1              Poslovni broj: Gž R-1140/2020-2

Poslovni broj: Gž R-1140/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu mr. sc. Dražanu Penjaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tužene Republike Hrvatske OIB: ..., Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-70/2020-27 od 30. srpnja 2020., dana 4. siječnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-70/2020-27 od 30. srpnja 2020. u dijelu pod točkom I. i III. izreke tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da na ime troškova postupka isplati tuženoj iznos od 7.750,00 kuna od čega na ime troškova prvostupanjskog postupka iznos od 6.500,00 kuna te na ime troškova drugostupanjskog postupka iznos od 1.250,00 kuna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 46.817,58 kuna s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke, te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.891,58 kuna. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplatu tužitelju iznos od 11.750,00 kuna s pripadajućim kamatama.

Protiv ove presude žali se tužena zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP). Predlaže da se presuda preinači u pobijanom dijelu, a podredno ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode tužene u cijelosti. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza odlaska na posao i s posla na relaciji Rijeka-Vodnjan-Fažana i obrnuto.

Između parničnih stranaka nije sporno:

- cijena mjesečne karte prijevoza na relaciji Rijeka-Vodnjan-Fažana i obrnuto;

- cijena jednodnevne karte na ovoj relaciji;

- da je tužitelju isplaćena naknada za prijevoz na bazi cijene mjesečne karte, umanjene srazmjernom broju dana provedenim na radu;

- da tužitelj nije koristio gradski prijevoz za odlazak na posao i obrnuto.

U takvoj procesovnoj situaciji nije bilo osnova za prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka financijske struke s tvrdnjom da se uporište za zaključak suda prvog stupnja nalazi u odredbi članka 2. stavak 5. Pravilnika o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbeni troškovi, troškova odvojenog života sa obitelji ("Narodne novine" broj 141/04 i 22/05, dalje: Pravilnik/04) i Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza ("Narodne novine" broj 131/13, dalje: Pravilnik/13). Tijekom postupka tužitelj nije osporio visinu isplaćenog iznosa koji je utvrđen na bazi cijene mjesečne karte umanjene za broj dana kada tužitelj nije dolazi na posao.

Na takvo pravilno potpuno utvrđeno odlučno činjenično stanje sud prvog stupnja izvršio je pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revrv-668/17, Rev-3157/19, Revr-72/17) zauzeto je načelno pravno stajalište, koje prihvaća i ovaj sud, da prema odredbi članka 2. stavak 5. Pravilnika/04 je poslodavac ovlašten umanjiti visinu mjesečne cijene karte javnog međumjesnog prijevoza na određenoj relaciji za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada djelatna vojna osoba ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla, a to su oni razlozi koji predstavljaju one situacije kojima djelatna vojna osoba ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe, a ne i one dane kada je tužitelj sukladno rasporedu poslodavca obavljao službu, a što tužitelj nije dokazao.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužena je popisala samo troškove koji su bili nužni za vođenje ovoga postupka.

U Splitu 4. siječnja 2021.