- 1 -              I Kž 725/2020-4

Broj: I Kž 725/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. L., zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11-17), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 27. studenoga 2020. broj Ik I-243/2020-12, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika K. L.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, odbijen je prijedlog zatvorenika K. L. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u G. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od četiri godine zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 2. i članka 179.a KZ/11-17, na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 28. studenoga 2017. broj K-492/2017. i presuda Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2018. broj Kž-150/2018-5, a predviđeni istek kazne je 14. srpnja 2021.

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik K. L., navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a predlažući da mu se odobri uvjetni otpust ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima zatvorenika, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da njegov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti, pri čemu je za takvo svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Premda je u pravu zatvorenik kada u žalbi ističe da na njegovoj strani postoji mnoštvo pozitivnih učinaka izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od četiri godine s čijeg izdržavanja se predlaže uvjetno otpuštanje (pojedinačni program izvršavanja kazne za koji je ocijenjen kao uspješan, bez, kako stegovnih postupaka, tako i drugih kaznenih postupaka, radna angažiranost, korištenje pogodnosti izlaska u grad s posjetiteljima i godišnjeg odmora u mjestu prebivališta ili boravišta, podrška obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat), ocjena je i ovog suda da negativno ocijenjene okolnosti na zatvorenikovoj strani ipak pretežu nad pozitivnim te da je zbog tih okolnosti osnovano i zakonito prvostupanjski sud odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust.

Naime, prema izvješću Zatvora u G., kod zatvorenika je i dalje prisutan rizik od kriminalnog povrata, a što je svakako značajna okolnost o kojoj sukladno članku 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19) sudovi trebaju voditi računa prilikom odlučivanja o zatvorenikovom uvjetnom otpuštanju. Osim toga, zatvoreniku je bio odobren prekid kazne od 24. ožujka 2020. koji je rješenjem od 27. ožujka 2020. opozvan, s obzirom na to da je zatvorenik 25. ožujka 2020. (dakle, odmah drugi dan po početku prekida kazne) počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), za koji je nepravomoćno proglašen krivim i to na način da je u vidno alkoholiziranom stanju i u prisutnosti svojih majke i sestre i to na adresi na kojoj namjerava boraviti nakon izdržavanja kazne, na štetu svog sina počinio psihičko nasilje prouzročivši mu povredu dostojanstva i uznemirenost. Dakle, zatvoreniku je ukazano povjerenje na način da mu je odobren prekid kazne koje je od zlouporabio dovodeći se u alkoholizirano stanje (premda mu je bila izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti od alkohola te je cijelo izdržavanje kazne uključen u neki oblik tretmana) i čineći nasilje prema članu svoje obitelji.

Kada se uz navedeno uzme u obzir i brojnost te težina i način počinjenja kaznenih djela za koja je zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine (dva kaznena djela teške tjelesne ozljede te jedno kazneno djelo nasilja u obitelji, sve na štetu svoje majke u čijoj kući bi boravio za vrijeme uvjetnog otpusta, pri čemu je istoj zadao ozljede koje su teške prirode), što također upućuje na mogućnost kriminalnog povrata, te povezujući to s dijagnostičkim podacima o zatvoreniku iz kojih je vidljivo da je zatvorenik emocionalno nezreo i nestabilan, slabe samokontrole koja dodatno slabi u alkoholiziranom stanju, niske tolerancije na frustracije zbog čega olako gubi kontrolu nad bijesom i postaje agresivan do razine bešćutnosti, ocjena je i ovog suda da je, unatoč tome što je zatvorenikova majka izrazila spremnost za zatvorenikov prihvat, nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

Stoga je, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u odnosu na njega nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. KZ/11-19 za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora te da, unatoč zatvorenikovom verbaliziranju kajanja prema počinjenim radnjama nasilja prema članovima obitelji te kritičnosti prema vlastitoj ovisnosti o alkoholu, to samo za sebe ne upućuje na njegovu spremnost za ranije uključivanje u život na slobodi. Osim toga, svojim ponašanjem nakon odobrenog prekida kazne, zatvorenik je pokazao da su navedeno kajanje i kritičnost samo deklarativne naravi.

Stoga je, a budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2021.