Broj: Kž 209/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog V. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2017. broj Kv-I-83/17 (K-27/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. (ispravno: stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a pod točkom II. izreke u istražni zatvor uračunato mu je vrijeme lišenja slobode od ..., pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. T. po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvora te da ga se pusti da se brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik tvrdi da sud nije određeno i potpuno izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje, kao što nije ponudio uvjerljive argumente iz kojih bi proizlazile one osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja djela, a niti su navedeni razlozi zbog kojih sud smatra da nije moguće svrhu istražnog zatvora ostvariti drugom blažom mjerom, čime žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio te jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi V. T. počinio inkriminirano mu kazneno djelo kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice, a s obzirom na to da takva sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, kako u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Pri tomu se napominje žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom postupku, kao opće pretpostavke za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, koja je u konkretnom slučaju ostvarena jer takav stupanj proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu izvedenih dokaza dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika.

Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a za svoje je zaključke ponudio i odgovarajuće obrazloženje, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavkom 3. ZKP/08. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojanje bojazni optuženikova ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud, prije svega, nalazi u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, (...) a koje upućuju na bešćutnost, upornost i visok stupanj kriminalne volje u postupanju optuženika na štetu oštećenika. Te je okolnosti prvostupanjski sud također pravilno povezao s podatkom da su ostali članovi oštećenikove obitelji izrazili strah od optuženikovog ponavljanja djela, s čim je u vezi i uvredljiv i prijeteći sadržaj elektroničke pošte upućene od optuženika svjedokinji I. D. jer nije zaposlila optuženikovog ... Konačno, opravdanu je poveznicu s tim okolnostima prvostupanjski sud utvrdio i u rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, iz kojeg proizlazi da je optuženi osoba poremećene osnovne strukture ..., koji su poremećaji karakteristični po neobaziranju na društvene obaveze, po bešćutnoj ravnodušnosti prema osjećajima drugih, manjku odgovornosti i nedostatnom razvoju osjećanja krivnje, uz sklonost optuživanju drugih i sniženi prag tolerancije frustracija, kao i manjak empatijskog razumijevanja drugih, uz dojam postojanja velikog ..., pri čemu je optuženikovo cjelokupno ponašanje prije, za vrijeme i nakon inkriminiranog mu djela bilo potpuno kontrolirano, najvećim dijelom unaprijed organizirano i prilagođeno konkretnim okolnostima.

Sagledavajući sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću i značenje, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio da one predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog V. T., a zbog čega je protiv istoga nužno produljiti primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, neovisno o tomu što je optuženik do sada kazneno neosuđivana osoba, dok se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. lipnja 2017.