- 1 -              II Kž 547/2020-5

Broj: II Kž 547/2020-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18.  i 126/19. - dalje: KZ/11.-19), odlučujući o žalbi optuženog M. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. prosinca 2020. broj Kv-I-411/2020-6 (K-21/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. D., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom 2. izreke mu je, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2020. pa nadalje.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi M. D. po branitelju, odvjetniku S. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno da se ukine istražni zatvor protiv optuženika.

Optuženik je žalbu podnio i putem branitelja, odvjetnika K. D. ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine mu se istražni zatvor te odredi "primjena odgovarajućih mjera opreza."

Budući da se ove dvije žalbe međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog M. D.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja nije naveden nijedan (osnovan) razlog zbog kojeg je protiv optuženika produljen istražni zatvor.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, a nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, dao jasne, dostatne i valjane razloge i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a valjano je obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očito upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik u žalbi nadalje ističe da su se nakon posljednjeg produljenja mjere istražnog zatvora protiv njega dogodile neke nove činjenice, a te da je na raspravi 1. prosinca 2020. priznao krivnju u odnosu na oba kaznena djela za koja se tereti optužnicom te su on i ovlašteni tužitelj 24. studenog 2020. sklopili sporazum oko potvrdnog očitovanja o optužnici, koji da je predsjednik raspravnog vijeća odbio uvrstiti u spis predmeta, što žalitelj smatra neprihvatljivim budući da isti ukazuje na to koja se kazna može očekivati u konkretnom slučaju, tako da produljenje istražnog zatvora predstavlja izdržavanje kazne zatvora.

U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba reći da je prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, a u konkretnom slučaju isti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, što sve je valjano obrazložio i prvostupanjski sud. Time je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Osim toga, a kako je to navedeno i u samoj žalbi, optuženik se na raspravi pred prvostupanjskim sudom očitovao da se smatra krivim u odnosu na oba kaznena djela za koja ga se tereti potvrđenom optužnicom, dok je prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika neodlučno iz kojih je razloga, kako to tvrdi žalitelj, odbijen njegov prijedlog za uvrštavanje u spis predmeta njegovog sporazuma s ovlaštenim tužiteljem oko potvrdnog očitovanja o optužnici. Ovo tim više kada se ima u vidu da je optužnica u ovom predmetu potvrđena još rješenjem optužnog vijeća prvostupanjskog suda broj Kov-12/2020 od 15. rujna 2020. te se predmet nalazi u stadiju rasprave.

Imajući u vidu da se optuženi M. D. potvrđenom i potom na raspravi izmijenjenom optužnicom tereti za počinjenje dvaju kaznenih djela protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11., pri čemu su oba počinjena prema istoj žrtvi s kojom je optuženik bio u emotivnoj i izvanbračnoj vezi u kojoj je rođeno i dijete, i to u vremenima kada je žrtva tu vezu prekidala, s naglaskom da je optuženik osnovano sumnjiv da je prilikom drugog inkriminiranog mu događaja žrtvi prijetio i smrću, ocjena je i ovoga suda da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i po svom značaju ukazuju na izrazitu upornost i kriminalnu volju u protupravnom postupanju optuženika. Uzevši u obzir i to da su odnosi između optuženika i žrtve nakon prekida veze bitno narušeni i da se žrtva boji optuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost da će, u slučaju puštanja na slobodu, mogao ponoviti istovrsna kaznena djela, zbog čega je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

S obzirom na sve prethodno izneseno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom neke druge mjere blaže od istražnog zatvora, kako to sugerira žalitelj.

Imajući, dakle, u vidu prethodno izložene razloge zbog kojih je primjena istražno zatvorske mjere protiv optuženika i nadalje jedina prikladna mjera radi otklanjanja iteracijske opasnosti na njegovoj strani, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ni žalbene tvrdnje optuženika da do sada nije osuđivan niti prijavljivan za bilo kakve oblike protupravnog postupanja naspram žrtve te da je uzorni član društvene zajednice.

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. siječnja 2021.