- 1 -              II Kž 542/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 542/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi sa člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. S. i optuženog Z. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. prosinca 2020. broj K-15/2020-27 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. S. i optuženog Z. M. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi sa člankom 34. i drugih KZ/11., protiv optuženog D. S. i optuženog Z. M. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) te je optuženicima u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. S. po branitelju, odvjetniku D. P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žalbu je podnio i optuženi Z. M. po branitelju, odvjetniku D. O., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine, podredno da isto preinači na način da ovom optuženiku  istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

Optuženi D. S. prvenstveno, i to opetovano, dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela kako ga se to tereti. Osim toga, tvrdi da na njegovoj strani ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na predvidivu bojazan od ponavljanja kaznenih djela.

 

Kao i optuženi D. S., i optuženi D. O. drži da ne postoji osnovna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja. Drži, nadalje, kako okolnost da je od ranije osuđivana osoba nije dostatna za zaključak da postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

 

Suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili počinjenja istovrsnih kaznenog djela od strane optuženika. Također, prvostupanjski je sud iznio jasne razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora kod optuženika ne može ostvariti nekim blažim mjerama.

 

Prvenstveno, postojanje osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koja ih se tereti, proizlazi iz niza dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnostima koje je utvrdio za svakog od optuženika ponaosob, a koje je detaljno i iznio u pobijanom rješenju.

 

Naime, optuženi D. S. osuđen je zbog kaznenog djela prijetnje kada mu je izrečena uvjetna osuda te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Iz te okolnosti jasno proizlazi zaključak da je optuženik i ranije činio kaznena djela sa elementima nasilja, a njegovo je ponašanje progrediralo do te mjere da je sada osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju. Osim ranije kaznene osuđivanosti, on je višestruko i prekršajno kažnjavan, od čega u tri navrata i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da kod optuženika zbog disocijalnog poremećaja ličnosti, niskog praga tolerancije na frustracije s otežanom kontrolom impulzivnosti i agresivnosti uz prisutnost zlouporabe pijenja alkohola postoji rizik od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela. I optuženi Z. M. također je višestruko osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela, pa i zbog kaznenih djela razbojništva (u čak četiri navrata), koje mu se i ovdje stavlja na teret. Očito je da na ovog optuženika niti ranije izrečene bezuvjetne kazne zatvora nisu utjecale da ga odvrate od počinjenja kaznenih djela, pa i ovako teških kaznenih djela za koja je sada osnovano sumnjiv da ih je počinio. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da i kod optuženog Z. M. postoji rizik od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela zbog izraženijeg disocijalnog poremećaja uz sklonost asocijalnom ponašanju zbog čega se ne obazire na patnju i štetu koje nanosi žrtvama te zbog zlouporabe alkohola u okviru njegovog asocijalnog ponašanja.

 

Sve tako izložene okolnosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti ukazuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženici ponoviti kaznena djela, odnosno dovršiti pokušano slijedom čega je nužna, za obojicu, daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome je u pravu prvostupanjski sud kada drži da se, imajući u vidu značaj i kvalitetu odlučnih okolnosti, svrha istražnog zatvora, niti kod jednoga od optuženika ne bi mogla ispuniti niti jednom od zakonom predviđenih mjera opreza.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je i nadalje nužno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. S. i optuženog Z. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti koja je utvrđena na strani obojice.

 

Budući da žalbenim navodima optuženih nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.