- 1 -              Revd 2233/2020-2

Broj: Revd 2233/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarina Buljan predsjednica vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz T., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u O., p. tuženika …banke d.d., Z., R. c., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-1234/2019-2 od 3. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja P-420/2019-8 od 12. srpnja 2019., u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pitanje u tom prijedlogu numerirano rednim brojem 1., nema utjecaja na odluku u sporu, jer se odnosi na vezanost nižestupanjskih sudova za utvrđenja iz parnice povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa (potrošača), no pobijana odluka niti ne počiva na takovim utvrđenjima.

Naime, predmet spora u ovom stupnju postupka nije utvrđivanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i s tim u svezi vezanost za predmetnu odluku donesenu u „kolektivnom sporu“, nego pitanje isplate, tj. povrata stečenog bez osnove, nakon što je pravomoćnom odlukom (točkom I. izreke presude istoga prvostupanjskog suda, poslovnog broja P-2011/2015-24 od 28. travnja 2017. u tom dijelu potvrđene presudom istoga drugostupanjskog suda poslovnog broja Gž-945/2017-4 od 27. ožujka 2019. – protiv koje u tom dijelu nije podnesen izvanredni pravni lijek) utvrđena ništetnost pojedinih ugovornih odredbi u pogledu promjenjive kamatne stope. Dakle, u dijelu koji je predmet razmatranja u ovom stupnju postupka, pobijana odluka se ne temelji na utvrđenjima iz parnice povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa.

S obzirom na to da se pravno pitanje koje je u prijedlogu za dopuštenje revizije numerirano rednim brojem 2. odnosi na kvalifikaciju dostatne određenosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti to pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, nego bi eventualno imalo utjecaj u pogledu utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što, kako je gore obrazloženo, nije predmet spora u ovom stupnju postupka. Osim toga u pogledu toga pitanja predlagatelj nije uputio na odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje protivno onome u pobijanoj odluci.

U pogledu trećeg prijedlogom za dopuštenje revizije postavljenog pitanja je za obrazložiti da tuženik nije dostavio, niti uputio na odluke sudova (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a) u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje protivno onome u pobijanoj odluci, niti je dokazao zbog čega bi to pitanje bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom čega to pitanje nema važnost u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Iako je, zbog prethodno navedenog, irelevantno, valja nadodati da je u pogledu toga pravnog pitanja pravno shvaćanje u pobijanoj odluci usklađeno sa onim izraženim u odluci ovoga suda poslovnog broja Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.

Slijedom obrazloženog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. siječnja 2021.