Broj: Kž 276/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. D., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog R. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 2017. broj Kv-I-71/17 (K-17/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog R. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. D., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja iz članka 110. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 551. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog R. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. (ispravno bi bilo: "iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.").

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. D. po branitelju, odvjetniku V. L., navodeći da se žalba podnosi jer je rješenjem počinjena „bitna povreda“ te je predložio pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da u pobijanom rješenju nije dovoljno obrazloženo postojanje osnovane sumnje jer se radi o osobi s duševnim smetnjama koja je u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, a ne zna se je li danas ubrojiva i u kojoj mjeri. Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi R. D. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja navedenih u činjeničnom opisu optužnice. Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Razlozi na koje se u pobijanom rješenju poziva prvostupanjski sud suštinski predstavljaju iste okolnosti iz kojih proizlaze bitna obilježja počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., a za svoje je zaključke ponudio i valjano obrazloženje, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, i prema ocjeni ovog suda, postojanje bojazni da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, prvostupanjski sud pravilno nalazi u podatku o tomu da je on osoba s duševnim smetnjama i da je opasan za okolinu. Iako prvostupanjski sud izričito ne citira nalaz i mišljenje vještaka, takva je njegova ocjena potpuno sukladna zaključcima sadržanim u provedenom psihijatrijskom vještačenju prof. dr. sc. D. B., iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba koja dugi niz godina boluje od duševne bolesti shizofrene psihoze kronificiranog tijeka koja je dovela do propadanja ličnosti sa značajnim oštećenjima na afektivnom, voljnom i misaonom planu te gotovo potpune disfunkcionalnosti, uslijed čega nije postojala optuženikova mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanja njima, dok je zbog optuženikove opasnosti od ponavljanja ili počinjenja težeg kaznenog djela potrebno provesti njegovo psihijatrijsko čuvanje i liječenje u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi. Stoga niti žalbeni navod da je "inkriminirani slučaj liječnička pogreška" jer da je optuženik sam zatražio liječničku pomoć, ali nije na liječenju zadržan nema nikakav utjecaj na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora moguće ostvariti njegovu svrhu.

Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno utvrdio i valjano obrazložio da zbog navedenih okolnosti kod optuženog R. D. postoji opasnost da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno isključio primjenu blaže mjere kao zamjenu  za istražni zatvor (članak 551. stavak 3. ZKP/08.).

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2017.