Broj: Kž 324/2014

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2014. broj K-132/12, u sjednici održanoj 18. svibnja 2017. i 13. srpnja 2017. u nazočnosti u javnom dijelu optuženog S. P. i branitelja optuženika, odvjetnika S. T.,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog S. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, proglašen je krivim optuženik S. P. zbog kaznenog djela iz članka 112. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da mu je temeljem članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko kroz vrijeme od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i točka 6. ZKP/08 u iznosu od 9.648,40 kuna, te paušalna svota u iznosu od 300,00 kuna.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude žali se i optuženik putem svog branitelja S. T., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

Ovaj žalitelj je zatražio poziv da se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno te su pristupili optuženik S. P. i njegov branitelj odvjetnik S. T., dok uredno izviješteni državni odvjetnik nije pristupio, pa je sjednica, sukladno članku 475 stavak 5. ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika S. P. nisu osnovane.

Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koju nalazi u tome da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima jer iz opisanog činjeničnog supstrata u izreci presude ne proizlaze sva zakonska obilježja kaznenog djela usmrćenja u pokušaju iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, odnosno žalitelj smatra da je sud trebao navesti da se radi o napadu takvog intenziteta da je kod optuženika izazvao stanje jake razdraženosti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se optužnicom državnog odvjetnika optuženiku stavljalo na teret kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, međutim sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da se radi o kaznenom djelu usmrćenja u pokušaju iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, te za isto osudio optuženika S. P..

Državni odvjetnik ne osporava pravnu kvalifikaciju djela iz presude, već samo prigovara nedostatnom činjeničnom opisu u izreci koji bi odgovarao kvalifikaciji kaznenog djela iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.

Zbog limitiranosti navodima žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud nije mogao ispitati presudu u pogledu pravilne pravne oznake djela koju je sud naveo u izreci, međutim treba reći da nedostatak u činjeničnom opisu djela iz izreke, na koji upućuje državni odvjetnik, a to je bitno obilježje kaznenog djela iz članka 112. stavak 1. KZ/11, "da se radilo o napadu takvog intenziteta da je kod optuženika izazvao jaku razdraženost", nije od relevantnog utjecaja na pravilnost presude, obzirom da iz zakonskog opisa i pravne kvalifikacije djela, kao i obrazloženja presude evidentno proizlazi da je optuženik osuđen upravo za kazneno djelo usmrćenja u pokušaju iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.

Isto tako, nije u pravu optuženik S. P. kada u svojoj žalbi pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da u tijeku postupka nije dokazana namjera optuženika da usmrti oštećenika J. L.. Naime, žalitelj smatra da nije sporno da je optuženik prilikom napada oštećenika, povlačenjem oštrice skalpela istoga zarezao po središnjem dijelu vrata u neposrednoj blizini krvnih žila, ali je ostalo sporno da li je optuženik to učinio u cilju usmrćenja oštećenika koji cilj nije ostvaren jer se oštećenik izmaknuo ili je pokušaj usmrćenja nastao upravo zbog nasrtaja oštećenika na optuženika.

Suprotno ovim navodima podnesene žalbe optuženika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 za koje je osuđen.

Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno utvrdio da je kritične zgode oštećenik napao optuženika uslijed nesređenih obiteljskih odnosa a vezano uz korištenje kupaonice, a što su potvrdili i svjedoci T. P. i R. P., pa i sam oštećenik koji je naveo da je slijedio optuženika po stanu da bi mu zabranio korištenje kupaonice.

Međutim, sud je isto tako utvrdio, poglavito na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, da je optuženik tom prilikom bio u stanju jake razdraženosti i povišenog afektivnog stanja, što zbog prethodno narušenih odnosa u obitelji, što zbog pripitog stanja i umora jer je došao sa posla u kasne večernje sate, te konačno zbog borbenog stava prema njemu koji su zauzeli kako oštećenik tako i A. L., punac optuženika.

Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik tempore criminis postupao sa izravnom namjerom da oštećenika liši života, a na što ukazuje prvenstveno sredstvo kojim je optuženik zadao ozljedu oštećeniku (skalpel), mjesto ozljeđivanja (vrat), te činjenica da je oštećenik doista i zadobio tjelesnu ozljedu, a po mišljenju vještaka medicinske struke zadobivanjem predmetne ozljede nastaje realna opasnost za život, jer se na vratu nalaze krvne žile čijim ozljeđivanjem može doći do iskrvarenja i smrti.

Slijedom navedenog, ocjena je i ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je optuženika S. P. osudio za kazneno djelo usmrćenja u pokušaju iz članka 112. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a primjenom odredbe članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11, uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Kako optuženik u svojoj žalbi ističe žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je pobijanu presudu ispitao i sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, zbog odluke o kaznenoj sankciji, te je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, optuženiku izrekao adekvatnu kaznenu sankciju, primjerenu stupnju njegove kaznene odgovornosti i težini počinjenog djela, pri čemu je pravilno kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik do sada nije osuđivan, da je djelo ostalo u pokušaju, te da je samohrani otac troje djece, dok otegotnih okolnosti nije našao.

Vezano za navode žalbe u kojima se pobija odluka o troškovima postupka, treba reći da je prvostupanjski sud, sukladno kogentnoj odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08, obvezan optuženiku koji je proglašen krivim, naložiti plaćanje troškova kaznenog postupka, međutim u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP/08 ako je imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem bilo dovedeno u pitanju uzdržavanje osuđenika ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može, na obrazloženi zahtjev osuđenika, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti plaćanja troškova postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika i optuženika , ovaj sud je ispitao istu i sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Slijedom iznesenog, a kako se navodima podnesenih žalbi prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju članka 482 ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. srpnja 2017.