REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S.-R., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., protiv I. tuženice V. S.-S., OIB: …, iz A., N., koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnica iz Z. i II. tuženika T. Z. S., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 27. studenog 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, A. Ć., odvjetničke vježbenice, punomoćnika I. tuženice B. I., odvjetnice i punomoćnika II. tuženika S. A., odvjetnika, dana 4. siječnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1/ Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina, sklopljen 24.01.2019. između I-tuženice V. S.-S. iz A., N., OIB …, kao prodavatelja stana na VI (šestom) katu desno stambene zgrade u Z., koji se sastoji od sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u zk poduložak …, k.o. G. Z. i II-tuženika T. Z. S. iz Z., OIB …, kao kupca istog stana, na kojem je potpis punomoćnika I-tuženice M. M. iz I., OIB …, dana 24.01.2019. g. ovjeren od vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. H. iz Z. pod br. OV-….
2/ Određuje se u zk podulošku br. …, k.o. G. Z., uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina iz točke 1/ izreke ove presude, na način da se izvrši upis brisanja svih zemljišnoknjižnih upisa provedenih u zk podulošku br. …, k.o. G. Z. s danom 24.01.2019.g. i kasnije od tog datuma.

3/ Nalaže se I i II-tuženiku da tužiteljici naknade sve troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici Z. S.–R. da naknadi I. tuženici V. S.-S. trošak parničnog postupka u iznosu od 16.800,00 kn, u roku od 15 dana.

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 2 -

III. Nalaže se tužiteljici Z. S.-R. da naknadi II. tuženiku T. Z. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 16.800,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je aktivno legitimitana u ovom postupku jer je u svojstvu ovlaštenika povrata nacionaliziranog dijela Stambene zgrade …, Z., sagrađene na č. br. …/… po novoj izmjeri č. br. … k.o. C., upisane u z.k.ul. … k.o. G. Z. protiv I. tuženice u ovom postupku 18. studenog 2010. pokrenula parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji stana na VI (šestom) katu desno stambene zgrade koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 47,46 čm, upisanog u z.k. poduložak … k.o. G. Z. zaključenog 1.4.1998. pod br. SU-… između G. Z. i prednice I. tuženice L. P., a koji se pred naslovnim sudom vodi pod brojem Ps-278/19. Nakon donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 od 4. prosinca 2018. kojim je žalba tužiteljice protiv presude Ps-511/10 od 30. siječnja 2014. odbijena kao neosnovana, I. tuženica je kao prodavatelj stana s II. tuženikom kao kupcem 24. siječnja 2019. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika K. H. pod brojem OV-… te se II. tuženik na temelju tog ugovora i tabularne izjave od 30. siječnja 2019. ovjerene kod istog bilježnika pod brojem OV-… upisao kao vlasnik stana. Tužiteljica navodi kako su ugovor od 24. siječnja 2019. i tabularna izjava ništetni i bez ikakvog pravnog učinka jer je ništetan ugovor od 1. travnja 1998. pa II. tuženik nije u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva jer je u čl. 8. Ugovora izričito potvrdio da je upoznat s činjenicom da se vodi postupak Ps-278/19 (tada pod brojem Ps-511/10) kao i da je upisana zabilježba spora tog postupka. U vrijeme sklapanja ugovora 24. siječnja 2019. niti u vrijeme opravdanja predbilježbe prava vlasništva tuženika nije protekao rok za podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 od 4. prosinca 2018. jer je u e-predmetu upisano da je presuda postala ovršna 1. veljače 2019. što znači da rok od 30 dana za podnošenje revizije nije protekao, a što je općepoznata činjenica pa je II. tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da stan pripada I. tuženici pa je ugovor od 24. siječnja 2019. ništetan temeljem čl. 270. st. 1. i čl. 271. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže utvrditi predmetni ugovor ništetnim i naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici.

I. tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je nesporno da je I. tuženica bila upisana kao vlasnica predmetnog stana temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. broj O-… iza pok. L. P., sestre I. tuženice. Nadalje, ističe kako je tužiteljica protiv nje pokrenula spor koji se vodio pod brojem Ps-511/10 radi utvrđenja ništetnosti ugovora sklopljenog između L. P. i Fonda za naknadu oduzete imovine od 1. travnja 1998. i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te je ishodila upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama pod brojem Z-…. Navedeni postupak je okončan pravomoćnom sudskom presudom posl. broj Ps-511/10 od 30. siječnja 2014. kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 od 4. prosinca 2018. I. tuženica je presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 zaprimila 9. siječnja 2019. te je 23. siječnja 2019. podnijela prijedlog za brisanje zabilježbe spora Ps-511/10 koji prijedlog je zaveden pod brojem Z-4085/19 i kojem je udovoljeno rješenjem od 5. ožujka 2019. I. i II. tuženici su 24. siječnja 2019. sklopili kupoprodajni ugovor te je II. tuženik podnio prijedlog za upis predbilježbe prava vlasništva pod brojem Z-4253/19 te je izvršio uplatu kupoprodajne cijene. Po primitku obavijesti svoje banke da je uplata izvršena, I. tuženica je po specijalnom punomoćniku izdala tabularnu ispravu te je II. tuženik podnio prijedlog za opravdanje predbilježbe prava vlasništva koji je

 

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 3 -

zaveden pod brojem Z-… te je navedenom prijedlogu udovoljeno. Nadalje, tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 uložila reviziju 8. veljače 2019., a koju je I. tuženica primila 5. travnja 2019. Povodom navedene revizije ukinute su presude u predmetu Ps-511/10 te se postupak vodi pod brojem Ps-278/19 i još nije okončan. Ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer je sklapanje kupoprodajnog ugovora između I. i II. tuženika uslijedilo nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka u predmetu Ps-511/10, dakle II. tuženik je u trenutku sklapanja ugovora bio upoznat sa činjenicom da se nekada vodio spor i da je isti pravomoćno okončan te je podnesen prijedlog za brisanje zabilježbe spora. Tužiteljica nikada nije bila upisana kao vlasnica stana niti je ishodila makar nepravomoćnu presudu da joj pripada bilo kakvo pravo na stanu nego samo tvrdi da ima pravo na stanu, za razliku od I. tuženice koja je bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica stana te je istim raspolagala po pravomoćnom okončanju postupka koji je protiv nje pokrenula tužiteljica. Navodi tužiteljice o ovršnosti presude u ovom postupku nisu odlučni jer se isti odnose na mogućnost prisilne naplate troškova postupka i ni na koji način ne utječu na pravomoćnost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva. Revizija je izvanredni pravni lijek te ne postoji nikakva korelacija između proteka roka za izjavljivanje revizije i sklapanja kupoprodajnog ugovora koja bi utjecala na ocjenu savjesnosti i postupanja u dobroj vjeri. Nadalje, Ustav Republike Hrvatske u čl. 48. jamči slobodno uživanje vlasništva, a ograničavanje je isključivo ono propisano zakonom, što zabilježba spora upravo i jest, no njezin učinak je propisan do pravomoćnog okončanja spora. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz naknadu parničnog troška I. tuženici.

II. tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljica temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora na činjenici da se između tužiteljice i I. tuženice vodi parnični postupak sad pod brojem Ps-278/19 pa II. tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Međutim, II. tuženik nije stranka navedenog postupka niti o istom ima posebna saznanja. Prije sklapanja ugovora mu je punomoćnica I. tuženice predočila presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv presude od Ps-511/10 od 30. siječnja 2014. i potvrđena navedena presuda. Također mu je predočen i prijedlog za brisanje zabilježbe spora broj Z-54901/10 pa stoga u problematiku tog postupka nije niti ulazio jer mu je predočeno da je postupak pravomoćno okončan. Nadalje, sama činjenica da tužiteljica protiv I. tuženice vodi dugogodišnji postupak radi utvrđenja da je ugovor koji je sklopila pravna prednica I. tuženice ništetan ne čini kupoprodajni ugovor između I. i II. tuženika ništetnim. I. tuženica je predmetnu nekretnina stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. L. P., a koje rješenje ne može biti ništetnim pa su sva daljnja raspolaganja I. tuženice pravno valjana. Budući L. P. nije
navedenim stanom svojevoljno raspolagala, ništetnost ugovora od 1. travnja 1998. se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju više ne može isticati jer je I. tuženica predmetnu nekretninu stekla na temelju pravomoćne sudske odluke. Nadalje, osporava tužiteljici aktivnu legitimaciju kako u ovom, tako i postupku Ps-278/19 jer nije ničim dokazala da je ovlaštenica za povrat predmetnog stana. Nadalje, I. tuženica je i dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je protekao zakonski rok od stjecanja nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju za koji je I. tuženica imala zakonit, istinit i pošten posjed nastavljen od njezine prednice koja ga je stekla 1998., a tužiteljica je parnični postupak koji se vodi pod brojem Ps-278/19 (ranije Ps-511/10) pokrenula 2010. godine, odnosno nakon proteka zakonskog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je I. tuženica bila ovlaštena raspolagati predmetnom nekretninom po pravomoćnom okončanju navedenog postupka, a I. tuženik postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i pravomoćne sudske odluke nije imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina nije vlasništvo I. tuženice. O navodima tužiteljice da je II. tuženik morao znati da postoji mogućnost ulaganja revizije u predmetnom postupku navodi kako II. tuženik nije bio stranka tog postupka niti se od laika može očekivati poznavanje odredbi Zakona o parničnom postupku. Nadalje, mogućnost ulaganja izvanrednih pravnih lijekova ni na koji način ne utječe na

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 4 -

pravomoćnost i ovršnost pravomoćne sudske odluke te je stoga razvidno da ugovor o kupoprodaji sklopljen 24. siječnja 2019. između I. i II. tuženika nije ništetan pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška II. tuženiku.

Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u neslužbenu kopiju poduloška …
z.k.ul. … k.o. G. Z. (list 6-8, 14-15, 37-38 spisa), presliku presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev 2231/19 od 23. listopada 2019. (list 9-13, 33-36 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24.1.2019. (list 17-21, 40-44 spisa), presliku tabularne izjave od 30.1.2019. (list 22, 45 spisa) i ispis e-predmeta za Ps- 511/10 (list 30-32 spisa), ispis e-predmeta za Ps-278/19 (list 32 spisa).

Sud temeljem čl. 299.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) nije uzeo u obzir podnesak tužiteljice predan elektroničkom komunikacijom 26. studenog 2020. u 18,13 sati budući je punomoćnik tužiteljice odgovor na tužbu I. tuženice zaprimio 12. svibnja 2020., a odgovor na tužbu II. tuženika 18. ožujka 2020. Pripremno ročište u ovom predmetu bilo je zakazano za 28. listopada 2020. te je rješenjem od 23. rujna 2020. preloženo za 27. studenog 2020., dakle tužiteljica je imala i više nego dovoljno vremena da navedeni podnesak dostavi najmanje 8 dana prije održavanja pripremnog ročišta, odnosno u roku propisanom čl. 299.a st. 2. ZPP-a.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u
njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Među parničnim strankama nesporno je da se između tužiteljice i I. tuženice vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kupoprodaji pravne prednice I. tuženice L. P. za nekretninu koja je predmet ovog postupka te je navedeni predmet bio pravomoćno okončan na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Povodom revizije tužiteljice ukinute su obje presude i predmet je vraćen na ponovni postupak. Također je nesporno da je ugovor o kupoprodaji između I. i II. tuženika čiju ništetnost tužiteljica predlaže utvrditi u ovom postupku sklopljen nakon što je donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2525/14 kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv presude od Ps-511/10 od 30. siječnja 2014. i potvrđena navedena presuda. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje ove tužbe, kao i da li su I. i II. tuženici sklapajući ugovor o kupoprodaji od 24. siječnja 2019. sklopili valjani ugovor te da li je II. tuženik postupao u dobroj vjeri.

U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice temeljem čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO) svaka se zainteresirana osoba može pozvati na ništetnost pa stoga postoji aktivna legitimacija tužiteljice kojom traži utvrđenje ništetnosti ugovora od 24. siječnja 2019.

Sukladno čl. 270. st. 1. ZOO-a ugovor je ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, a temeljem čl. 271. ZOO-a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Prema mišljenju ovog suda, činjenični navodi na kojima tužiteljica temelji svoju tužbu
ne čine činidbu raspolaganja I. tuženice svojim pravom vlasništva i sklapanjem ugovora o kupoprodaji sa II. tuženikom nedopuštenom. Naime, u trenutku sklapanja ugovora postupak koji je tužiteljica vodila protiv nje je pravomoćno okončan i tužiteljica raspolaže sa

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 5 -

pravomoćnom sudskom presudom u smislu čl. 333. st. 1. ZPP-a kojim je uspjela u sporu i na temelju koje može ostvariti brisanje zabilježbe spora upisane u zemljišnim knjigama. Činjenica da je u tijeku rok za izjavljivanje revizije ne oduzima svojstvo i učinak pravomoćnosti presude protiv koje je revizija podnesena jer se radi o izvanrednom pravnom lijeku čije izjavljivanje nema suspenzivni pravni učinak na pravne posljedice koje proizlaze iz pravomoćne sudske odluke i svaka od stranaka se ima pravo pozivati na učinke pravomoćne sudske odluke sve dok ta odluka egzistira i nije eventualno ukinuta po izvanrednom pravnom lijeku, što se u ovom slučaju dogodilo naknadno, nakon što je već sklopljen kupoprodajni ugovor. Međutim, sama mogućnost izjavljivanja revizije ne može sprječavati I. tuženicu, koja je pouzdajući se u učinke pravomoćne sudske odluke raspolagala nekretninom koja je u tom trenutku nesporno u njezinom vlasništvu, niti je to njezino raspolaganje na bilo koji način nedopušteno u smislu čl. 271. ZOO-a.

U odnosu na II. tuženika također ne postoji nedopuštena činidba jer je isti postupajući s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga propisanih čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZVDSP) te na temelju pravomoćne sudske odluke i podnesenog prijedloga za brisanje zabilježbe upravo tog spora koji je pravomoćno okončan opravdano mogao zaključiti da na predmetnoj nekretnini više nema spora te da ju kupuje od osobe koja se pravno legitimira kao njezin vlasnik, a koja to doista u tom trenutku i je.

Odredba čl. 122. st. 1. ZVDSP-a propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Temeljem st. 2. i 3. istog čl. stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Činjenica da je u tijeku bio rok za izjavljivanje revizije ne može se predbaciti kao
nepoštenje ni tužiteljici koja je bila stranka u tom postupku, a kamoli II. tuženiku kao kupcu nekretnine jer stvarno nije realno očekivati od bilo koje osobe koja sklapa neki pravni posao da očekuje izjavljivanje izvanrednog pravnog lijeka u sporu u kojem nije stranka i da razmišlja koje eventualne posljedice bi to imalo za pravni posao koji sklapa.

Stoga je prema mišljenju ovog suda pravno valjan ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između I. i II. tuženika u trenutku kad je pravomoćno okončan parnični postupak između tužiteljice i I. tuženice i stekli su se uvjeti za brisanje zabilježbe spora, a I. tuženica je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine i nije ispunjen niti jedan zakonom propisani uvjet koji bi takav ugovor činio ništetnim pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka I.   L. jer smatra da je isti nije potreban za vođenje ovog postupka. Naime, navedena osoba nije bila
stranka ugovora o kupoprodaji, a predložena je na okolnost nesavjesnosti II. tuženika prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji pa sud smatra da izvođenje tog dokaza nije potrebno.

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 6 -

Također, sud nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljene uz podnesak tužiteljice od 26. studenog 2020. budući je odlučio sukladno čl. 299.a st. 3. ZPP-a da navedeni podnesak neće uzeti u obzir.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

I. tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s
dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (671.363,00 kn), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 48/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. I. tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 21.4.2020. po 672 boda (tbr. 8/1) te za pristup na ročište 27.11.2020. po 672 boda (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 1344 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 10,00 kn sukladno važećoj OT i što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 16.800,00 kn.

I. tuženici nije priznat trošak plateža sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući obveza plaćanja pristojbe još nije ni nastala, navedeni trošak nije priznat I. tuženici.

II. tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s
dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (671.363,00 kn), a prema odredbama OT, II. tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 6.3.2020. po 672 boda (tbr. 8/1) te za pristup na ročište 27.11.2020. po 672 boda (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 1344 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 10,00 kn sukladno važećoj OT i što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 16.800,00 kn.

II. tuženiku nije priznat trošak plateža sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Budući obveza plaćanja pristojbe još nije ni nastala, navedeni trošak nije priznat II. tuženiku.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. siječnja 2021.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Poslovni broj: 73 P-13527/2019-23. - 7 -

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu - 5.000,00 kn i na presudu –

5.000,00 kn

2. I. tuženici po pun.

3. II. tuženiku po pun.