Broj: Kž 277/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. Z. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 18. srpnja 2017. broj Kov-6/17., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Dubrovniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 2. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 124., članka 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. Z. po branitelju, odvjetniku D. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine uz zamjenu mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalbu je protiv tog rješenja podnio i okrivljeni L. V. osobno i po braniteljici, odvjetnici A. B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da se okrivljenika odmah pusti na slobodu. Obje žalbe okrivljenika L. V. sadržajno se nadopunjuju, pa će biti razmotrene kao jedna žalba.

Žalbe nisu osnovane.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, obojica okrivljenika upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da su razlozi na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju u ocjeni postojanja osnovane sumnje nezakoniti jer su iskazi svjedoka pribavljeni u drugom postupku niže nadležnosti i za drugo kazneno djelo, kao i da su paušalni i bez uporišta u spisu predmeta. Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je zakonito utemeljio, pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08. Naime, osnovana sumnja da su okrivljeni Z. Z. i okrivljeni L. V. počinili inkriminirano im kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica koje u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi, a te razloge prihvaća i ovaj sud.

Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio odgovarajuće obrazloženje, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, i prema ocjeni ovog suda, postojanje bojazni ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V., prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja djela za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi. Riječ je o nemilosrdnosti, upornosti i visokom stupnju kriminalne volje za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi. Te je okolnosti prvostupanjski sud također pravilno povezao s podacima iznesenim od strane oštećenog P. K. W., a u smislu izvjesnosti da su okrivljenici već ranije u istoj kući palili namještaj, što očito upućuje na postojanje osvete kao motiva činjenja djela. Prvostupanjski sud je potpuno pravilno postupio ocijenivši da sve te okolnosti upućuju na razborito predvidivu bojazan da će okrivljeni Z. Z. i okrivljeni L. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.  Razlozi pobijanog rješenja odgovaraju razlozima istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nemaju karakter otegotnih okolnosti pri odmjeravanju sankcije, kako te neosnovano u žalbi ističe okrivljeni Z. Z., niti predstavljaju osuđujuću presudu, kako se to neosnovano navodi u žalbi okrivljenog L. V..

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da postoje okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenog Z. Z. i okrivljenog L. V.. Svrha istražnog zatvora produljenog protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., neovisno o tomu što su obojica do sada kazneno neosuđivane osobe, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza koje okrivljenici predlažu u žalbama.

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje obojice okrivljenika da je kroz duljinu njihova dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru (od 23. veljače 2017.) postignuta svrha istražnog zatvora, čime upiru na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

U pogledu, pak, zamjene istražnog zatvora jamstvom, koje se među ostalim također spominje u pobijanom rješenju, potrebno je voditi računa o tome da je nakon donošenja pobijanog rješenja, i to 27. srpnja 2017., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.), kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08. koja se odnosi na mjeru jamstva izmijenjena. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega, a o tome ovdje nije riječ.

S obzirom na to da okrivljeni Z. Z. i okrivljeni L. V. žalbenim navodima nisu učinili upitnim osnovanost pobijanog rješenja, a nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2017.