Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pn. 420/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz S., OIB: …,
zastupanog po pun. N. I., odvjetniku u O. društvu I. &
partneri, S., protiv tuženika H. M. d.o.o. Z., OIB:
… zastupanog po odvjetnicima iz O. društva H. &
P. d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 11. studenog 2020. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun.
tuženika, dana 4. siječnja 2021. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju iznos od 6.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete nastale
povredom prava osobnosti tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama od
podnošenja tužbe 29. srpnja 2016. godine do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za isplatu više
zatraženog iznosa od 14.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po
istoj stopi od podnošenja tužbe do isplate zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.580,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 29. srpnja 2016. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je u
dnevnom listu S. D. u broju od ponedjeljka 2. svibnja 2016. godine,
kojeg izdaje tuženik kao nakladnik, u članku naslova "Tek su mu 32 godine, a funkcija
Pn. 420/16
puna vitrina" te podnaslova "Tajnik splitsko-dalmatinskog HDZ-a, uz novo imenovanje u
bolnici, još je i ravnatelj županijske ljekarne te član Komisije za novčano-materijalno
poslovanje HNS-a", autora L. K., tuženik objavio tendenciozne neistine, kojima
na grubi način vrijeđa tužitelja. U spornom članku da su objavljene tendenciozne i
neistinite tvrdnje sve sa ciljem nanošenja štete tužitelju. U tom članku u kojem autor
piše o profesionalnoj i političkoj karijeri A. M., tajnika splitsko-dalmatinskog
HDZ-a, po tko zna koji put da nije mogao izbjeći ne spomenuti u uvredljivom i
klevetničkom kontekstu tužitelja. Autor u navedenom članku da neistinito navodi kako je
tužitelj kao čelnik županijskog nogometnog saveza A. M. postavio u K.
za novčano materijalno poslovanje H.-a. Navedeno da nije točno jer da je M. za
člana komisije za novčano materijalno poslovanje H.-a imenovan od strane I.
odbora H.-a koje tijelo da je jedino ovlašteno odlučivati o imenovanju članova
navedene K., a da ga nije postavio tužitelj. Za člana K. M. da je
izabran još u jesen 2013. godine, dakle, u vrijeme kada tužitelj uopće nije ni bio u
I. odboru H.-a, jer je tužitelj za člana I. odbora izabran tek na skupštini
u travnju 2014. godine. U tom trenutku M. da je već dio bivši član K. jer je
iz iste istupio svega par mjeseci nakon imenovanja. Navedena tvrdnja vezano za tužitelja
da nije točno, da je senzacionalistička i objavljena jedino u namjeru podizanja tiraža lista
tuženika, na štetu tužitelja i njegove obitelji. Autor članka niti jednom riječju da ne
navodi na čemu temelji svoju tvrdnju, da točnost informacije nije pokušao provjeriti kod
nadležnih institucija niti je tužitelju dao mogućnost osvrnuti se na takve neistinite
navode. Bez provjere točnosti takvih navoda autor članka da se opredijelio za iznošenje
neistina, sve sa jedinstvenim ciljem nanošenja štete tužitelju. Radi navedenog da su
tužitelj i njegova obitelj u svojoj sredini trpjeli neugodnosti, duševne patnje zbog povrede
ugleda, dostojanstva i časti. Tužitelj da je putem svog punomoćnika dana 31. svibnja
2016. godine od tuženika zatražio objavljivanje ispravka i isprike zbog netočnih
informacija iz spornog članka. S obzirom na navedeno, sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o
medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13) da je ispunjena procesna pretpostavka za
podnošenje tužbe. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će
obvezati tuženika da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 20.000,00 kn
sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te da mu naknadi
parnični trošak.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio navodima tužbe i tužbenom
zahtjevu navodeći da je isti u potpunosti neosnovan. Navodi da je u konkretnom slučaju
postupano u dobroj vjeri, autor članka da je kontaktirao A. M. koji je odbio
dati bilo kakvu izjavu i nikada nije demantirao objavljeni članak. Autor članka da je
kontaktirao i tužitelja radi provjere informacija koje se na njega odnose, tužitelj da je
odbijao odgovoriti na pozive koji su mu upućeni i na taj način da je onemogućio da se
čuje i njegova strana priče. Autor članka da je tematiku obradio objektivno i u skladu sa
pravilima struke i pritom poduzeo mjere kako bi provjerio istinitost iznesenih navoda.
Demanti, sadržano veći nego dio teksta u predmetnom članku da je obavljan već 5. lipnja
2016. godine. Navodi da je notorna činjenica da je tužitelj bio član HDZ-a kao i A.
M. te da je vrijeme izbora A. M. u K. za novčano-materijalno
poslovanje H.-a tužitelj bio predsjednik Ž. nogometnog saveza, samim tim
imao utjecaj na izbor članova komisije. Tuženik osporava visinu zahtjeva te predlaže da
sud zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na naknadu
parničnog troška.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom članka objavljenog dana 2. svibnja
2016. godine u listu S. D. pod naslovom "Tek su mu 32 godine, a funkcija
puna vitrina"; zahtjeva tužitelja tuženiku za objavu ispravka informacije od 30. svibnja
2016. godine sa dokazom o slanju istog; saslušanjem tužitelja i svjedoka L. K.;
presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-2727/16 od 6.
rujna 2017. godine; presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-292/19 od 2. travnja
2019. godine.
Pn. 420/16
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o medijima (Narodne
novine br. 59/04, 84/11 i 81/13, dalje ZM), u postupku nije bilo sporno da se prije
podnošenja tužbe tužitelj prethodno od nakladnika zatražio objavljivanje ispravka sporne
informacije u skladu s odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a pa treba zaključiti da su ispunjene
procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete, ovo navodi i sam tuženik.
Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u
medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima
propisanim Zakonom.
Navodeći u odgovoru na tužbu da su informacije iz članka dijelom utemeljene na
činjenicama za koje je autor članka imao osnovan razlog povjerovati da su istinite i točne
i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu je novinar postupao u
dobroj vjeri, tuženik se pozvao na razloge za oslobađanje od odgovornosti za štetu iz
odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM-a, koja govori o oslobađanju nakladnika odgovornosti
za štetu.
Prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a osloboditi se odgovornosti nakladnik može i
u slučaju ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili
na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo
sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za
objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
Tužitelj u svom iskazu navodi da se imenovanje A. M. kao člana komisije
H.-a odnosi na razdoblje kraja 2012. godine odnosno početka 2013. godine, kada on
nije bio ni na kakvoj funkciji u H.-u. Naime, do 2013. godine da je bio stručni
komentator na tv postaji A. sport, a i kod samog tuženika za kojeg je povremeno
pisao kolumne vezano za nogomet. Što se tiče samog načina izbora članova komisije
HNS-a, članove komisije da bira I. odbor H.-a, a županijski nogometni savezi da
predlažu kandidate za te komisije. Naime, Ž. da je predložio 10-ak kandidata za 20-ak
različitih komisija pri H.-u, a od tih 10-ak kandidata H. da je usvojio 2-3 prijedloga.
U prosincu 2014. godine, godinu i pol nakon tog razdoblja koje se spominje u članku on
da je izabran za člana IO H.-a. Navodi da osobno poznaje A. M., s tim da
može navesti vezano za predmetni članak da isti nije ništa posebno komentirao, isto tako
da mu je poznato vezano za članstvo u komisiji H.-a da isti nije aktivno ni participirao u
radu iste, štoviše, čak da je tražio da se iz te komisije makne budući mu je to
predstavljalo opterećenje obzirom na činjenicu da su se sastanci odvijali u Z.. Što
se tiče samog članka navodi da ga autor L. K. nije kontaktirao vezano za isti niti
mu ostavio bilo kakvu poruku iako je to prije uredno radio vezano za ostale članke u
kojima se spominjalo tužiteljevo ime. Naime, predmetni članak da je zadnji u nizu
članaka koji su predmet niza postupaka koje je vodio i vodi protiv tuženika, a da se radi
o istom autoru u svim člancima. Početkom 2014. godine u HNS-u da su održani redoviti
izbori za predsjednika i članova IO H.-a. Ž. i njihova tijela da predlažu kandidate za
predsjednika i kandidate i uvijek da je bila praksa da predsjednik Ž. bude kandidat za
člana I. H.-a s tim da se mogao predložiti još jedan kandidat, a M. B. koji se već
spominje u samom tekstu da je tada od tužitelja tražio da odustane od svoje
kandidature te da on bude jedini kandidat za člana. Isti da je to od tužitelja izričito tražio,
zbog čega da je tužitelj tražio na sjednici I. Ž. da se provede tajno glasovanje vezano
za izbor kandidata i tada da su članovi glasali 12:3 u korist tužitelja. Nakon tog događaja
da mu je B. kazao da će vidjeti što će tuženik pisati o njemu i da je upravo tada
spomenuo ime L. K., a nakon čega da je često bio tema njegovih članaka. Navodi
Pn. 420/16
da je on djelatnik SD županije te da bi nakon svakog objavljenog članka dobio nalog da
se izjasni gdje želi raditi, ili u županiji ili u nogometu. Vezano za sve navedeno da je
zapravo bio doveden pred zid iz kojeg razloga da je odustao od svih funkcija koje se tiču
nogometa kako bi mogao obavljati svoj posao u SD županiji. Nakon predmetnog članka i
nakon što je podnio ostavku na sve funkcije vezano za nogomet, ovakvih ili sličnih
članaka od strane tuženika da više nije bilo. Na posebno pitanje pun. tuženika je li protiv
tužitelja vođen prekršajni postupak vezano za navode iz spornog članka i kako je
postupak okončan, tužitelj je naveo kako je protiv njega zaista vođen prekršajni
postupak povodom događaja iz 2014.godine, da je u odnosu na njega donesena
pravomoćna osuđujuća presuda u ožujku ili travnju 2018.godine, tako da nisu sporne
činjenice u tom dijelu iznesene u članku.
Svjedok L. K., autor sporne informacije, u svom iskazu navodi da je
prilikom pisanja predmetnog članka, a koji se odnosio na A. M., informacije
dobio od svojih izvora u S. županiji pa tako i za onaj dio teksta koji se odnosi na tužitelja
u dijelu da je tužitelj postavio A. M. u komisiju H.-a. Prije objavljivanja
predmetnog članka da je kontaktirao i A. M. i samog tužitelja, niti jedan od
njih da se nije javljao na pozive. Navodi da smatra kako je njegov izvor informacija bio
pouzdan budući za niti jedan dio članka od strane A. M. nije tražen demanti
niti ispravak. Što se tiče samog tužitelja da znam kako je isti u to vrijeme bio predsjednik
Ž. nogometnog saveza pa samim time da je i mogao utjecati na izbor ljudi u
komisiji obzirom na jaku poziciju u H.-u. Prije pisanja spornog članka tužitelju da nije
ostavio poruku ili poruke putem mobilnog uređaja. Navodi da je među njegovim ranije
napisanim člancima bilo i onih o osobi tužitelja. Članak da je napisao vezano za A.
M., a od svojih izvora da je dobio informaciju o načinu kako je isti postavljen u
komisiju H.-a, pa je u tom kontekstu i spomenuto ime tužitelja što nije bilo ni čudno s
obzirom da je tužitelj u tom razdoblju bio na visokoj poziciji u H.-u, a do kojih
informacija da je došao jednostavno putem internetskog pretraživača, samih stranica
Ž. nogometnog saveza. Na posebno pitanje zam.pun.tužitelja zašto svjedok
nije točno provjerio na kojem je mjestu bio tužitelj u to vrijeme u Ž.-u, svjedok navodi
da je u to vrijeme tužitelj bio predsjednik Ž., no bez obzira na to da ne dovodi u pitanje
proceduru i način biranja članova komisija saveza niti njega to osobno zanima, a da to
nije bitno za sam kontekst predmetnog članka. Štoviše, tužitelj da je kasnije tu rečenicu
iz spornog članka i demantirao. Na posebno pitanje pun. tuženika zbog čega je svjedok
imao potrebu predmetni članak napisati dio koji se odnosi na događaj kada je tužitelj u
alkoholiziranom stanju nasrnuo na M. B., svjedok navodi da je to napravio iz
razloga da javnost upozna kakva je osoba tužitelj, a koji ima utjecaja na izbor i
kadroviranje članova komisije H.-a. Naime, tužitelj da je javna osoba i da nije
neoubičajeno pogotovo u tom razdoblju što je isti bio spomenut i u drugim člancima
drugih novinara budući je tu to doba predmetni događaj bio aktualan. Navodi da ništa
osobno nema protiv tužitelja.
Prije osvrta na postojanje okolnosti koje oslobađaju nakladnika odgovornosti za
štetu, potrebno je razmotriti čime se sve tužitelj osjeća povrijeđenim, te koji je osnov
odgovornosti tuženika. Za navesti je da je tužba podnesena vezano za informaciju iz
članka autora L. K. koji je objavljen dana 2. svibnja 2016. godine u dnevnom
listu S. D. pod naslovom "Tek su mu 32 godine, a funkcija puna vitrina" i
koji se bavi životopisom i funkcijama A. M., inače, između ostalog tajnika
splitsko-dalmatinskog H.-a, koji je izabran za predsjednika U. vijeća K.-a
S.. U tom članku, koji je u biti negativno intoniran spram A. M., spominje se
i tužitelj, također u negativnom smislu, vezano i za ostatak informacija iz tog članka.
Dakle, u ovom dijelu članka koji se odnosi na tužitelja navodi se: "Dodajmo tome i da ga
je stranački kolega A. Š., gospodin koji je kao čelnik županijskog nogometnog
saveza u alkoholiziranom stanju prema izvještaju policijskih službenika nasrnuo na
bivšeg predsjednika H. M. B., postavio i u K. za novčano-materijalno
poslovanja H.-a. Uistinu impresivno." Dakle, autor podsjeća čitateljstvo na incident koji
Pn. 420/16
bi u alkoholiziranom stanju izazvao tužitelj na štetu M. B. i navodi da je tužitelj
M., kao stranački kolega i čelnik županijskog nogometnog saveza postavio u
K. za novčano-materijalno poslovanje H.-a. Tužitelj navodi da ovo u pogledu
imenovanja M. u navedenu komisiju H.-a nije točno te da on M. tu
nije postavio, dakle, da ovaj dio informacije nije točan. Očito autor članka nije ni mislio
da je tužitelj zvanično mogao postaviti u navedenu komisiju, nego je očito mislio da ga je
snagom svog autoriteta tu postavio odnosno ishodio njegovo postavljanje odnosno
imenovanje, upotrijebivši svoj utjecaj da bi to ishodio. Je li netko lobirao i iskoristio svoj
autoritet za ishoditi kakvu poziciju za nekoga, nije moguće sa sigurnošću utvrditi, jer
takovim postupanjima najčešće nema svjedoka koji bi to htjeli potvrditi, međutim, prema
stavu ovog suda ne može se tvrditi nešto što se ne može dokazati kao točno, a to što se
tvrdi je pritom štetno i uvredljivo za tu osobu, u tom slučaju ne radi se o postupanju u
skladu sa propisima, odnosno u dobroj vjeri bez obzira vjeruje li autor u tu informaciju,
jer nije dokazano niti može biti dokazano da je tome zaista tako, a štetno je za nekoga.
Upravo radi toga, kada legalnim putem tužitelj nije mogao sam i na svoju ruku izabrati
M. na neku funkciju, onda autor članka treba biti oprezan sa navedenom
informacijom koju ne može potvrditi i radi se o njegovim zaključcima, moguće i
zaključcima dijela javnosti, ali nepotvrđenim i štetnim po bilo koga, pa tako i po tužitelja
i njegovu obitelj. Način na koji je ova informacija donesena, napisana, u svjetlu
podsjećanja javnosti na postupanje tužitelja potpuno negativnog predznaka, u
kombinaciji sa ostatkom članka koji se odnosi na M. u negativnom smislu, to
zaista ne predstavlja postupanje autora članka u dobroj vjeri odnosno informacijama
utemeljenim na činjenicama za koje je autor članka imao osnovan razlog povjerovati da
su istinite i točne i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu je novinar
postupao u dobroj vjeri. Radi se o zaključcima novinara, povezivanju osoba i mišljenja,
ali ne na način da se radi o istinitoj informaciji, ta informacija nije niti provjerljiva a
donesena je kao tvrdnja koja je zasigurno istinita, posebno nije istinito to da bi tužitelj
imenovao M. na navedenu funkciju jer to i ne može napraviti niti je to mogao
napraviti. Autora nije zanimalo tko po proceduri bira predsjednike i članove tijela HNS-a,
on u svom iskazu to i navodi, te iskazuje da je stava da je u biti tužitelj kod tog
Mihanovićevog imenovanja – kadrovirao, dakle, iskoristio svoju poziciju i utjecaj da bi
Mihanovića na navedeno mjesto doveo. Kako za navedeno, da je tome bilo tako (što bi
bilo moralno dvojbeno) nema nikakovih dokaza, radi se o špekulaciji koja je po tužitelja
štetna i ovakovo pisanje ne može se tolerirati, odnosno, može, ali to za osobom, prema
stavu ovog suda, povlači za sebe obvezu tuženika da tužitelju naknadi štetu koja mu je
time nanesena, a informacija u pogledu navedenog kadroviranja od strane tužitelja zaista
je podobna povrijediti. Bez obzira i na to što u odnosu na tužitelja postoji pravomoćna
osuđujuća odluka, što tužitelj i ne spori, vezano za navedeni incident na štetu M.
B., autor članka je time naglasio i pojačao, čitateljstvo podsjetio i upoznao, svoj stav
negativni stav o osobi tužitelja, što je ponovno štetno za tužitelja i ne predstavlja
postupanje u dobroj vjeri. Bez obzira je li M. zanemario informaciju iz članka koja
se odnosi na njega, što istu nije demantirao, tužitelj time nije vezan i on ima pravo tražiti
zaštitu svojih prava pred sudom, jer je on tom informacijom koja se bavi M.,
također oštećen. Već je i sam kontekst pisanja autora o M. štetan za tužitelja
koji se u članku na opisani način spominje i navodi.
Pregledom dostavljene presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-292/19 od 2.
travnja 2019. godine utvrđeno je da je L. K. autor više članaka u odnosu na
tužitelja te da je tužitelj protiv K. pokrenuo kazneni postupak po privatnoj tužbi
radi kaznenog djela klevete, u tom kaznenom postupku K. da se usmeno ispričao
tužitelju, potom i pismeno, zbog čega da je tužitelj odustao od daljnjeg kaznenog
progona. Dakle, ovakovo pisanje autora članka u odnosu na tužitelja nije jedina
informacija na štetu tužitelja, očito je navedeni autor često u svojim člancima
problematizirao osobu tužitelja, na štetu istog, za što je tuženik već obvezan tužitelju
pravomoćno naknaditi štetu, a sam K. se u kaznenom postupku tužitelju i ispričao.
Sud zaključuje da je predmetna informacija zaista podobna povrijediti pravo osobnosti
Pn. 420/16
tužitelja, prije objavljivanja iste autor tužitelju nije poslao ni SMS ni mail poruku, nije ga
kontaktirao, a zaista nema logike u tome da iz toga što tužitelj ne odgovara na poziv
(moguće i sa nepoznatog broja) izvlači zaključak da isti ne želi dati nikakav komentar ili
se na to očitovati. Takvo postupanje ne predstavlja postupanje u dobroj vjeri.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u,
potrebno je primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.
35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem
odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a koji propisuje da
se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim
odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.
Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je
šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da
šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje
se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu
na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
To znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade neimovinske štete
uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati ona povreda prava
osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno strah odgovarajuće jakosti
i trajanja.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Premda dikcija odredbe čl. 21. st. 2. Zakona o medijima, kojom je regulirana
odgovornost nakladnika za neimovinsku štetu upućuje na zaključak da bi tu štetu mogla
trpjeti samo fizička osoba, za navesti je da se takva naknada može dosuditi i pravnom
osobi, jer je to pravo priznato i pravnoj osobi prema ZOO-u, koji kao lex posterior ima
jaču pravnu snagu od ranije donesenog ZM-a.
Zbog svega navedenog, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sve izvedene dokaze, a
uvažavajući jačinu duševnih bolova koje je pretrpio radi povrede prava osobnosti tužitelju
je trebalo dosuditi iznos od 6.000,00 kn, a ne zatraženih 20.000,00 kn, za više zatraženi
dio zahtjeva od dosuđenog sa kamatama valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao
neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a
pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe do isplate,
kako je tužitelj i zatražio.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19: dalje ZPP), tužitelj
je u sporu uspio djelomično, u pogledu osnova odgovornosti za 100%, a u pogledu visine
za 30%, dakle za 65%; tuženik je uspio za konačnih 35%; kako se od tužiteljevog
postotka odbija tuženikov, to je konačno tužitelju valjalo priznati 30% od svih potrebnih
troškova za vođenje parnice koje je imao. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak
sastava zahtjeva za objavu ispravka informacije u iznosu od 1.000,00 kn; sastava tužbe
u iznosu od 1.000,00 kn; sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00
kn; zastupanja na 3 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od
1.500,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 550,00 kn i sudsku pristojbu presude u
iznosu od 550,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 8.600,00 kn; a 30% od tog
Pn. 420/16
iznosa daje iznos od 2.580,00 kn, koliko je konačno na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju.
U Splitu, 4. siječnja 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u
Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana
dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Kontrolni broj: 00f56-14421-57329
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.