- 1 -                             Poslovni broj: 8 UsIpor-264/20-4

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

  Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz G., 1.. B., OIB:., zastupanog po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u S., K., protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući izvan rasprave, 4. siječnja 2021. godine,

 

 

                                                            p r e s u d i o   j e

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/84, URBROJ: 513-04-20-2 od 8. srpnja 2020. godine.

 

              2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

             

             

                                                             Obrazloženje

 

                U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/84, URBROJ: 513-04-20-2 od 8. srpnja 2020. godine tužitelj je u bitnom iznosi kronologiju postupanja poreznih tijela u ovoj upravnoj stvari; da je prema uputi tuženika porezno tijelo u ponovljenom postupku trebalo priložiti potrebne vjerodostojne isprave na temelju kojih će se sa sigurnošću moći zaključiti od kojih se obveza tužiteljev dug sastoji, te utvrditi da li je za naplatu duga nastupila zastara prava na naplatu, čime se nije postupilo po uputi tuženika; da u obrazloženju rješenja prvostupanjsko porezno tijelo detaljno navodi obveze tužitelja, utvrđena dugovanja, te temeljem čega je dolazilo do prekida zastare za pojedino potraživanje, a za svaku godinu u kojoj je utvrđeno određeno dugovanje da se navodi koja mjera ovrhe je poduzeta kojom je prekinut tijek zastare, ali da prvostupanjsko rješenje nije valjano obrazloženo, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku; da se tuženik u obrazloženju svog rješenja poziva na upis založnog prava na nekretnini ali da se ne očituje na primjedbe tužitelja da je prije upisa založnog prava nastupila zastara prava na naplatu; da je postupak upisa založnog prava na nekretnini tužitelja pokrenut 2012. godine pod brojem Z-408/12, a da je u to vrijeme zastara već nastupila; da je i prije podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini došlo do zastare potraživanja jer porezno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju kojom je prekinulo tijek zastare; da rješenje o utvrđivanju poreza nije radnja kojom se pokreće postupak naplate duga već to rješenje predstavlja ovršnu ispravu; da rješenjem o utvrđivanju duga zastara se ne prekida jer se istim rješenjem ne pokreće prisilni postupak naplate poreznog duga, već se samo utvrđuje dug; da suprotno navodima tuženika da je primijeniti odredbu članka 94. stavak 4. OPZ-a (NN br. 147/08), treba primijeniti članak 90. stavak 1 i 4. (za relativnu zastaru) odnosno članak 92. OPZ-a (NN br. 127/00), jer se na pitanje zastare (kao pravno pitanje) treba primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka porezno pravnog odnosu, sukladno članku 112. OPZ-a (NN br.147/08). Tužbom je popisao trošak upravnog spora i to za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 8. srpnja 2020. godine i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

  U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

  Osporenim rješenjem tuženika od 8. srpnja 2020. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ured Split, Ispostave Imotski, KLASA: UP/I-415-02/06-01/157, URBROJ: 513-07-17-04/18-18 od 8. studenog 2018. godine.

  Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom I. izreke rješenja utvrđeno je da se zahtjev djelomično uvažava a točkom II. utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelja koji je na dan 1. siječnja 2018. godine iznosio ukupno 50.548,93 kn (kako je navedeno u navedenom rješenju). Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga koji na dan 1. siječnja 2018. godine iznosi 118.492,45 kn (glavnica), koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost koji je utvrđen 2007. godine. Točkom IV. izreke rješenja je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

  Kako se  predmetnom upravnoj stvari radi o primjeni propisa (pravnom pitanju) jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

  U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 8. srpnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

  Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

  Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

  Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

  Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Imotski dana 30. studenog 2011. godine donijela rješenje, KLASA: UP/I-415-02/09-01/54, URBROJ: 513-07-17-02/11-3 od 30. studenog 2011. godine, kojim je u točki 1. izreke tužitelju utvrdilo dug s osnove poreza i drugih javnih davanja (godišnji porezi, doprinosi i druga javna davanja) u ukupnom iznosu od 408.502,83 kn (glavnica 249.560,61 kn i kamata 158.942,22 kn). Točkom 2. izreke rješenja je određeno da utvrđeni dug tužitelj treba platiti u roku od 8 dana od dana primitka rješenja.

  Navedeno rješenje tužitelju je dostavljeno putem pošte, te je tužitelj osobno primio rješenje dana 11. siječnja 2012. godine, što je vidljivo iz dostavnice o uručenju rješenja.                              

  Rješenje sadrži klauzulu izvršnosti prema kojoj je rješenje izvršno dana 20. siječnja 2012. godine.

  Ovršnost poreznog rješenja je bitna faza postupka naplate poreznog duga jer se naplata poreznog duga može tražiti tek nakon što je rješenje postalo ovršno, dakle, tek nakon 20. siječnja 2012. godine porezno tijelo je moglo provoditi ovrhu tj. prisilnu naplatu utvrđenog poreznog duga, a što je bitno za početak roka zastare prava na naplatu duga.

  Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split (kao predlagatelj) je dana 9. svibnja 2012. godine Općinskom državnom odvjetništvu, Građanski odjel u Sinju,  podnijelo zahtjev da u ime predlagatelja nadležnom sudu podnese prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, radi osiguranja naplate tužiteljevog utvrđenog duga s osnove poreza i drugih javnih davanja u iznosu glavnice duga u iznosu od 249.280,61 kuna uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

  Općinsko državno odvjetništvo u Sinju je dana 21. svibnja 2012. godine pod brojem: O-DO-74/12 Općinskom sudu u Imotskom podnijelo prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja (tužitelja), radi osiguranja naplate novčane tražbine predlagatelja osiguranja (Republike Hrvatske, Ministarstva financija) u ukupnom iznosu od 408.702,83 kn (glavnica 249.560,61 kn), koji dug je utvrđen rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Imotski, KLASA:UP/I-415-02/09-01/54, URBROJ:513-07-17-02/11-3 od 30. studenog 2011. godine, koje je izvršno dana 20. siječnja 2012. godine. 

  Nadalje, prema stanju spisa nespornim proizlazi da je Općinski sud u Imotskom dana 22. svibnja 2012. godine donijelo rješenje o osiguranju kojim je odredilo osiguranje-uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to čest. zgr.187/1, upisanoj u Z.U.1323 k.o. P., koje rješenje je dostavljeno strankama.

  Navedeno rješenje je u žalbenom postupku potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gžovr-955/12 od 10. rujna 2012. godine, tako što je odbijena žalba tužitelja, čime je rješenje Općinskog suda u Imotskom kojim je određeno osiguranje postalo pravomoćno a time Republika Hrvatska, Ministarstvo financija steklo založno pravo na tužiteljevoj nekretnini, kat. čest. 187/1 upisanoj u zk. ul. 1323 k.o. P..

  U provedbi navedenog rješenja (određenog osiguranja) Općinski sud u Imotskom, Zemljišnoknjižni odjel je dana 6. svibnja 2012. godine donio rješenje kojim je dozvolio upis prisilnog založnog prava sukladno rješenju o osiguranju Općinskog suda u Imotskom broj: Ovr-449/12 od 22. svibnja 2012. godine, koje rješenje je dostavljeno strankama.

  Kako su rješenjem od 30. studenog 2011. godine utvrđene obveze po osnovi poreza (PDV-a, poreza na dohodak, kao godišnjih poreza), te obveznih doprinosa zastara prava poreznog tijela na naplatu utvrđenog duga počela je teći nakon izvršnosti rješenja, budući da tek nakon izvršnosti rješenja porezno tijelo stječe pravo da zahtjeva naplatu duga od poreznog obveznika, što znači da je zastara prava na naplatu predmetnog duga počela teći 1. siječnja 2013. godine, te bi zastara prava poreznog tijela (relativna zastara) nastupila 1. siječnja 2016. godine a apsolutna zastara 1. siječnja 2019. godine.

  Tužitelj dana 2. siječnja 2013. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu utvrđenog poreznog duga, dakle, nakon što je dana 22. svibnja 2012. godine uknjiženo založno pravo na nekretnini tužitelja. 

  Člankom 197. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16,dalje: „novi OPZ-a“) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08) osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama toga Zakona.

  Stavkom 2. istog članka je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16),  u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle,  odredbama „novog“ OPZ-a.

  Sukladno članku 197. stavak 2. OPZ-a (NN br. 115/16) primijeniti je odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16).

  Člankom 94. stavak 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

  Stavkom 10. istog članka je da i kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, ali da se  zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

  Budući da je naplata predmetnih poreznih obveza utvrđenih rješenje od 30. studenog 2011. godine osigurana upisanim založnim pravom glavnica duga se sukladno članku 94. stavak 10. OPZ-a može naplatiti i nakon što proteknu propisani rokovi za nastup zastare prava na naplatu i to prodajom nekretnine.

  Obzirom da se glavnica duga može naplatiti i nakon proteka roka zastare bespredmetno je utvrđivati protek roka zastare tj. da je došlo do zastare prava na naplatu.

  Dug po osnovi kamata se sukladno članku 94. stavak 10. OPZ-a ne može naplatiti iz nekretnine, slijedom čega je porezno tijelo prvostupanjskim rješenjem od 8. studenog 2018. godine  zakonito odlučilo odbivši zahtjev tužitelja za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu samo za glavnicu duga u iznosu od 118.492,45 kn (ne i za dug po osnovi kamata). Tužitelj može tražiti da porezno tijelo izvrši brisanje duga po osnovi kamata koji se odnosi na navedenu glavnicu duga, jer je dug kamata zastario a ne može se naplatiti iz nekretnine.

  Neosnovan je navod tužitelja da je zastara prava na naplatu duga nastupila prije nego što je upisano založno pravo na nekretnini, iz razloga naprijed navedenih. Isto tako je neosnovan navod da nije jasno o kojem se dugu radi, obzirom da je iz naprijed iznijetog stanja spisa  to ne proizlazi, već je vidljivo o kojem se dugu radi.

  Slijedom navedenog prvostupanjsko rješenje i osporeno rješenje tuženika su zakonita.

  Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u  izreci presude.

  Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu, 4. siječnja 2021.

 

S U D A C

 

                                                                                                                Studenko Vuleta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).