Broj: Kž 275/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. V. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog I. V. M. i optuženog I. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. srpnja 2017. broj Kv-I-77/17 (K-16/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog I. V. M. i optuženog I. K. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. V. M. i optuženog I. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11, na temelju članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) i članka 127. stavak 4. ZKP/08, produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. V. M. i optuženog I. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. V. M. po branitelju P. B., odvjetniku iz S., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači tako da se optuženom I. V. M. „umjesto istražnog zatvora izreknu mjere opreza iz čl. 98. st. 1. toč. 1., 2., 3., 4. i 5. ZKP ili odredi jamstvo u visini koju odredi sud“.

 

Žalbu je protiv tog rješenja podnio i optuženi I. K. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., također bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da se optuženiku „ukine pritvor“ i da ga se pusti na slobodu, a podredno da se prema optuženiku primijeni neka od mjera opreza ili odredi jamstvo.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, obojica optuženika upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući da se okolnosti počinjenja kaznenog djela koje je optuženicima stavljeno na teret ne mogu smatrati razlogom za istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 jer da prema njihovu mišljenju predstavljaju osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Upiru i na povredu presumpcije nevinosti koju nalaze u tomu što podatak o vođenju drugih kaznenih postupaka prvostupanjski sud neosnovano cijeni okolnošću koja ukazuje na opasnost od ponavljanja djela, kao i da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog I. K. pogrešno cijenio okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti za kazneno djelo prijetnje. Optuženi I. V. M. ujedno smatra da je dosadašnjim njegovim boravkom u istražnom zatvoru, ne samo povrijeđeno načelo razmjernosti, već i da je time, kao i njegovom prisilnom apstinencijom (od konzumiranja droge) i osiguranim zapošljavanjem u tijeku turističke sezone, u potpunosti otklonjena bojazan od ponavljanja djela.

 

Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08, da su optuženici I. V. M. i I. K. počinili inkriminirano im kazneno djelo kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice, a s obzirom na to da takva sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, kako u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi, a koje razloge prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a za svoje je zaključke ponudio i odgovarajuće obrazloženje, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavkom 3. ZKP/08. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojanje bojazni optuženikova ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud ispravno nalazi u okolnostima počinjenja djela za koje su optuženici osnovano sumnjivi, a s obzirom na to da su u njima vidljive osobine nemilosrdnosti i bezosjećajne upornosti, pa stoga i visokog stupanj kriminalne volje. Te je okolnosti prvostupanjski sud također pravilno povezao s podatkom da se protiv obojice optuženika vodi više kaznenih postupaka (kako proizlazi i iz uvida u sustav e-spisa), pri čemu je optuženi I. K. i pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje, potpuno ispravno ocijenivši da sve te okolnosti ukazuju na ustrajnost optuženika u činjenju kaznenih djela, pa zato u svojoj ukupnosti predstavljaju i osobite okolnosti koje upućuju na razborito predvidivu bojazan da će optuženi I. V. M. i optuženi I. K., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Stoga, razlozi pobijanog rješenja odgovaraju razlozima istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, a ne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08, kako te neosnovano u žalbi ističu optuženici, a jednako tako nema temelja niti u njihovim tvrdnjama da bi takvom ocjenom navedenih okolnosti bilo povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti optuženika.

 

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću i značenje, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio da one jesu okolnosti iz kojih proizlazi stvarna i logično predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog I. V. M. i optuženog I. K., pri čemu se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženih po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, neovisno o tomu što je optuženi I. V. M. do sada kazneno neosuđivana osoba, a optuženi I. K. pravomoćno osuđen (samo) za počinjeno kazneno djelo prijetnje, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, pa tako niti mjerama opreza koje optuženici predlažu u žalbama.

 

U pogledu, pak, predložene zamjene istražnog zatvora jamstvom, potrebno je imati u vidu da je nakon donošenja pobijanog rješenja, 27. srpnja 2017., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.), kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08, koja se odnosi na mjeru jamstva, izmijenjena. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo u slučajevima u kojima je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, odnosno zbog opasnosti od bijega, što ovdje nije slučaj.

 

Neprihvatljiv je i žalbeni navod optuženog I. V. M. da je kroz dosadašnji njegov boravak u istražnom zatvoru, u kojem se nalazi od 25. siječnja 2017., povrijeđeno načelo razmjernosti. To iz razloga što se kod ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

 

Jednako tako, s obzirom na sve tako utvrđene okolnosti, žalbeni navodi optuženog I. V. M. da je u ocjeni primjene istražnog zatvora trebalo uvažiti njegove obiteljske prilike (koje se ne navode), njegovo prisilno suzdržavanje od uživanja droga te mogućnost zapošljavanja u turističkoj sezoni, nemaju nikakav značaj na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da je, za sada, isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora moguće ostvariti njegovu svrhu.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da optuženi I. V. M. i optuženi I. K. žalbenim navodima nisu učinili upitnim osnovanost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. kolovoza 2017.