- 1 -              II Kž 549/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 549/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. prosinca 2020. broj Kv I-83/2020-6 (K-16/2020-43), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog M. L. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. L., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. te članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku T. J., bez navođenja zakonske žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud, prilikom produljivanja istražnog zatvora, trebao uzeti u obzir ponašanje oštećenice prilikom vođenja ovog kaznenog postupka, očito držeći da se njezinom iskazu, na kojem se između ostaloga temelji optužnica, ne može pokloniti vjera. Osim toga,  smatra da na strani optuženika ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela jer on sa oštećenicom više ne živi.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika. Također, prvostupanjski je sud iznio jasne razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora kod optuženika ne može ostvariti nekim blažim mjerama.

 

Prvenstveno, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, ne proizlazi samo iz iskaza žrtve, kako to pogrešno navodi žalitelj, već i iz niz drugih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv. Naime, optuženiku se stavlja na teret da je kroz razdoblje od gotovo pet godina, grubo i nasilno postupao prema izvanbračnoj supruzi, koju je, često u alkoholiziranom stanju, ne samo verbalno vrijeđao i ponižavao, već i fizički napadao, odgurivao i šamarao po licu i tijelu te od nje zahtijevao spolne odnose na koje je pristajala samo kako bi je on ostavio na miru, sve do kulminacije u događaju iz točke 1. optužnice kada je svoju izvanbračnu suprugu, prethodno zaključavši ulazna vrata kako ne bi mogla izaći, šamarao, udarao rukama i nogama po glavi i tijelu te, uz galamu i psovke, potrgao s nje u tri navrata donje rublje, a po neuspjelom pokušaju ostvarenja spolnog odnosa, odgurnuo s kreveta tako da je pala i zadobila tjelesne ozljede. Ovakav način počinjenja kaznenih djela kroz duže razdoblje od gotovo pet godina ukazuju, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, o postojanju visokog stupnja kriminalne volje i ustrajnosti te odlučnosti u protupravnom postupanju na strani optuženika u odnosu na žrtvu, njegovu vanbračnu suprugu N. B.

 

Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je s pravom doveo u vezu konkretno protupravno postupanje optuženika sa rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, zaključivši da i nadalje postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika proizlazi da mu je postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu uz uočene naglašene disocijalne crte ličnosti, te je optuženik, u okviru svoje ovisnosti, sklon kršenju društveno prihvatljivih normi, pri čemu alkohol poticajno djeluje na manifestaciju agresivnih pulzija, na verbalnoj, ali i fizičkoj razini. Sukladno mišljenju vještaka, inkriminirano postupanje optuženika bilo je pod odlučujućim utjecajem bolesti ovisnosti o alkoholu, te kod njega postoji visoka razina opasnosti od počinjenja novog, težeg kaznenog djela upravo zbog te bolesti, zbog čega je vještak i predložio izricanje mjere sigurnosti iz članka 69. KZ/11.

 

Sve tako izložene okolnosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti ukazuje na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik ponoviti kaznena djela ili dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome je u pravu prvostupanjski sud kada drži da se, imajući u vidu značaj i kvalitetu odlučnih okolnosti, svrha istražnog zatvora, ne bi mogla ispuniti niti jednom od zakonom predviđenih mjera opreza, bez obzira što optuženik više ne živi sa žrtvom.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je i nadalje nužno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.