Broj: Kž 278/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. lipnja 2017. broj Kov-13/17-155, o određivanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. M., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja iz članka 110. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a pod točkom II. izreke odlučeno je da na temelju tog rješenja istražni zatvor može trajati dok traje opasnost iz članka 551. stavka 1. ZKP/08., ali ne dulje od rokova predviđenih u članku 133. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. M. po braniteljici odvjetnici K. S. T., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni M. M. u žalbi ističe da je pobijano rješenje neosnovano jer nema zakonske osnove za primjenu istražnog zatvora, s obzirom na to da je okrivljenik na temelju svojeg dobrovoljnog pristanka smješten u psihijatrijsku ustanovu i nije u statusu forenzičkog pacijenta, a nije došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, nego mu se stanje bitno popravilo pa je u međuvremenu ocijenjen raspravno sposobnim. Time okrivljenik upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Međutim, protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni M. M. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja, kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, takva osnovana sumnja proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica na koje se u pobijanom rješenju poziva prvostupanjski sud pa te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a za svoje je zaključke ponudio i valjano obrazloženje, pa i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavkom 3. ZKP/08. Naime, i prema ocjeni ovog suda, svoj prikaz postojanja bojazni od ponavljanja protupravnog djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na zaključcima sadržanim u provedenom psihijatrijskom vještačenju mr. sc. S. K.. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se kod okrivljenika radi o još uvijek akutnom, prvom psihotičnom "šubu" duševne bolesti shizofrenije paranoidnog tipa, koji se dominantno manifestira progonstvenim sumanutim doživljajem sebe i svijeta, sumanutim idejama kontrole, odnosa i utjecaja, skokovitom napetošću, bizarnim, rastrojenim, disociranim mišljenjem, derealizacijom, afektivnom hladnoćom i izostankom emocionalne rezonance, slušnim halucinacijama i nemogućnošću procjene realiteta. To predstavlja težu duševnu smetnju, a djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz sumanutog doživljavanja sebe i svijeta, dezorganizacije psihičkog života i auditivnih halucinacija. U svojoj ukupnosti to je dovelo do potpunog sloma vlastitih psihičkih snaga, gubitka pregleda nad situacijom, gubitka racionalnog uvida i voljne kontrole, tako da su okrivljenikove sposobnosti shvaćanja značenja djela kao i mogućnost upravljanja svojim postupcima u vrijeme počinjenja djela izostajale u potpunosti. Nadalje, kako je vještakinja navela, a budući da je teža duševna smetnja održana i dalje, aktualna je i opasnost okrivljenika da iz psihopatoloških razloga ponovno počini teže kazneno djelo, a da bi se vjerojatnost ugrožavajućeg ponašanja svela na što manju mjeru, nužno mu je odrediti prisilni psihijatrijski smještaj u ustanovi koja osim terapijskim raspolaže i s odgovarajućim sigurnosnim uvjetima, dok liječenje na slobodi još uvijek nije moguće.

Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud sve tako utvrđene okolnosti doveo u vezu s obavijesti Klinike za psihijatriju V. od 12. lipnja 2017. iz koje proizlazi da se okrivljenik ne nalazi u statusu forenzičkog pacijenta te je liječenje realizirano na odjelu na kojem se liječi opća populacija, tako da se ne može spriječiti kontakt okrivljenika s drugim pacijentima, u tijeku određenih razdoblja je okrivljeniku bio odobren i samostalni izlazak u krug bolnice, kao i da nema prepreka za njegov skori otpust. Prvostupanjski je sud ujedno pribavio i aktualno mišljenje vještakinje u kojem se navodi da je psihičko stanje okrivljenika sada u poboljšanju, ali ne u mjeri koja bi reducirala njegovu opasnost, s obzirom na to da napetost, nejasno omeđenje realiteta i paranoidnost postoje i dalje, kao i nekritičnost prema bolesti, a to još uvijek predstavlja visok rizik od ponavljanja težeg kaznenog djela. Stoga, iako je u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je okrivljenikovo zdravstveno stanje poboljšano, to nema nikakav utjecaj na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. moguće ostvariti njegovu svrhu.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio, zaključak je i ovog suda da iste predstavljaju okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva vjerojatnost da bi okrivljeni M. M. zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, pri čemu je jednako pravilno isključena primjena blaže mjere (članak 551. stavak 3. ZKP/08.) kao zamjene istražnog zatvora

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2017.