- 1 -              Revd 4180/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4180/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L., OIB …, I. L., OIB … i F. L., OIB …, svi iz Ž., S. G. 42, zastupani po punomoćniku L. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, U. G. V. 282, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije koje su stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-647/2019-3 od 9. rujna 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-200/2019-27 od 11. lipnja 2019., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ovog rješenja sve stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije.

 

Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije kojeg su podnijeli tužitelji ne sadrži pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP pa je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 387. st. 5. ZPP riješeno kao pod I. izreke ovog rješenja.

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog dva pitanja, a prvo pitanje zbog kojeg je podnesena revizija odnosni se na sadržaj drugostupanjske odluke.

 

Međutim, ZPP sadrži jasne odredbe o sadržaju drugostupanjske odluke, a u konkretnom slučaju sud je iznio razloge koje se odnose na djelomičnu odgovornost tuženika za naknadu štete.

 

Ocijenjeno je da prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, dakle, ne postoje, u odnosu na to pitanje, pretpostavke za dopuštenost revizije iz odredaba čl. 392. st. 6. i 387. st. 3. ZPP, nije udovoljeno niti pretpostavci iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na to pitanje trebalo odbaciti.

 

Drugim pitanjem zbog kojeg je podnesen prijedlog tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje.

 

Naime, to pitanje pretpostavlja da je nastala šteta uzrokovana isključivo radnjom oštećenika što je u suprotnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem.

 

Reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa zbog toga niti pitanja zbog kojih se podnosi revizija, odnosno prijedlog za dopuštenje revizije, ne mogu polaziti od drugačijeg činjeničnog stanja od stanja kakvo je utvrđeno u postupku kod nižestupanjskih sudova.

 

Zbog izloženog se mora zaključiti da o postavljenim pitanjima ne ovisi odluka u ovom sporu jer ta pitanja moraju polaziti od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio reviziji, te zbog toga ne postoje pretpostavke za dopuštenje revizije iz odrede čl. 385. st. 1. i 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju odredaba čl. 387. st. 5. i 392. st. 1. ZPP riješeno kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.