- 1 -              II Kž 540/2020-4

Broj: II Kž 540/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2020. broj Kv I-168/2020 (K-25/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog A. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. H., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I/ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II/ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. siječnja 2020. pa nadalje.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi A. H. po branitelju, odvjetniku T. B., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor ili podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zašto smatra da na njegovoj strani i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost te da nisu dostatni navodi u pobijanom rješenju za zaključak o razumnoj opravdanosti i nužnosti produljenja istražnog zatvora kao krajnje i najteže mjere kojom se zadire u prava okrivljenika.

Nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, prvostupanjski je sud dao jasne, dostatne i valjane razloge, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a valjano je obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

Stoga u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj nadalje ističe da do sada nikada nije osuđivan za ovu vrstu kaznenih djela te da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecalo da shvati da se na slobodi ne smije upuštati ni u kakve protupravne radnje.

Istaknutim žalbenim navodima, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti i nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Optuženik je, naime, višestruko osuđivana osoba, i to u razdoblju od 2011. do 2016. u čak 17 navrata zbog raznovrsnih kaznenih djela, kako na uvjetne, tako i na bezuvjetne kazne zatvora. Premda ta kaznena djela nisu istovrsna onima za koja se optuženik ovdje tereti, valja imati na umu da je on, između ostaloga, osuđivan i za kaznena djela karakterizirana elementom primjene sile (razbojništvo iz članka 218. stavka 1. KZ/97. i nasilničko ponašanje u obitelji iz članka 215.a KZ/97.), a potvrđenom optužnicom u ovom predmetu stavljaju mu se na teret kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11., dakle kaznena djela čiji element bića je također primjena sile. Očito je, dakle, da ranija, i to višestruka osuđivanost na optuženika nije utjecala na način da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim pravnim poretkom i ubuduće se suzdrži od ponašanja protivnih istome.

Osim toga, okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik ovdje osnovano sumnjiv upućuju na visok stupanj upornosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju, što u korelaciji s prethodno izloženim, upućuje na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani. Stoga mu je, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu se ista svrha, uzevši u obzir kvalitetu i značaj svih prethodno izloženih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti nijednom blažom mjerom.

Žalbeni navodi optuženika da inače brine o baki i djedu koji su starije životne dobi te imaju znatne zdravstvene tegobe nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora.

Kako, dakle, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu s uspjehom dovedene u pitanje žalbom optuženog A. H., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2021.