica Ž. M. iz Z. 29. lipnja 2013. pod brojem OV-21305/13 za nekretninu kako je opisano u izreci presude suda drugog stupnja, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II.). Ujedno je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.675,00 kuna (toč. III.), dok je zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška sudske pristojbe na žalbu protiv pobijane presude odbijen kao neosnovan (toč. IV.).

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak, podredno pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima.

 

U odgovoru na reviziju I i II-tužitelji predlažu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu podredno odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev I i II-tužitelja za raskid kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženikom 29. lipnja 2013. i povrat kupoprodajne cijene.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su tužitelji kao kupci od tuženika kao prodavatelja kupili nekretninu koja u naravi predstavlja dvosobni stan na 3. katu s pripadajućim spremištem u zgradi u S., …,

 

- da su tužitelji stan preuzeli 1. kolovoza 2013. te da na istom postoje materijalni nedostaci koje su tužitelji prijavili tuženiku,

 

- da predmetnim ugovorom o kupoprodaji stranke nisu ograničile ni isključile prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari, a u čl. 12. su ugovorile primjenu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO) za sve odnose koji nisu utvrđeni samim ugovorom,

 

- da je I-tužitelj 2. siječnja 2014. kod tuženika putem obrasca prijave kvara prijavio probijanje vlage i gljivica na plafonu u maloj sobi uz rub koji gleda prema cesti, pojavljivanje crvenih mrlja u kutu i stvaranje sitnih kapljica,

 

- da je I-tužitelj 7. veljače 2014. kod tuženika putem obrasca prijave kvara prijavio vlagu u maloj sobi na plafonu, probijanje vode u razvodnoj kutiji u hodniku, odvajanje pločica od zida u kuhinji, da je zid u sobi mokar, dok u hodniku lagano curi voda iz razvodne kutije, te da je kvar prijavljen i 2. siječnja 2014., ali se nije ništa popravilo,

 

- da je tuženik poduzeo određene radnje da se nedostaci uklone, ali je isto bilo bezuspješno,

 

- da su nedostaci koji postoje u stanu tužitelja uslijed kojih su ugroženi bitni zahtjevi za građevinu u smislu higijene, zdravlja i zaštite okoliša, a ugrožena je i sigurnost u korištenju takva da su tijekom uporabe moguće ozljede korisnika građevine,

 

- da su tužitelji dopisom od 16. listopada 2014. zatražili da tuženik ispuni ugovor na način da im zamijeni predmetni stan s odgovarajućim stanom u novogradnji iste ili slične površine koji kvalitetnom odgovara stanu koji su mislili da kupuju i plaćaju,

 

- da je tuženik u dopisu od 31. listopada 2014. naveo da su 28. listopada 2014. tek nakon zaprimanja dopisa tužitelja kojim traže predaju drugog stana, djelatnici podružnice Stanogradnja s predstavnicima izvođača i podizvođača pristupili pregledu stana tužitelja,

 

- da su tužitelji opomenom, koja je kod tuženika zaprimljena 31. prosinca 2014., tuženika opet obavijestili da stan ima nedostatke zbog kojih nije pogodan za stanovanje i ponovno zatražili drugu nekretninu bez nedostatka i upozorili da će u suprotnom zatražili raskid ugovora.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev obzirom je utvrđeno da na nekretnini tužitelja postoje nedostaci zbog kojih stan nema potrebnih svojstva za svoju redovitu uporabu, a tuženik u primjerenom roku nije ispunio ugovor isporukom drugog stana bez nedostatak u skladu s čl. 412. i 413. ZOO, radi čega je došlo do raskida ugovora. Nadalje sud prvog stupnja zaključio je da tužitelji na temelju čl. 368. st. 2. ZOO u vezi s čl. 419. ZOO imaju pravo na povrat cijene koju su platili za predmetnu nekretninu, kao i zakonske zatezne kamate od 29. srpnja 2013., kao dana kada je tuženik primio isplatu u skladu sa čl. 368. st. 5. ZOO.

 

Odlučujući povodom žalbe tuženika i umješača na strani tuženik drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3 ZPP u dijelu zahtjeva kojim se traži donošenje konstitutivne odluke o raskidu ugovora, smatrajući da obzirom tužitelji nisu raskinuli predmetni kupoprodajni ugovor prije podnošenja tužbe, to se podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari smatra izjavom o raskidu ugovora, kao i da sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor kako su to tužitelji tražili postavljenim tužbenim zahtjevom. Nadalje u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud je potvrdio odluku prvostupanjskog suda kako u osnovi tako i u visini.

 

Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i revizijski sud.

 

Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Revizijski navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje suda drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza predstavljaju revidentovu ocjenu izvedenih dokaza čime upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog tog razloga revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP-a).

 

Revident nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Sukladno odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor, dok sukladno odredbi st 2. istog članka u svakom od tih slučajeva ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

 

Nadalje sukladno odredbi čl. 412. st. 2. ZOO kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavalac nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavalac neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor.

 

Iz navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljima pripada pravo na raskid navedenog kupoprodajnog ugovora (čl. 410. st. 1., čl. 412. st. 2. ZOO.), a sukladno tome i pravo na povrat cijene koju su platili za predmetnu nekretninu.

 

Naime, u predmetnom slučaju ispunjene su pretpostavke za raskid predmetnog ugovora sukladno navedenoj odredbi čl. 412. st. 2. ZOO, a to stoga što tuženik nakon obavijesti tužitelja o nedostacima predmetne nekretnine nije iste otklonio, niti je tužiteljima predao drugi stan bez nedostataka. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je predmetni ugovor raskinut podnošenjem tužbe u ovom predmetu. Također valja napomenuti da je sukladno navedenoj odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupcu dana mogućnost izbora koje će o navedenih prava iskoristiti.

 

Nadalje sukladno odredbi čl. 419. st. 1. ZOO raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranih ugovora zbog neispunjenja, dok prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala u ispunjenju raskinutog ugovora.

 

Prema tome tužitelji imaju pravo tražiti od tuženika iznos od 62.855,46 eura u kunskoj protuvrijednosti, koji iznos je tuženik primio na osnovi ugovora koji je raskinut.

 

Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (čl. 368. st. 5. ZOO).

 

Obveza plaćanja zateznih kamata nije vezana uz eventualno postojanje kamata na stambeni kredit, koje su tužitelji otplaćivali na iznos kojim su ispunili svoju obvezu iz predmetnog ugovora. Naime, u slučaju vraćanja novca, zatezne kamate predstavljaju korist koju je ugovorna strana imala od upotrebe tuđeg novca, u konkretnom slučaju korist koju je tuženik imao od upotrebe novca tužitelja.

 

Slijedom navedenog, ispitavši pravilnost primjene materijalnog prava, revizijski sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena, radi čega je valjalo na temeljem čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.