- 1 -              II Kž 538/2020-4

Broj: II Kž 538/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog L. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. prosinca 2020. broj Kv I-70/2020 (K-40/19.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog L. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. J. zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. KZ/11. te kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. J. po branitelju, odvjetniku B. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu, podredno da se preinači na način da se ukine istražni zatvor i optuženik odmah pusti na slobodu. Također se predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu primjene neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. ili mjere istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj ističe da sud nije dao dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora i na mogućnost primjene neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. ili mjere istražnog zatvora u domu iz članka 119. ZKP/08.

Suprotno tome, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud dao cjelovite razloge u odnosu na sve potrebne sastojke rješenja o istražnom zatvoru propisane u članku 124. stavku 3. ZKP/08. Nakon što je utvrdio neophodnost primjene mjere lišenja slobode (kao i nepodobnost primjene mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor), nije bilo nužno posebno obrazlagati neprikladnost drugih mjera, uključujući i mjeru istražnog zatvora u domu uz primjenu tehničkog nadzora za koju, osim toga, ZKP/08. u članku 119. stavku 1. propisuje da se može odrediti u onim slučajevima kada sud to ocijeni iznimno opravdanim. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju smjera žalba, a ispitivanjem rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporavaju činjenice.

Naime, žalitelj navodi da produljenje istražnog zatvora u duljem razdoblju nije dopušteno obrazlagati uvijek istim razlozima, nego da je trebalo utvrditi nove i dostatne okolnosti te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III 7541/2011, koju citira u žalbi. Međutim, ovi žalbeni prigovori ne odgovaraju stanju spisa budući da je žalitelj propustio uočiti da su se od donošenja rješenja suca istrage o određivanju istražnog zatvora, argumenti u prilog istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. dopunjavali novim činjenicama proizašlim iz dokaznog postupka. Tako su se u međuvremenu, kao okolnosti koje upućuju na opasnost od počinjenja kaznenog djela, pojavili rezultati psihijatrijskog vještačenja prema kojima postoji takva opasnost. Stoga nije točno da u ovom postupku nije primijenjen dinamički princip prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, kao i prilikom obrazlaganja njegove utemeljenosti.

Nadalje, na pobijanu odluku nije od utjecaja činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika na koju se višestruko poziva žalba. To stoga kada se ima u vidu ustrajnost optuženika koja proizlazi iz činjeničnog supstrata inkriminiranih kaznenih djela, a koja se očituje u uporabi čekića, bata i noža te nanošenju brojnih i teških ozljeda žrtvama koje se zbog svoje poodmakle životne dobi ni na koji način nisu mogle suprotstaviti napadu optuženika. Nastavno, u nalazima psihijatrijskih vještačenja je konstatirana opasnost od počinjenja kaznenih djela, a iz prekršajne kažnjavanosti proizlazi raniji sukob sa zakonom i nepoštivanje pravnog poretka od strane optuženika. Dakle, ove okolnosti u svojoj međusobnoj logičnoj povezanosti čine one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo. Stoga nisu prihvatljive daljnje žalbene tvrdnje da se razlozi za istražni zatvor temelje jedino na načinu počinjenja i težini inkriminiranih kaznenih djela, da su paušalni i da nisu individualizirani.

Kod takvog stanja stvari se nikakvim blažim mjerama ne može ostvariti svrha koja se postiže mjerom lišenja slobode, a to je zaštita socijalne sredine od počinjenja novih kaznenih djela za što postoji realna opasnost.

U odnosu na pitanje znatne proturječnosti nalaza vještaka istaknute u žalbi, napominje se da je to problematika koja će se razmotriti pred raspravnim sudom, a ovaj sud, kao niti prvostupanjski sud prilikom kontrole istražnog zatvora, nisu ovlašteni ulaziti u prihvatljivost tog nalaza.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2021.