- 1 -              II Kž 1/2021-4

Broj: II Kž 1/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. te člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. prosinca 2020. broj Kovm-18/2020-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Žalba okrivljenog D. O. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. te člankom 34. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog D. O. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke  okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. kolovoza 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. O. putem branitelja, odvjetnika D. Z., bez naznake žalbenih osnova, s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni odgovarajućom mjerom opreza.

Žalba nije osnovana.

Nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je dao jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku. Također je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu istražnozatvorske mjere, žalitelj ističe da je svjedok M. O. naveo da mu se žrtva povjerila da inkriminirani događaj nije bio takav kako je opisan u optužnici, odnosno da postoji sumnja vezana uz iskaz djeteta što se zapravo dogodilo, time da nije provedeno ni vještačenje djeteta kako bi se zaista utvrdilo što se dogodilo i je li on počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo zbog kojeg se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a što je sve valjano obrazložio prvostupanjski sud. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok sudovi prilikom preispitivanja uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje i ocjenu činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti optuženika te vršiti ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza. To je, naime, zadatak raspravnog suda.

Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prekršaji i jedan imovinski delikt, pri čemu se  ne radi o istovrsnim djelima, upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Osim toga, da se sada nalazi u istražnom zatvoru više od četiri mjeseca te bi se, u slučaju puštanja na slobodu, u potpunosti pridržavao mjere opreza, s naglaskom da je majka žrtve prilikom saslušavanja u svojstvu svjedoka navela da mu je sve oprostila.

Istaknutim žalbenim navodima okrivljenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika i s tim povezane opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prema izvatku iz prekršajne evidencije i spisu predmeta priležećim preslikama pravomoćnih prekršajnih presuda proizlazi da je okrivljenik u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dok iz izvatka iz kaznene evidencije i preslike pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-140/2019 od 19. studenog 2019. proizlazi da je on ranije osuđen zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. Točno je da to kazneno djelo nije istovrsno ovome za koje se okrivljenik ovdje tereti. Međutim, ta činjenica ukazuje na to da ni okrivljenikovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da ta ranija osuda nije utjecala na njega tako da uskladi svoje postupanje s normama pozitivnog pravnog poretka. Ovo tim više kada se ima u vidu da je ovdje mu terećeno kazneno djelo počinjeno za vrijeme provjeravanja iz te ranije pravomoćne kaznene presude.

Osim toga, provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je okrivljenik osoba s dissocijalnim poremećajem osobnosti koji karakteriziraju neobazrivost na društvene norme, ravnodušnost prema osjećajima drugih uz niski prag tolerancije na frustraciju te niski prag pražnjenja agresije uključujući nasilje. Također je utvrđeno da kod njega postoji sklonost optuživanju drugih i davanju prihvatljivih racionalizacija za ponašanje, što ga dovodi u sukob s okolinom, kao i patološka lažljivost.

Kada se uz sve prethodno izloženo imaju na umu i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik ovdje osnovano sumnjiv, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. je, i prema ocjeni ovoga suda, i nadalje nužna i jedina prikladna radi otklanjanja postojeće iteracijske opasnosti, dok se ista svrha, protivno tvrdnji žalitelja, za sada ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, odnosno mjerama opreza.

Budući da žalba okrivljenog D. O. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2021.