1              Poslovni broj: 6 UsImio-406/19-4

         

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

       Split, Put Supavla 1

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke L. K., u upravnom sporu tužitelja M. A. iz Z., Z. D. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, bez održavanja glavne rasprave, dana 4. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/19-01/03388670216, Urbroj: 341-99-05/3-19-8557 od 7. prosinca 2019. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/19-01/03388670216, Urbroj: 341-24-05/3-19-6861 od 30. rujna 2019.

 

 

Obrazloženje              

 

 

Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/19-01/03388670216, Urbroj: 341-99-05/3-19-8557 od 7. prosinca 2019. žalba tužitelja je uvažena i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/19-01/03388670216, Urbroj: 341-24-05/3-19-6861 od 30. rujna 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskog tijelu radi donošenja novog rješenja.

Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi kako je tuženik djelomično uvažio žalbu tužitelja, ali ne iz razloga u žalbi koji se odnose na primjenu članka 27. ZOHBDR-a, već iz drugih razloga. Tvrdi kako među strankama u ovom predmetu nije sporno da je tužitelj dragovoljac Domovinskog rata u razdoblju od 1. listopada 1991. do 1. travnja 1993., te da bi ga sa tog osnova,  sukladno članku 27. ZOHBDR-a pripadalo pravo na uvećanje mirovine za iznos od 24%, budući je već korisnik zaštićene minimalne braniteljske mirovine sa punim mirovinskim stažom od preko četrdeset godina. Tužitelj smatra da tuženik u ovom slučaju nije pravilno primijenio materijalno pravo. Prema stavu tuženika i njegovom tumačenju odredbe članka 27. ZOHBDR-a prava iz tog članka mogli bi ostvarivati samo oni hrvatski branitelji koji su pravo na mirovinu stekli 1. siječnja 2019. i kasnije, odnosno od momenta stupanja na snagu Zakona. Smatra kako se takvim tumačenjem Zakona,  hrvatske branitelje stavlja u nejednako pravni položaj, a tužitelj je mišljenja da to nije bila intencija Zakona. Tužitelj se pita po čemu se razlikuju oni branitelji koji su umirovljeni prije 1. siječnja 2019. od onih  koji su umirovljeni nakon toga. Smatra da bi tuženik po službenoj dužnosti trebao braniteljima izvršiti usklađenje mirovina prema članku 27. ZOHBDR-a, bez da se zato posebno podnese zahtjevi za obnovu postupka radi usklađenja mirovine sa tog osnova. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi kako razlozi izneseni u tužbi nišu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja te u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj 28. veljače 2019. podnio zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine, prema odredbama novog ZOHBDR-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018. i to na način da mu se odredi dodatak u smislu odredbe članka 27. ZOHBDR-a i sadašnja mirovina poveća za 24%, obzirom na broj dana u borbenom sektoru i status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca.

U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelju rješenjem Područne službe u Zadru, broj: 6914 od 13. ožujka 2002. priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, počevši od 1. studenog 2000., te mu je rješenjem od 5. ožujka 2010. određena, počevši od 1. prosinca 2009., najniža mirovina prema odredbi članka 31. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 174/04, 92/05, 02/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 30/13, 148/13 i 92/14.,  skraćeno: ZOPHBDR).

Kao korisniku najniže braniteljske mirovine prema odredbi članka 206. ZOHBDR-a, po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja, izvršeno je određivanje nove svote najniže braniteljske mirovine počevši od 1. ožujka 2018. prema odredbama članka 49. stavka 6. ZOHBDR-a.

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za ponovno određivanje starosne mirovine kao na zakonu neosnovan, uz obrazloženje kako nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka, odnosno ponovno određivanje starosne mirovine jer nisu dostavljeni nikakvi dokazi niti utvrđene nove činjenice koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja, a sve temeljem odredbe članka 124. i 126. ZUP-a, te članke 134. ZOMO-a.

              Odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv navedenog rješenja, tuženo tijelo je u osporenoj odluci utvrdilo kako nije u cijelosti odlučeno o zahtjevu tužitelja, te je uvažilo žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu, poništilo prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 117. stavka 2. ZUP-a i predmet vratilo tijelu prvog stupnja, uz uputu kako će u ponovljenom postupku odlučiti u cijelosti o zahtjevu tužitelja u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, na način da će posebno odlučiti o pripadajućoj svoti najniže mirovine, počevši od 1. ožujka 2018., prema odredbi članka 206. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Nadalje, tuženo je tijelo, vezano uz navode tužitelja o primjeni novog ZOHBDR-a, utvrdilo da je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. studenog 2000. prema odredbi tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju te mu je, počevši od 1. prosinca 2009., određena najniža mirovina prema odredbi članka 31. ZOPHBDR-a, koji je vrijedio do 31. prosinca 2018., a da je odredbom članka 217. ZOHBDR-a jasno propisano da se odredba članka 27. istog Zakona primjenjuju od 1. siječnja 2019., te stoga ne postoji mogućnost da se ranije priznata i određena mirovine ponovo određuje primjenom odredbe članka 27. ZOHBDR-a.

              Među strankama je sporno može li se tužitelju starosna mirovina priznata rješenjem od 13. ožujka 2002. prema odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, ponovno odrediti primjenom odredbe članka 27. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17., dalje u tekstu ZHBDR-a).

Odredbom članka 27. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenoga mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

              Stavkom 2. istog članka propisano je da hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji ostvari pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, tako određena mirovina povećava se za odgovarajući postotak iz stavka 1. ovoga članka, ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

Odredbom članka 195. ZHBDR-a propisano je da statusi i prava ostvareni temeljem Uredbe o zaštiti žrtava rata za obranu Republike Hrvatske i njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 52/91.), Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, br. 33/92., 57/92., 77/92., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 82/01. i 103/03.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 2/94., 52/94. i 36/95.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96. i 23/01.), Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 94/01., 122/02., 17/04. i 48/04.) te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.), a čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi.

Odredbom članka 206. ZHBDR-a propisano je da hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata kojima je na najniža mirovina određena prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.) po službenoj će se dužnosti, bez donošenja novog rješenja, odrediti novi iznos najniže mirovine sukladno članku 49. stavku 6. ovoga Zakona, ako je to za njih povoljnije.

Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

Prema stajalištu ovog Suda, obzirom kako je tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. studenog 2000. prema odredbi tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju te mu je, počevši od 1. prosinca 2009., određena najniža mirovina prema odredbi članka 31. ZOPHBDR-a, koji je vrijedio do 31. prosinca 2018., pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako ne postoji mogućnost da se ranije priznata i određena mirovina ponovo određuje primjenom odredbe članka 27. ZOHBDR-a, budući je odredbom članka 217. ZOHBDR-a jasno propisano da se odredba članka 27. istog Zakona primjenjuje od 1. siječnja 2019., te je odredbom članka 195. ZHBDR-a propisano da statusi i prava ostvareni temeljem ranijih propisa, čije ostvarivanje traje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaju na snazi.

Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Stoga, trebalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao izreci presude.

 

 

 

U Splitu, 4. siječnja 2021.

 

                                                                                                                                S U T K I N J A

 

                                                                                                            Nela Mešin, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

 

             

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

L. K.