Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 550/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2020. broj K-16/2020-46, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog M. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog M. L. kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 2. i člankom 34. te članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku T. J., bez navođenja zakonske žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u svojoj žalbi tvrdi da sud nije dostatno uzeo u obzir ponašanje žrtve tijekom trajanja vanbračne zajednice, kada je i ona konzumirala alkohol te se ponašala nasilno prema optuženiku. Osim toga, upućuje kako na njegovoj strani ne postoji realna opasnost da bi počinio novo kazneno djelo u odnosu na oštećenicu, sa kojom više niti ne živi.
Suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one u odnosu na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i jasne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Naime, postojanje osnovane sumnje u ovom stadiju kaznenog postupka kada je optuženik proglašen krivim da je počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, nije upitno, a optuženik ju, uostalom, žalbom niti ne dovodi u pitanje. Okolnosti koje optuženik iznosi u žalbi, a koje se tiču ponašanja oštećenice, ni na koji način ne dovodi u pitanje ispunjenje osnovne pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
Postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Naime, optuženik je proglašen krivim da je kroz razdoblje od gotovo pet godina, grubo i nasilno postupao prema izvanbračnoj supruzi, koju je, često u alkoholiziranom stanju, ne samo verbalno vrijeđao i ponižavao, već i fizički napadao, odgurivao i šamarao po licu i tijelu te od nje zahtijevao spolne odnose na koje je pristajala samo kako bi je on ostavio na miru, sve do kulminacije u događaju iz točke 1. nepravomoćne presude kada je svoju izvanbračnu suprugu, prethodno zaključavši ulazna vrata kako ne bi mogla izaći, šamarao, udarao rukama i nogama po glavi i tijelu te, uz galamu i psovke, potrgao s nje u tri navrata donje rublje, a po neuspjelom pokušaju ostvarenja spolnog odnosa, odgurnuo s kreveta tako da je pala i zadobila tjelesne ozljede. Ovakav način počinjenja kaznenih djela kroz duže razdoblje od gotovo pet godina ukazuju, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, o postojanju visokog stupnja kriminalne volje i ustrajnosti te odlučnosti u protupravnom postupanju na strani optuženika u odnosu na žrtvu, njegovu izvanbračnu suprugu N. B.
Nadalje, kao i ranije, prvostupanjski sud je s pravom doveo u vezu konkretno protupravno postupanje optuženika sa rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, zaključivši da i nadalje postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika proizlazi da mu je postavljena dijagnoza ovisnosti o alkoholu uz uočene naglašene disocijalne crte ličnosti, te je optuženik, u okviru svoje ovisnosti, sklon kršenju društveno prihvatljivih normi, pri čemu alkohol poticajno djeluje na manifestaciju agresivnih pulzija, na verbalnoj, ali i fizičkoj razini. Sukladno mišljenju vještaka, inkriminirano postupanje optuženika bilo je pod odlučujućim utjecajem bolesti ovisnosti o alkoholu, te kod njega postoji visoka razina opasnosti od počinjenja novog, težeg kaznenog djela upravo zbog te bolesti, zbog čega mu je prvostupanjskom presudom, uz izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i sedam mjeseci, na temelju članka 69. KZ/11. izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
Sve tako izložene okolnosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti ukazuje na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik ponoviti kaznena djela ili dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome je u pravu prvostupanjski sud kada drži da se, imajući u vidu značaj i kvalitetu odlučnih okolnosti, svrha istražnog zatvora, ne bi mogla ispuniti niti jednom od zakonom predviđenih mjera opreza.
Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je i nadalje nužno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 5. siječnja 2021.
Damir Kos, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.