Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 6209/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 V. T. iz S., O.:
, tužiteljice ad. 2 S. S. iz S., V. K. 7, O.:
, zastupana po suprugu B. S., O.: , tužiteljice ad. 3
L. T. iz S., O.: i tužiteljice ad. 4
T. T. iz S., O.: , svi zastupani po
pun. Z. I., odvj. u S., protiv tuženika ad. 1 R. K. iz S. O.: i tužene ad. 2 S. K. iz S., O.: , oboje zastupani po odvjetnicima iz ZOU P. J.
i J. P., S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene dana 14. listopada 2020. godine u nazočnosti pun. tužitelja, pun.
tužiteljice ad. 2, tuženika ad. 2 i zamj. pun. tuženika, dana 4. siječnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između A. K. kao
primatelja uzdržavanja i tužene ad. 2 S. K. kao davateljice
uzdržavanja te ovjeren od strane JB iz S. A. Z.
pod poslovnim brojem OV-1268/17 od 30. siječnja 2017. godine kojim
A. K. prenosi tuženoj ad. 2 S. K. za cijelo svoj
suvlasnički dio tj. ½ dijela prava vlasništva čest. zem. 1029/10 k. o. S.,
upisana u ZU 15906, a ova isti suvlasnički dio u cijelosti prima, gubi pravni
učinak prema tužiteljima pod /1 do /4 u dijelu u kojem je to potrebno za
naplatu tražbine koju tužitelji pod /1 do /4 imaju prema tuženiku pod /1 i
to:

- u odnosu na tužitelja pod /1 za iznos od ukupno 15.000,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2012. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2012. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2012. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2013. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2013. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2013. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2013. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2013. god., - na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,





2

P. 6209/19

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,

- u odnosu na tužitelja pod /2 za iznos od ukupno 15.000,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,



3

P. 6209/19

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,

- u odnosu na tužitelja pod /3 za iznos od ukupno 7.500,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,

- u odnosu na tužitelja pod /4 za iznos od ukupno 7.500,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,





4

P. 6209/19

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2015. god., te konačno

- u odnosu na tužitelje pod /1 do /4 u ukupnom iznosu od 12.935,87 kn
sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. 08. 2015. god. pa
do isplate mjesec po eskontnoj stopi HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne
isplate.

II. Dužni su tuženici pod /1 R. K. rođ. B. iz S., O.: kao pravni nasljednik sada pok. A. K.
M., S., , O.: i tužena pod /2 S.
K., S., O.: solidarno dopustiti
da tužitelji cjelokupno svoje potraživanje prema pravnom predniku
tuženika pod /1 odnosno sada tuženici pod /1 R. K. rođ. B. iz
S., O.: kao pravnoj sljednici i to:

- u odnosu na tužitelja pod /1 za iznos od ukupno 15.000,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,





5

P. 6209/19

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,

- u odnosu na tužitelja pod /2 za iznos od ukupno 15.000,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 500,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,



6

P. 6209/19

- u odnosu na tužitelja pod /3 za iznos od ukupno 7.500,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2015. god.,

- u odnosu na tužitelja pod /4 za iznos od ukupno 7.500,00 kn uvećano
za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 01-og
u mjesecu za tekući mjesec po eskontnoj stopi HNB
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne isplate
i to:

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2012. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2013. god.,





7

P. 6209/19

- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2013. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 04. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 05. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 06. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 07. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 08. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 09. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 10. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 11. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 12. 2014. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 01. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 02. 2015. god.,
- na iznos od 250,00 kn teku od 01. 03. 2015. god., te konačno

- u odnosu na tužitelje pod /1 do /4 u ukupnom iznosu od 12.935,87 kn
sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. 08. 2015. god. pa
do isplate mjesec po eskontnoj stopi HNB koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do konačne
isplate;

naplate prodajom nekretnine označene kao čest. zem. 1029/10 k. o. S.,
upisana u ZU 15906 i to baš ½ dijela prava vlasništva iste upisane na ime
tuženice pod /2, a otuđenog od strane pravnog prednika tuženice pod /1 u
korist tuženika pod /2 Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 30. 01.

2017. god.

III. Dužni su tuženici ad. 1 i ad. 2 u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi
tužiteljima ukupan iznos na ime naknade parničnog troška od 6.964,00 kn
sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 27. lipnja 2018. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba protiv
tuženika ad. 1 A. K. i tužene ad. 2 S. K. u kojoj se navodi da je
tuženik ad. 1 temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-
10/14 od 20. kolovoza 2015. godine, a za period od 1. listopada 2012. godine do 31.
ožujka 2015. godine ostao dužan tužiteljima s osnova upotrebe tuđe stvari u svoju korist,
isplatiti nepripadajuću korist kako je to opisano u izreci presude u ukupnom iznosu od

45.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po specificiranim mjesecima i pojedinim
tužiteljima, sa dosuđenim troškovima postupka u iznosu od 12.935,87 kn sa zakonskim
zateznim kamatama od 20. kolovoza 2015. godine. Prvostupanjska presuda da je
potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj -2872/15 od 2. veljače 2017.
godine, da je postala pravomoćna 2. veljače 2017. godine, a ovršna 14. ožujka 2017.
godine. Tužitelji da su predmetno potraživanje pokušali protiv tuženika ad. 1 naplatiti
putem FINE, da su dana 2. svibnja 2017. godine predali zahtjeve za izravnu naplatu, da



8

P. 6209/19

su saznali kako su drugi na redu u redoslijedu naplate, odmah nakon ovrhovoditelja
Ž. K., ovršenikovog sina. N., Ž. K. da je dana 6. lipnja 2016.
godine znajući da je u tijeku žalbeni postupak po žalbi tuženika ad. 1 u predmetu Pi-
10/14 ishodio presudu na temelju priznanja protiv svog oca tuženika ad. 1 u predmetu
ovog suda P-9934/15, kojom otac priznaje da bi dugovao sinu iznos od čak 456.000,00
kn sa zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2012. godine. Temeljem ove presude
sin da je ishodio i rješenje o ovrsi pred ovim sudom pod brojem OVR-4860/16 od 7.
studenog 2016. godine koje je poslano na provedbu HZMO-u kao ovršenikovom dužniku.
Sin da je prvi u redu naplate protiv svog oca i to za enormni iznos duga, koji dug tuženik
ad. 1 s obzirom na visinu mirovine koju prima i poznu životnu dob neće uspjeti isplatiti,
taj dug da sada iznosi cca 689.000,00 kn. Navode da je ovo očito izmišljeni dug utvrđen
u postupku u kojem tužitelji iz ovog postupka nisu mogli sudjelovati sa ciljem da se
fiktivno blokira imovina tuženika ad. 1 i tako onemoguće tužitelji u naplati legitimno
utvrđenog duga. Pored ovog, tuženik ad. 1 da je dana 30. siječnja 2017. godine kod
javnog bilježnika iz S. A. Z. kao primatelj uzdržavanja sa tuženom ad. 2
(svojom unukom) kao davateljicom uzdržavanja zaključio Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju kojim joj daje za cijelo svoj suvlasnički dio od ½ dijela čest. zem. 1029/10
k. o. S., tužena ad. 2 da je ujedno i kćerka Ž. K. i da žive na istoj adresi.
Navedena nekretnina da predstavlja kuću u S. koja se sastoji od
prizemlja koje koriste tužitelji dok ostatak kuće (prvi kat, drugi kat i potkrovlje) koristi
isključivo tuženik ad. 1. Tužitelji da su u zemljišne knjige ovog suda upisani kao
suvlasnici te nekretnine za ½ dijela, ukupno. Tužena ad. 2 da je dana 29. lipnja 2017.
godine zatražila uknjižbu prava vlasništva nad stečenim temeljem Ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju. Tužitelji da su sa istog pravnog osnova kao u ranijem predmetu, za daljnji
vremenski period pokrenuli postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-
2212/17 za ukupan iznos od 24.000,00 kn, da se očekuje prihvaćajuća odluka i da su
tuženici svjesni toga pokušali otuđiti jedinu vrjedniju nekretninu u vlasništvu tuženika ad.
1 iz koje bi se tužitelji mogli namiriti u svom potraživanju. U ovom slučaju da se radi o
institutu pobijanju dužnikovih pravnih radnji, vezano za odredbu čl. 67. Zakona o
obveznim odnosima. Radi navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom se
njihov zahtjev prihvaća u cijelosti kao osnovan, uz obvezu tuženika na naknadu
parničnog troška.

Tuženici A. K. i S. K. u svom odgovoru na tužbu navode da se
protive tužbenom zahtjevu i predlažu da sud isti odbije kao neosnovan. Navode da je
tuženik ad. 1 izjavio izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude u predmetu
ovog suda Pi-10/14, radi navedenog predlažu prekid ovog postupka do okončanja
postupka po toj reviziji tuženika ad. 1. Navode da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
smatra naplatnim raspolaganjem, da je tuženik ad. 1 u poodmakloj životnoj dobi što je
bio motiv zbog kojeg je pristupio sklapanju istog. U vrijem sklapanja tog pravnog posla i
predložene uknjižbe da je bio u toku žalbeni postupak na presudu Općinskog suda u
Splitu, u vrijeme poduzimanja radnji sklapanja pravnog posla tuženik ad. 1 da nije znao
niti mogao znati da time nanosi štetu vjerovnicima jer tužitelji u to vrijeme nisu ni bili
vjerovnici. Nadalje, podneskom od 4. listopada 2018. godine ovrhovoditelj Ž.
K. da je povukao ovrhu u predmetu Ovr-4860/16, samim tim da je ovrha
tužiteljica u postupku radi naplate potraživanja po presudi ovog suda Pi-10/14 da dolazi
na prvo mjesto u redoslijedu naplate. Prema čl. 66. st. 2. ZOO-a da se smatra da je
pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno
sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Predmetna nekretnina da predstavlja
stambenu zgradu sa okućnicom, suvlasnički dio od ½ u naravi da čini stan na I. katu, ½
dijela stana na II. katu te odgovarajući suvlasnički dio zajedničkih dijelova zgrade i
zemljišta oko zgrade, s obzirom na ukupan iznos potraživanja tužiteljica da je očito da
vrijednost suvlasničkog dijela od ½ višestruko veća od njihovog potraživanja. Ovrhom na
novčanim sredstvima s obzirom na stalna mjesečna primanja tuženika ad. 1 od mirovine
da će se evidentno naplatiti tražbina tužitelja. Radi navedenog se protive tužbenom
zahtjevu.



9

P. 6209/19

Tijekom postupka, dana 26. studenog 2018. godine preminuo je tuženik ad. 1
A. K., rješenjem ovog suda od 10. srpnja 2019. godine utvrđuje se prekid
postupka u ovoj pravnoj stvari jer je navedeni tuženik preminuo, rješenjem od 20.
kolovoza 2019. godine pozvana je R. K. preuzeti postupak iza smrti ranijeg
tuženika ad. 1, ista je u ostavinskom postupku pravomoćno proglašena nasljednicom
A. K., R. K. je njegova supruga.

Radi navedenog su tužitelji uredili tužbeni zahtjev spram tužene ad. 1 R.
K. i tužene ad. 2 S. K., tako da isti glasi kao u izreci presude. Postupak
je nastavljen, tužitelji su se usprotivili prekidu postupka do okončanja postupka po
reviziji protiv drugostupanjske presude, predali su izvadak iz FINA blokada iz kojih je
razvidno da bi postojala trajna nemogućnost izvršenja odnosno obustava zbog trajne
nemogućnosti izvršenja naplate.

Podneskom od 20. travnja 2020. godine tužitelji navode da im je FINA vratila
osnovu za plaćanjem da su računi ovršenika ugašeni te da ovršenik nema aktivnih
računa, radi navedenog da nisu naplatili niti jednu kunu potraživanja, tužena ad. 1 R.
K. da nema otvorenih računa na svoje ime. Radi navedenog da su protiv R.
K. podnijeli prijedlog za ovrhu na mirovini, da se predmet vodi pred ovim sudom,
Stalna služba u Sinju pod brojem Ovr-409/20, u tom predmetu da nije doneseno rješenje
o ovrsi. Dakle, ni na ovakav način tužitelji da nisu naplatili do danas niti jednu kunu
predmetnog potraživanja. Mirovina tužene ad. 1 da iznosi cca 2.900,00 kn, pitanje
trajanja naplate da je sporno budući na visinu mirovine i trajanje naplate. Radi
navedenog ustraju u tužbenom zahtjevu.

Tuženici u svom podnesku od 8. listopada 2020. godine navode da je u predmetu
ovog suda, Stalna služba u Sinju pod brojem Ovr-409/20 rješenjem od 8. svibnja 2020.
godine određena ovrha na mirovini tužene ad. 1 radi naplate potraživanja po presudi
ovog suda Pi-10/14. Tužena ad. 1 protiv tog rješenja da nije podnijela žalbu te da je
rješenje postalo pravomoćno protekom žalbenog roka. Mirovina tužene ad. 1 da nije
opterećena nikakvim davanjima, to rješenje o ovrsi da je dostavljeno HZMO radi
provedbe, ali da je obračun ovrhe privremeno obustavljen zbog izvanrednih okolnosti
nastalih epidemijom Covid-19. Mirovina tužene ad. 1 da predstavlja stalan izvor prihoda
pa da je evidentno da će tužena ad. 1 kao jedina nasljednica iza pok. A. K.
imati dovoljno sredstava da se tužitelji naplate po presudi. Radi navedenog se protive
tužbenom zahtjevu.

Tužitelji na ročištu održanom dana 14. listopada 2020. godine navode da je
mirovina tužene ad. 1 minimalna i da iznosi 2.900,00 kn pa da bi sukladno zakonskim
ograničenjima tužitelji eventualno mogli naplatiti cca 700,00 kn, kada prestanu mjere
Covid-19, a s obzirom na visinu potraživanja tužitelja da to u dogledno vrijeme neće biti
moguće.

Tužena ad. 2 učinila je nespornim kako je tužena ad. 1 stara 83 godine, u
trenutku zaključenja glavne rasprave.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda Z-23257/17 i
Z-23068/18 te Z-3235/17; predmeta ovog suda broj Pi-10/14, P-9934/15 i P-2212/17;
pregledom dokumentacije FINE u pogledu zahtjeva tužitelja za izravnu naplatu;
predmeta ovog suda Ovr-4860/16; dokumentacije HZMO, PS u S.;
Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između A. K. i S. K.
dana 30. siječnja 2017. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem.
1029/10 ZU 15906 k. o. S.; rješenja o nasljeđivanju iza smrti A. K. O.-
223/19 javnog bilježnika iz S. H. D. od 21. ožujka 2019. godine; obavijesti
o mirovinskim primanjima za tuženu ad. 1 te obavijesti FINE o vraćanjima osnove za



10

P. 6209/19

plaćanje tužiteljima od 2. ožujka 2020. godine u pogledu njihovih zahtjeva za izravnu
naplatu; predmeta ovog suda Stalna služba u Sinju broj Ovr-409/20.

Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

Prvenstveno treba navesti da nije bilo mjesta prekidu ovog postupka do okončanja
postupka po izvanrednoj reviziji u predmetu ovog suda broj Pi-10/14, taj postupak
pravomoćno je okončan i bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka čekati ishod tog
izvanrednog pravnog lijeka, kod okolnosti da je postupak već pravomoćno okončan.

Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice koji se temelji na odredbi čl. 66.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Radi se o
institutu pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Odredba ovog članka propisuje da svaki
vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati
pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je
pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno
sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

Među strankama nije sporno da su raniji tuženik A. K. (prednik tužene
ad. 1) i tužena ad. 2 dana 30. siječnja 2017. godine zaključili Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju, A. K. kao primatelj uzdržavanja, a njegova unuka tužena ad. 2
kao davateljica uzdržavanja, temeljem tog pravnog posla tužena ad. 2 postala je
suvlasnica nekretnine i to 6/12 idealnog dijela čest. zem. 1029/10, dvor, garaža, kuća ZU
15906 k.o. S., anagrafske oznake . Iako je A. K. u to
vrijeme bio već u mirovini i ostvarivao mjesečna primanja na ime mirovine. A.
K. preminuo je 26. studenog 2018. godine, njegovom nasljednicom proglašena je
njegova supruga tužena ad.1, njegova ostavina sastoji se od idealnih dijelova zemljišta
poženih u k.o.K. (što se tiče nekretnina), dakle, u tom trenutku je tužena ad.2
temeljem pravnog posla već postala vlasnicom dijela kuće u S. sa pripatcima. U
predmetu ovog suda broj Pi. 10/14 donesena je pravomoćna presuda kojom je A.
K. obvezan na isplatu tužiteljima, specificirano po tužiteljima, svakom od njih za
po 15.000,00 kn sa kamatama od 1. listopada 2012. godine pa nadalje do isplate, kao i
dosuđenog parničnog troška sa kamatama, dakle, radi se danas o značajnom novčanom
iznosu jer do danas nije na ime ovog dugovanja plaćeno ništa tužiteljima kao
vjerovnicima, tužitelji su zaista ranije predali FINI zahtjeve za izravnu naplatu
potraživanja, bili su drugi u redu naplate (ispred njih je bio ranije Ž. K. sin
A. K.), ovrha spram A. K. je obustavljena. Prvostupanjska presuda
u predmetu Pi. 10/14 (kojom je obvezan K. na isplatu tužiteljima) donesena je
dana 20. kolovoza 2015. godine, drugostupanjska presuda kojom je prvostupanjska
prihvaćena donesena je dana 2. veljače 2017. godine, zaista je nakon donošenja
prvostupanjske presude Ž. K. po tužbi od dana 11. rujna 2015. godine ishodio
presudu na temelju priznanja za iznos od 456.000,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od 29. lipnja 2012. godine do isplate, dakle, postojanje ove presude na
temelju priznanja u postupku između oca i sina baca negativno svjetlo na postupanje
A. K., pa i tužene ad. 2, jer se očito A. K. nije mogao pomiriti sa
potraživanjem tužitelja spram njega kao vjerovnika, dakle, sud drži, u svjetlu svih
izvedenih dokaza da se radi o "zaštiti" imovine A. K. spram vjerovnika, kao što
je prema stavu ovog suda slučaj i sa predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju
koji su zaključili tužena ad. 2 i njen djed A. K.. Bez obzira na povlačenje ovrhe
od strane Ž. K., tužitelji time nisu došli u povoljniji položaj radi namirenja
svog potraživanja nego što su to prije povlačenja bili, sve kod činjenice postojanja
Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i okolnosti što sud drži da se tužitelji iznimno teško,
prije nikako nego teško, mogu u potpunosti namiriti iz mirovine tužene ad.1. Ovim
postupcima, posebno zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaista tužitelji



11

P. 6209/19

dolaze u položaj da svoje potraživanje temeljem pravomoćne presude suda teško i skoro
nikako ne mogu ostvariti, sada. Naime, na očito jako malo vrijednim česticama u k.o.
K. (36/576, 55/576 i 55/288 dijela istih) tužitelji bi teško i skoro nikako mogli
ostvariti naplatu svog potraživanja, kao i od mirovine tužene ad. 2 koja je u dobi od 83
godine i njena mirovina iznosi cca 2.900,00 kn mjesečno. Kada se sagleda ono što se od
mirovine može ustegnuti na ime dugovanja, jasno je da se po redovnom tijeku stvari
tužitelji jako teško mogu uopće u potpunosti naplatiti od tužene ad. 1 i da raspolaganje
A. K. spram tužene ad. 2 Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja
zaista pravnu radnju dužnika koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, dakle,
zbog ove pravne radnje tužena ad. 1 kao slijednica ranijeg tuženika dužnika A.
K. zaista neće imati dovoljno sredstava prema redovnom tijeku stvari za
ispunjenje tužiteljevih tražbina. Za navesti je da je po pravomoćnoj presude glavnica
potraživanja velika ali i da zakonske zatezne kamate svakodnevno rastu i da se radi o
enormno dugom tijeku kamata na glavnicu tako da je ogroman i očit nesrazmjer između
ostatka imovine tužene ad. 1 i potraživanja tužitelja, da bi se uopće moglo očekivati da
se oni naplate u svom potraživanju. Raspolaganje pravnim poslom između srodnika koje
ide na štetu trećih-vjerovnika ne može se tolerirati jer time sudske odluke u stvarnosti
postaju tzv.mrtvo slovo na papiru, jer je svrha i cilj zaštite prava vjerovnika to da se oni
po pravomoćnoj presudi mogu naplatiti od dužnika. Ovo postupanje A. K. i
tuženika predstavljalo bi zaista radnju poduzetu da onemogući vjerovnike u naplati svog
potraživanja, što se ne može dopustiti. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza sud drži
utvrđenim da je pravna radnja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dovela do negativne
promjene u imovini dužnika zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano, sud drži
čak i potpuno onemogućeno (u cijelosti) jer se dugovanje svakim danom znatno
povećava, dinamikom koja vezano za mirovinu tužene ad. 1 i njenu poznu životnu dob
dovodi do zaključka da se za njenog života potraživanje tužitelja iz njene mirovine neće
moći naplatiti.

Radi navedenog je tužiteljima valjalo pružiti pravnu zaštitu i odlučiti kao u izreci
ove presude. Visina zahtjeva nije bila sporna među strankama, kao ni tijek zakonskih
zateznih kamata, sve po pravomoćnoj presudi.

Temeljem odredbe čl. 71. ZOO-a u ovom slučaju tužba za pobijanje mogla se
podnijeti u roku od jedne godine, rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja
koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, tužitelji
navode da je zabilježba tužene ad.2 u zemljišnim knjigama postala vidljiva 29. lipnja

2017. godine, to iz izvatka i proizlazi, kako je tužba zaprimljena pred sudom dana 27.
lipnja 2018. godine, to je sud stava da je ova tužba podnesena unutar prekluzivnog roka
za pokretanje ovog postupka.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak
sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na dva ročišta u iznosu od po

1.000,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00 kn; 30% na
ime povećanja za zastupanje 4 osobe; 25% PDV-a u iznosu od 1.300,00 kn; zatraženi
iznos na ime sudskih pristojbu od 464,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 6.964,00
kn; koliko su tuženici obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljima,
ukupno.

U S., 4. siječnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.



12

P. 6209/19

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u
Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika




 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu