- 1 -                             Poslovni broj: 8 UsIpor-285/20-4

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

  Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja V.Ć. iz K., T. ., OIB: ., protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu duga s osnove obveznih doprinosa, odlučujući izvan rasprave, 4. siječnja 2021. godine,

 

 

                                                            p r e s u d i o   j e

 

  Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/197, URBROJ: 513-04-20-2 od 15. rujna 2020. godine.

             

 

                                                            Obrazloženje

 

  U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/19-01/197, URBROJ: 513-04-20-2, od 15. rujna 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je imao urarski obrt u razdoblju od 6. studenog 1998. do 30. listopada 2003. godine; da je prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem, KLASA: UP/I-416-02/08-01/22, URBROJ: 513-07-15-02/12-18 od 19. prosinca 2012. godine mu utvrdilo obvezu po osnovu doprinosa HZMO-u za 1999., 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu u iznosima kako je navedeno u rješenju; da je istim rješenjem dug za 1999. godinu otpisan jer je nastupila zastara; da on nema nikakvog dugovanja prema poreznom tijelu za 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu; da je zatražio i dobio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Šibenik, Ispostava Knin, Potvrdu, Klasa: 034-04/18-03/6, Urbroj: 314-19-05/8-18-4494 od 19. ožujka 2018. godine u kojoj se navodi da tužitelj ima dug u vremenu od 6. studenog 1998. do 30. srpnja 1999. godine, slijedom čega je vidljivo da on nema dugovanja za 2000. do 2003. godinu; da tuženik pogrešno navodi da je on zahtjev za utvrđenje zastare podnio 20. kolovoza 2008. godine, obzirom da on zahtjev za utvrđenje zastare podnosi svake godine počevši od 2005. do danas; da mu porezno tijelo  počevši od 2004. godine do danas nije izvršilo povrat poreza na dohodak, navodeći da on ima dugovanja prema poreznom tijelu ali da nikada nije pokrenuta ovrha na njegovoj plaći, jer sigurno da ima duga, da bi porezno tijelo pokrenulo ovrhu na njegovoj plaći. Tužbenim zahtjevom predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se ponište sva druga porezna rješenja koja su donijeta na njegovu šteti i da mu porezno tijelo uplati povrat poreza na dohodak za razdoblje 2004. do 2019. godina.

  U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

  Osporenim rješenjem tuženika od 15. rujna 2020. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Knin, KLASA: UP/I-416-02/2008-01/22, URBROJ: 513-07-15-02/19-28 od 29. siječnja 2019. godine.

  Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke rješenja uvažen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa. Točkom II. izreke utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 38.404,56 kuna, od čega je 14.125,23 kune glavnica i 24.279,33 kune kamate, koji dug se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje temeljem rješenja Porezne uprave, šifre prihoda 8214, za 1999., 2000. i 2003. godinu. Točkom III. izreke rješenja je utvrđeno da će se danom izvršnosti ovog rješenja otpisati dug iz točke II. izreke rješenja u poreznim evidencijama. Točkom IV. je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

  Kako se u predmetnoj upravnoj stvari radilo o primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

  U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 15. rujna 2020. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

  Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

  Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

  Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je porezno tijelo prvostupanjskim rješenjem zakonito postupilo po zahtjevu tužitelja za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu duga od dana 20. kolovoza 2008. godine.

  Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare podnijetog dana 20. kolovoza 2008. godine, rješenjem KLASA: UP/I-416-02/08-01/22, URBROJ: 513-07-15-02/12-18 od 19. prosinca 2012. godine u točki I. izreke rješenja djelomično uvažilo tužiteljev zahtjev, te je točkom II. utvrdilo nastup zastare prava na naplatu duga doprinosa za razdoblje od 31. srpnja 1999. do 16. kolovoza 2000. godine u ukupnom iznosu od 10.672,80 kuna (glavnica od 5.336,62 kn i kamate od 5.336,18 kn). Točkom III. utvrđena je razlika duga doprinosa za mirovinsko osiguranje u ukupnom iznosu od 7.222,49 kuna, za razdoblje od 31. srpnja 1999. do 16. kolovoza 2000. godine.              

  Točkom IV. izreke navedenog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji je na dan 1. siječnja 2012. godine iznosio ukupno 27.032,27 kuna (glavnica u iznosu od 16.456,07 i kamate od 10.576,20 kn) koji se odnosio na razdoblje od 17. kolovoza 2000. do 31. listopada 2003. godine.

Točkom V. izreke je utvrđeno da će se na dan izvršnosti ovog rješenja otpisati dug iz točke II. i II. izreke rješenja u poreznim evidencijama.

  Dakle, prema sadržaju navedenog rješenja tužitelju nije utvrđena zastara i otpisan dug doprinosa, samo duga doprinosa koji je na dan 1. siječnja 2012. godine iznosio ukupno 27.032,27 kuna (glavnica u iznosu od 16.456,07 i kamate od 10.576,20 kn) koji se odnosio na razdoblje od 17. kolovoza 2000. do 31. listopada 2003. godine, jer iz točke V. rješenja proizlazi da će se ostali dug otpisati.

  Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja poreznog tijela, KLASA: UP/I-416-02/08-01/22, URBROJ: 513-07-15-02/12-18 od 19. prosinca 2012. godine koju je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-410-23/13-01/2181, URBROJ: 513-04/18-2 od 17. siječnja 2018. godine, uvažio te poništio označeno rješenje poreznog tijela od 19. prosinca 2012. godine i predmet vratio poreznom tijelu na ponovni postupak, koje je u ponovnom postupku donijelo predmetno prvostupanjsko rješenje kojim je uvažen zahtjev tužitelja i utvrđen nastup zastare prava na naplatu duga doprinosa u ukupnom iznosu od 24.279,33 kune.

  Slijedom navedenog proizlazi da je za cjelokupni predmetni dug tužitelja koji se odnosio na dug s osnova doprinosa, utvrđen nastup zastare prava na naplatu, te da će se isti dug otpisati u evidencijama poreznog tijela.

  Naprijed navedeno potvrđuje i tuženik u osporenom rješenju, budući da u obrazloženju osporenog rješenja (strana 2), navodi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani obzirom da iz spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja nesporno proizlazi da je usvojen zahtjev tužitelja te utvrđen nastup zastare prava na naplatu duga doprinosa kako je tužitelj i predlagao tj. da nema duga doprinosa kako tužitelj i navodi.

  Tužbeni navod i zahtjev koji se odnosi na povrat poreza na dohodak za razdoblje 2004. do 2019. godina nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Povrat poreza na dohodak nije predmet ovog upravnog spora, jer se ovaj upravni spor vodi vezano za tužiteljev zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare, a ne pitanje povrata poreza na dohodak.

  Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

  Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u  izreci presude.

 

 

                                               U Splitu, 4. siječnja 2021. godine

                                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                                Studenko Vuleta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke 2. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66. st.5. ZUS-a).