Poslovni broj 17 Pn-31/2019-34

 

            Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

 

Poslovni broj 17 Pn-31/2019-34

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                                             P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda  Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja M. B. (OIB:...) iz F., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., protiv tuženika H. u. z. o. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. M. & L. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene neposredne, glavne i javne rasprave 9. studenog 2020. u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika i punomoćnice tuženika P. G., odvjetnice u O. d. M. & L., 30. prosinca 2020. donio, objavio i

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                              Nalaže se tuženiku H. u. z. o. iz Z., da tužitelju M. B. iz B. na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 78.230,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2010. pa do isplate, time da kamata u razdoblju u od 20. svibnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2.                           Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 31.770,00 kuna zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

3.                        Nalaže se tuženiku H. u. z. o. iz Z., da tužitelju M. B. iz B. isplati na ime naknade štete s naslova mjesečne rente i to za razdoblje od 01. lipnja 2007. godine pa do 30. lipnja 2018. godine dospjeli iznos od 665.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom :

 

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2007. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 0l. svibnja 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2008. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01 . ožujka 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2009. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2010. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2011. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 0l. ožujka 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2012. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01 . siječnja 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2013. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 1. studenog 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2014. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2015. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2016. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. siječnja 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 0l. ožujka 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. srpnja 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. kolovoza 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. rujna 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. listopada 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. studenog 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. prosinca 2017. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01 . siječnja 2018. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. veljače 2018. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. ožujka 2018. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. travnja 2018. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. svibnja 2018. pa do isplate,

-  na iznos od 5.000,00 kuna od 01. lipnja 2018. pa do isplate,

 

              time da kamata u razdoblju od 1. lipnja 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče po stopi   određenoj u čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

4.                        Nalaže se tuženiku da tužitelju plaća na ime mjesečne rente ubuduće počevši od 01. srpnja 2018. pa nadalje mjesečni iznos od 5.000,00 kuna, na način da dospjele iznose plati odjednom, a buduće dospjevajuće najkasnije do prvog dana tekućeg mjeseca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, tekućom na dospjele neisplaćene iznose mjesečne rente od prvog dana mjeseca u kojem je neisplaćeni iznos rente dospio za naplatu pa sve od isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

5.                           Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 189.725,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

6.                        Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 13.887,50 kuna zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

7.                     Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 508.650,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana ... oko 6,10 sati u C., izvan naselja doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj navodi da je on upravljao svojim osobnim automobilom marke ... reg. oznake ... kolnikom državne ceste broj ... iz pravca B. prema V.. Navodi da je kolnik bio mokar i klizak zbog kiše. Nadalje navodi da se on kretao nenaseljenim dijelom ceste u C. pravilno svojom desnom stranom, a u jednom trenutku ga je pretjecao automobil bijele boje i to u trenutku kada je ususret tužiteljevom vozilu iz suprotnog smjera nailazilo drugo motorno vozilo. Tužitelj nadalje navodi da je osobni automobil ... boje, prema sjećanju tužitelja, marke ... ušao u tzv. ''škare'' te je naglo skrenuo u desno ispred vozila tužitelja. Takvim svojim postupanjem vozač vozila koje je pretjecalo tužiteljevo vozilo izazvalo je krajnje opasnu situaciju te je tužitelj morao naglo okrenuti upravljač na desnu, a zatim u lijevu stranu uz istovremeno kočenje kako bi izbjegao sudar. Zbog kliskog kolnika ove radnje tužitelja izazvale su destabilizaciju vozila te je njegovo vozilo sletjelo u lijevi putni kanal. Osim tužitelja u vozilu su se kao putnici nalazili D. H., M. Č., Z. O. i M. B. Tešku tjelesnu ozljedu zadobili su D. H. i tužitelj, time da je tužiteljeva ozljeda prvotno označena kao nagnječenje lijevog ramena i nadlaktice.

 

              Tužitelj nadalje navodi da je poradi ovog događaja protiv njega vođen kazneni postupak na Općinskom sudu u Vrbovcu pod poslovnim brojem K-101/07 radi kaznenog dijela iz čl. 272. st. 1. i st. 2. Kaznenoga zakona, a nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza optužba protiv tužitelja je odbijena jer je državni odvjetnik odustao od optužbe.

 

              Tužitelj dakle, tvrdi da je predmetnu prometnu nesreću skrivilo nepoznato vozilo marke ... pa je tuženik H. u. z. o. odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio temeljem odredbe čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodna novine broj: 151/05, dalje ZOOP). Tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom radi naknade štete 20. travnja 2010., ali tuženik mu štetu nije naknadio pa je podnio tužbu sudu.

 

              Tužitelj navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede poradi kojih mu je teško narušeno zdravstveno stanje i smanjena radna sposobnost.

 

              Zbog povrede prava osobnosti i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO)) tužitelj M. B. u tužbi potražuje od tuženika isplatu iznosa od 220.000,00 kuna, smatrajući taj iznos primjeren vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio za dobivene ozljede, pretrpljenog straha, pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti te naruženja.

 

              Tužitelj nadalje navodi da je, uslijed zadobivenih ozljeda, posttraumatske lezije aksilarnog živca, onemogućen u svakodnevnim životnim aktivnostima i uopće ne može obavljati posao za koji je kvalificiran (poslove zidara), niti može obavljati bilo kakve teže poslove na svom poljoprivrednom gospodarstvu.

 

              Tužitelj u tužbi i tijekom postupka nadalje navodi da je zbog zadobivenih ozljeda ostao trajno nesposoban za rad, a ima obvezu uzdržavati troje maloljetne djece. Nadalje navodi da je zidarski majstor te je do 1997. imao samostalnu zidarsku radnju te je obavljao zidarske radove. Nakon 1997. i dalje je obavljao zidarske poslove, ali nije bio prijavljen. Mjesečno je zarađivao preko 8.000,00 kuna. Navodi i to kako ima veliko poljoprivredno imanje te drži 50 krmača i godišnje prodaje 300-400 odojaka. Kako više ne može raditi fizičke poslove prisiljen je plaćati radnike koji obavljaju te poslove na njegovom gospodarstvu za što mjesečno ima troškove 5.000,00 kuna.

 

              U tužbi tužitelj traži da mu tuženik naknadi štetu koju trpi zbog zadobivenih ozljeda radi radne nesposobnosti time da ta šteta po mišljenju tužitelja iznosi najmanje 7.000,00 kuna mjesečno. U trenutku podnošenja tužbe dospjela šteta iznosi 252.000,00 kuna pa tužitelj traži da mu tuženik taj iznos izgubljene zarade naknadi odjedanput, a da mu ubuduće s te osnove plaća rentu u iznosu od 7.000,00 kuna mjesečno i to počevši od 1. lipnja 2010. pa nadalje.

 

              Tužitelj u tužbi dakle traži da mu se sveukupno isplati iznos od 472.000,00 kuna te da mu se na ime rente zbog gubitka zarade mjesečno plaća iznos od 7.000,00 kuna počevši od 1. lipnja 2010. pa nadalje.

 

              U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu sadržanom u podnesku od 26. lipnja 2018. (list 317-319) tužitelj potražuje od tuženika s osnove povrede prava osobnosti isplatu iznosa od 110.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2010. pa do isplate, a s osnove rente mjesečno iznos od 5.000,00 kuna počevši od 1. lipnja 2007. pa nadalje. Na ime dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa rente do 1. lipnja 2018. dospjelo je ukupno 133 rate što ukupno iznosi 665.000,00 kuna, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate. Za razdoblje od 1. srpnja 2018. pa nadalje tužitelj potražuje od tuženika mjesečni iznos od 5.000,00 kuna na ime rente.

 

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pasivnu legitimaciju iz razloga što uz tužbu nije dostavljen dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo na koje se tužitelj poziva. Osporio je i nastanak štetnog događaja na način kako je to tužitelj opisao u tužbi kao i odgovornost tuženika na nastanak prometne nesreće. Obzirom da nema nikakvih dokaza da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo, niti  da bi za predmetnu prometnu nezgodu bilo odgovorno nepoznato vozilo tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva te predložio u cijelosti odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom. Zatražili su da se službenim putem pribavi spis Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-101/07, da se pozovu policijski službenici koji su obavljali očevid prometne nezgode te da se izvede dokaz njihovim saslušanjem. Posebno su osporavali zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu pozivajući se na odredbu čl. 30. ZOOP navodeći da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila ima pravo zahtijevati naknadu štetu zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, ali nema pravo na nadoknadu imovinske štete. Tuženik je u odgovoru na tužbu posebno naglasio da H. u. z. o. ne naknađuje nastalu imovinsku štetu u slučaju kada je šteta uzrokovana nepoznatim vozilom, a kako to u tužbi tvrdi tužitelj. Posebno su osporili potraživanje tužitelja za izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti obavljanja zidarskih poslova za koje nije bio prijavljen u mjesečnom iznosu od 7.000,00 kuna te za plaćanje radnika na svojem gospodarstvu u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno. Naveli su da je to potraživanje neosnovano i neutemeljeno prvenstveno iz razloga što povrede koje je tužitelj zadobio nisu takve da bi dovele do smanjena životnih aktivnosti u takvom omjeru da bi tužitelja onemogućavale u obavljanju svakodnevnih poslova i obveza. Naveli su i to da je nemoguće i životno nelogično da je tužitelj pored zidarskih poslova koje je obavljao prije prometne nesreće, a što ničim ne dokazuje, stigao obavljati i poslove na poljoprivrednom gospodarstvu, za koje sada prema navodima tužitelja mora plaćati radnike u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno. Naveli su i to kako je to neprihvatljivo jer isto nije moguće fizički izvoditi, dakle u isto vrijeme obavljati zidarske poslove, a zatim još na poljoprivrednom gospodarstvu obavljati obimne poslove. U odgovoru na tužbu tuženik je nekoliko puta naveo da tužitelj ničim ne dokazuje da je poslove za koje tvrdi da je onemogućen obavljati nakon prometne nezgode, obavljao prije prometne nezgode.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjev sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-5), zahtjev za mirno rješenje spora (list 7-8), izvadak iz zemljišne knjige (list 9-13), ugovor o najmu poljoprivrednog zemljišta (list 14-15), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 16-25, 49-53), uvjerenje o prijavljenoj zidarsko fasaderskoj radnji (list 26), odgovor na tužbu (list 28-30), ponudu tuženika za isplatu štete u mirnom postupku (list 34-36), iskaz svjedoka M. B. (list 55-56), iskaz svjedoka Z. O. (list 56-57 i 240-241), iskaz svjedoka M. Č. (list 57 i 239-240), iskaz tužitelja kao stranke (list 66-67 i 266-267), nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka dipl. ing. I. B. (list 69-72), dopunski nalaz i mišljenje dipl. ing. I. B. (list 80-81), usmeni iskaz dipl. ing. I. B. (list 99-100), nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. sc. V. B.1 (list 114-117), dopunski nalaz i mišljenje dr. sc. V. B. (list 132-133, 150-151 i 165-166), nalaz i mišljenje specijaliste medicine rada prim. dr. med. V. B.1 (list 223-225), potvrdu o visini dohotka i primitaka za tužitelja (list 250-261), iskaz svjedoka G. H. (list 263-264), iskaz svjedoka G. B. (list 264-265), zahtjev za potporu u poljoprivredi (list 270-280 i 320-330), prijepis posjedovnog lista (list 281-282), popis životinja na gospodarstvu (list 283), ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta (list 284 i 332), ugovor o najmu (list 285 i 331), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (list 286-287), nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka Ž. K. (list 299-306), izvadak iz zemljišne knjige (list 333, 336-339), prijepis posjedovnog lista (list 334-335), izvješće o praćenju tužitelja (list 360-382), dopunski nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka Ž. K. (list 401-404), nalaz i mišljenje specijaliste medicine rada M. Z. (list 431-434), dopunski nalaz i mišljenje prim. dr. sc. M. Z. (list 455-458) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-101/07.

 

Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP)) ovaj sud smatra da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

U ovom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja.

 

             Sporna je dinamika nastanka prometne nesreće, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina štete (imovinske i neimovinske) koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

 

            Neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nema pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade pozivajući se na odredbu čl. 30. ZOOP. Tuženik naime navodi da prema čl. 30. ZOOP oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, ali ne i nadoknadu imovinske štete. Obzirom da tužitelj u ovom postupku tvrdi da mu je šteta nastala zbog nepoznatog vozila koje je skrivilo prometnu nesreću i odgovorno je za nastanak iste, H. u. z. o. nije u obvezi naknaditi tužitelju imovinsku štetu.

 

            Ovaj sud ne prihvaća tuženikovo tumačenje odredbe čl. 30. st. 2. ZOOP. Naime, odredbom čl. 30. st. 2. ZOOP propisano je da oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa propisanog u čl. 26.st. 8. ZOOP. Iz navedene odredbe ne proizlazi da tuženik H. u. z. o. ne odgovara za imovinsku štetu kako to tvrdi tuženik. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete, između ostalog zbog tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja. Tužitelj je tužbu protiv tuženika podnio navodeći da mu je u prometnoj nesreći koji ju skrivilo nepoznato vozilo teško oštećeno zdravlje  zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetom događaju. Kako je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, tuženik je u obvezi istu naknaditi ukoliko tužitelj dokaže osnovanost i visinu pretrpljene štete, kako neimovinske, tako i imovinske.

 

            Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nesreće te odgovornosti za nastanak iste izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te svjedoka Z. O., M. B. i M. Č. te je provedeno prometno tehničko vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka za promet i procjenu vozila dipl. ing. I. B. te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-101/07.

 

             Uvidom u spis Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-101/07 utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj K-101/07 od 9. srpnja 2008. protiv okrivljenog M. B., ovdje tužitelja odbijena optužba da bi ... oko 6,10 sati u C. upravljajući osobnim automobilom marke ... reg oznake ... kolnikom državne ceste broj ... iz pravca B. prema V. postupajući protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozeći točno neutvrđenom brzinom, ali svakako većom od uvjeta vožnje kroz naseljeno mjesto i mokrom i klizavom koliku, olako smatrajući da neće ugroziti sigurnost prometa, uslijed koje vožnje je, u blizini kbr... prilikom poduzimanja kočenja zbog prometne situacije ispred vozila prouzročio klizanje vozila i njegov prelazak na lijevu stranu i slijetanje u lijevi putni kanal, kojom prilikom je suvozač D. H. teško tjelesno ozlijeđen zadobivši prijelom dijafize desne palčane kosti. Tužitelj M. B. oslobođen je dakle, optužbe da bi iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena te da je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće, koje kazneno djelo je propisano u čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenoga zakona.

             

              Radi izvođenja dokaza prometno-tehničkim vještačenjem provedena je rekonstrukcija događaja na licu mjesta dana 25. siječnja 2011. Na licu mjesta saslušan je tužitelj (list 66), dok su svjedoci M. B., Z. O. i M. Č. saslušani na ročištu 16. studenog 2010.

 

              Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 66) proizlazi kako se predmetne zgode kretao brzinom od oko 80 km/h iz pravca B. u pravcu V. U vrijeme štetnog događaja još se nije razdanilo, padala je kiša, a cesta je bila skliska. Proizlazi nadalje kako je tužitelj kritične zgode vozio sa upaljenim kratkim svjetlima. Dio kolnika kojim se kretao bio je ravan. U jednom trenutku, kada se vozilo koje je pretjecalo tužiteljevo vozilo nalazilo u lijevom prometnom traku, ususret im je dolazilo vozilo iz suprotnoga smjera. Kako bi izbjegao sudar tužitelj je svojim vozilom skrenuo u desno, kojom prilikom je zahvatio desnu bankinu. Nakon što je želio izravnati vozilo i vratiti se na svoj prometni trak okrenuo je volan u lijevo, ali je u tom trenutku došlo do slijetanja vozila u lijevo u odvodni kanal. Proizlazi nadalje kako se vozilo koje mu je dolazilo u susret kao i vozilo koje ga je pretjecalo nije zaustavilo te on ne zna registarske oznake tih vozila. Jedino čega se sjeća je da ga je pretjecalo vozilo marke ...

 

Iz iskaza svjedoka M. B. (list 55-56) proizlazi da se on dana ... nalazio na mjestu suvozača u osobnom vozilu kojim je na dan štetnog događaja upravljao njegov otac M. B., ovdje tužitelj. Kretali su se cestom iz pravca C. u pravcu G. brzinom od oko 80 km/h. Nadalje proizlazi da je toga dana padala kiša, a nesreća se dogodila ujutro kada se počelo razdanjivati. Iza njih se kretalo vozilo marke ... koje je u jednom trenutku započelo radnju pretjecanja njihovog vozila i to u trenutku kada je ususret vozilu kojim je upravljao tužitelj dolazilo drugo vozilo iz suprotnog smjera. Kako bi izbjegao prometnu nesreću tužitelj je reagirao kočenjem uslijed čega je došlo do zanošenja vozila po cesti, a zatim do slijetanja njihovog vozila u lijevu grabu. Vozilo koje im je dolazilo ususret kao i vozilo koje ih je pretjecalo su otišli s lica mjesta. Proizlazi i to kako se štetni događaj dogodio u lijevom zavoju gledajući pravac njihovog kretanja te je na tom dijelu ceste preglednost slaba jer se tu nalazi zavoj i most. Proizlazi i to da je središnja linija na cesti puna upravo zbog mosta i zavoja. Proizlazi također da je do naglog kočenja od strane tužitelja došlo iz razloga što je vozilo ... koje ih je pretjecalo naglo skrenulo ispred njih pa je tužitelj morao zakočiti kako ne bi udario u njega.

 

Iz iskaza svjedoka Z. O. (list 56) proizlazi kako se kritične zgode nalazio na zadnjem lijevom sjedalu osobnog automobila kojim je upravljao tužitelj M. B. Išli su na posao u Z., a toga jutra je jako padala kiša. Proizlazi nadalje kako je on u jednom trenutku primijetio da je nešto bijelo prošlo pored njih nakon čega se vozilo u kojem se nalazio zarotiralo, a nakon toga se prevrnulo. Proizlazi nadalje da se štetni događaj dogodio u blagom lijevom zavoju gledajući u pravcu njihovog kretanja. Proizlazi i to da on nije vidio vozilo koje im je dolazilo ususret jer se nalazio na stražnjem lijevom sjedalu.

 

Iz iskaza svjedoka M. Č. (list 57) proizlazi kako se on kritične zgode nalazio na stražnjem sjedalu osobnog automobila kojim je upravljao tužitelj i to u sredini. Proizlazi da im je u jednom trenutku ususret dolazilo drugo vozilo i to onda kada ih je prestizalo vozilo marke .... ... koji ih je prestizao došao je u ''škare'' pa je tužitelj zakočio te se njihovo vozilo tada počelo zanositi po cesti te je došlo do štetnog događaja. Proizlazi i to kako se u trenutku kočenja tužitelja ... ... koji ih je pretjecao nalazio u njihovom desnom prometnom traku. Proizlazi i to kako je vozilo marke ... naglo skrenulo ispred njihovog vozila u trenutku kada im je ususret išlo drugo vozilo iz suprotnog smjera.

 

          Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka dipl. ing. I. B. (list 69-72) proizlazi da nakon provedene rekonstrukcije prometne nesreće na licu mjesta i na osnovi podataka koji se nalaze u spisu nema elemenata za izračun brzine vozila tužitelja prije poduzetog skretanja vozila u desno. Zbog kočenja i reagiranja upravljačem u desno te nakon toga u lijevo vozilo tužitelja se počelo zanašati po kolniku, a brzina vozila u tom trenutku iznosila je oko 78 km/h. Proizlazi nadalje da je razlog naglog skretanja upravljača u desno moglo biti NN vozilo koje je pretjecalo tužiteljevo vozilo u trenutku kada je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Naglo kočenje uz istovremeno okretanje upravljačem desno – lijevo u pravilu ima posljedicu zanašanje vozila i vrlo često slijetanje vozila s kolnika. Iz nalaza i mišljenja proizlazi i to da je prometna situacija opisana od strane tužitelja tehnički moguća bez obzira što nije došlo do kontakta s nijednim vozilom.

 

Na zaprimljeni nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka tužitelj nije imao nikakvih primjedaba, već je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio. Tuženik je imao određenih primjedaba na nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka dipl. ing. I. B. te je predložio da se vještak dopunski očituje na primjedbe.

 

Prometni vještak očitovao se na primjedbe tuženika u podnesku od 29. svibnja 2011. (list 80-81) te iz istog proizlazi da u slučaju da je u trenutku kada je vozilo marke ... pretjecalo tužiteljevo vozilo iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo, vozilo ... bi se našlo u tzv. "škarama" te je moralo naglo zakočiti vraćajući se u nazad u desni prometni trak u kojem slučaju je tužitelj morao skretati u desno i kočiti kako ne bi morao udariti vozilo koje ga je pretjecalo. Proizlazi nadalje da ukoliko je na cesti bilo blata uz jaku kišu kao što su navodili tužitelj i svjedoci tada brzina od 78 km/h, ali i brzina od 60 km/h ne bi bile primjerene stanju na kolniku iz čega proizlazi da bi i pri brzini od 60 km/h uz opisane manevre koje je izvodio tužitelj moglo doći do izlijetanja vozila sa kolnika.

 

I nakon dopunskog očitovanja prometno tehničkog vještaka pismenim putem tuženik je ostao kod primjedaba na nalaz i mišljenje navodeći da iz iskaza svjedoka Z. O. i M. Č. proizlazi da oni nisu vidjeli nikakvo vozilo koje im je dolazilo iz suprotnog smjera. Proizlazi također i to kako ovi svjedoci ne znaju zašto je tužitelj kočio, a u trenutku poduzimanja radnje kočenjem od strane tužitelja vozilo marke ... ... boje nalazilo se ispred njih u njihovom desnom prometnom traku. Tuženik zaključuje da nije bilo nikakvog razloga za naglo kočenje ili skretanje od strane tužitelja te da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće.

 

Sud je dopunski saslušao prometno tehničkog vještaka na ročištu 30. ožujka 2012. (list 99-100). Na navedenom ročištu prometno tehnički vještak I. B. u cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te kod dopunskog očitovanja kojeg je dao nakon što je tuženik dao primjedbe na osnovni nalaz i mišljenje. Na navedenom ročištu prometno tehnički vještak je naveo da utvrđena brzina kretanja vozila tužitelja od oko 80 km/h sama po sebi ne bi bila uzrok destabilizacije vozila tužitelja. Vještak je naveo i to da u slučaju pretjecanja vozila vozač vozila kojega se pretječe mora naglo smirivati brzinu svojeg vozila ako se vozilo koje ga pretječe već nalazi ispred njegovog tj. pretjecanog vozila i to zbog vozila koje mu nailazi iz suprotne strane. Imajući u vidu prometnu situaciju na dijelu kolnika gdje se prometna nesreća dogodila na kojem je brzina kretanja bila ograničena na 90 km/h, a tužiteljevo vozilo se je kretalo od oko 80 km/h nije bilo preporučljivo vršiti pretjecanje vozila tužitelja. Vještak je još jednom naveo da je reakcija vozača kojeg se je pretjecalo tj. tužitelja bila primjerena u situaciji ako je NN vozilo pretjecalo tužitelja, a u isto vrijeme je nailazilo vozilo iz suprotnoga smjera. Tada je naglo skretanje upravljačem u desno od strane tužitelja bila reakcija primjerena konkretnoj situaciji. U slučaju pak da je NN vozilo već izvršilo pretjecanje vozila tužitelja i vratilo se u desni prometni trak tada nije bilo razloga da vozilo tužitelja koči. Naveo je i to da u situaciji kada vozilu koje pretječe drugo vozilo iz suprotnog smjera dolazi drugo vozilo po istom prometnom traku to vozilo mora povećati brzinu kretanja svoga vozila kako bi što prije izvršio radnju pretjecanja i vratio se u desni prometni trak.

 

U konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba čl. 1072. st. 1. ZOO u kojoj je propisana isključiva odgovornost za štetni događaj. Ovo stoga što je sud utvrdio da je za nastanak štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio tjelesne povrede isključivo odgovoran tuženik iz razloga što je prometnu nesreću izazvalo nepoznato vozilo koje je vršilo radnju pretjecanja tužiteljevog vozila na krajnje opasan način i to u  trenutku kada mu je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo pa je tuženik u obvezi snositi svu štetu koju je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio.

 

Ovaj sud smatra da do prometne nesreće ne  bi došlo da nepoznato vozio, prema kazivanju tužitelja i svjedoka marke ..., nije vršilo radnju pretjecanja tužiteljevog vozila  u trenutku kada je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo. Prometno tehnički vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da brzina kojom se tužitelj kritične zgode kretao sama po   sebi nije razlog destabilizacije tužiteljevog vozila. Iz iskaza tužitelja i svjedoka M. B. koji je sjedio na mjestu suvozača proizlazi da se nepoznato vozio nakon što je izvršilo radnju pretjecanja naglo ubacilo u desni prometni trak ispred tužiteljevog vozila. To što svjedoci Z. O. i M. Č. nisu vidjeli "štop svjetla" tog nepoznatog vozila u trenutku kada se ubacilo ispred tužiteljevog vozila  ne  znači da nepoznato vozio nije kočio prilikom vraćanja u desni prometni trak. Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka proizlazi da se cijela ta radnja pretjecanja i vraćanja natrag u desni prometni trak odvijala 2,7 sekundi što je vrlo mali vremenski period da bi osobe koje su sjedile na stražnjem sjedalu vozila primijetile svaki detalj vožnje vozila koje je pretjecalo.

 

Sud vjeruje tužitelju da je naglo zakočio i skrenuo volanom u desno kako bi izbjegao udarac u nepoznato vozilo koje se naglo ubacilo ispred njega. Ovakva tvrdnja tužitelja je životna i logički uvjerljiva, a također iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka proizlazi da je tehnički moguća. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužitelj nije imao nikakvog razloga poduzimati radnju kočenja i skretanja u desno, jer je teško za povjerovati da bi tužitelj iz čistoga mira, ničim izazvan počeo kočiti i skretati vozilom u  desno. Također ne prihvaća navode tuženika da je nepoznato vozilo već izvršilo radnju pretjecanja te se u trenutku kada je tužitelj započeo radnju kočenja nalazilo u desnom prometnom traku ispred vozila tužitelja. Sud vjeruje tužitelju da je nepoznato vozio naglo skrenulo ispred njegovog vozila čime je izazvalo reakciju tužitelja. Je li reakcija tužitelja u tom trenutku bila najprimjerenija trenutnoj situaciji, ovaj sud nema potrebe raspravljati o tome iz razloga što je reakcija tužitelja bila izazvana neprimjerenom i opasnom radnjom nepoznatog vozila. Tužitelj po uvjerenju suda nije imao niti dovoljno vremena razmišljati o reakcijama koje će  poduzeti, već je instinktivno, kako bi izbjegao direktni nalet u vozilo koje se ubacivalo ispred njega, zakočio i skrenuo vozilom u desno. Da nije bio neprimjerene radnje nepoznatog vozila tužitelj ne bi imao potrebu kočiti, niti na bilo koji način reagirati već bi nastavio vožnju kao što je to činio do tada.

 

Za ovaj sud je logično da je tužitelj tako reagirao posebno imajući u vidu činjenicu da je ususret nepoznatom vozilu koje je pretjecalo nailazilo drugo vozilo iz suprotnog smjera. Nepoznato vozilo koje je vršilo radnju pretjecanja izazvalo je prometnu situaciju tzv "škare", koja je izuzetno opasna i uslijed koje je moglo doći do sudara nekoliko vozila pa tako i tužiteljevog, a možda još i drugih vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera iza vozila koje je dolazilo ususret nepoznatom vozilu koje je pretjecalo tužiteljevo vozilo.

 

Dakle, ovaj sud zaključuje da je tužitelj u konkretnoj situaciji reagirao primjereno, na način kako bi reagirao svaki prosječni vozač u konkretnoj situaciji nastojeći izbjeći prometnu nesreću koja je bila izgledna da će se dogoditi.

 

Valja napomenuti i to da je nepoznato vozio radnju pretjecanja vršilo na dijelu ceste na kojemu se nalazi puna linija na kolniku i na dijelu gdje se nalazi blagi zavoj u lijevo gledajući u pravcu kretanja tužiteljevog vozila. Imajući u vidu takvu situaciju na terenu, a uzevši u obzir da se sve odvijalo u ranim jutarnjim satima, da je padala kiša, a kolnik bio mokar i klizak, radnja pretjecanja nikako nije bila primjerena niti ju je nepoznato vozilo trebalo poduzimati.

 

Činjenica što je tužitelj kritične zgode upravljao svojim vozilom krećući se brzinom od oko 80  km/h nije odlučna niti dovodi do njegovog doprinosa nastanku prometne nesreće, jer je prometno tehnički vještak naveo da niti pri brzinama od 60 km/h u ovako izazvanoj prometnoj situaciji tužitelj ne bi mogao izbjeći prevrtanje svojeg vozila.

 

Kako je za nastanak prometne nesreće isključivo odgovoran tuženik jer je prometnu nesreću izazvalo nepoznato vozilo tuženik je dužan naknaditi svu štetu koju je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio pozivom na odredbu čl. 30. st. 1. ZOOP.

 

            Osnova i visina neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj utvrđena je nakon provedenog medicinskog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. prim. V. B., specijalista neurokirurga.

 

            Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka doc. dr. sc. prim. V. B.1, specijalista neurokirurga (list 114-117) proizlazi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio udarac u područje lijevog ramena.

 

Kod tužitelja su bolovi jakog intenziteta i remitentnog karaktera trajali četiri dana do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije. Bolovi srednjeg intenziteta i intermitentnog karatkera trajali su deset dana, a bolovi manjeg intenziteta trajali su još mjesec i pol dana. Tegobe i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore – trajne posljedice.

 

            Tužitelj je pretrpio primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja kod tužitelja je postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica. Sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je četiri dana, srednjeg intenziteta u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja trajao je deset dana, a sekundarni strah manjeg intenziteta trajao je još tri tjedna. Nakon toga nastavlja se stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i blažeg straha koje je trajalo osam tjedana.

 

            Nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice udarca u područje lijevog ramena uz posljedično oštećenje lijevog aksilarnog živca, ozljedom lijevog ramenog zgloba sa posljedičnim ograničenjem kretnji u lijevom ramenu i povremenim bolovima u lijevom ramenu. Ovaj zaključak medicinskog vještaka proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade i  nalaza tijekom pregleda koje jasno ukazuju na postojanje oštećenja lijevog aksilarnog živca. Proizlazi i to da EMG snimke gornjih ekstremiteta ukazuje na posttraumatsku leziju aksilarisa lijevo. Zbog zadobivenih povreda kod tužitelja su zaostale trajne posljedice koje su umanjile njegovu opću, životnu i radnu sposobnost za oko 20-22% u kojem obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja.

 

Kod tužitelja je nastalo naruženje slabog stupnja zbog operativnog ožiljka uz poremećaj funkcije lijeve ruke.

 

            Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, a zatim u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno kroz idućih četiri tjedna. Tužitelju je nakon toga stalna tuđa pomoć i njega potrebna u opsegu od tri sata tjedno u vidu pomoći oko najzahtjevnijih radnji održavanja higijene stambenog prostora i drugih zahtjevnijih poslova koji zahtijevaju upotrebu oba gornja ekstremiteta. Tužitelju je dakle tuđa pomoć i njega bila potrebna 196 sati, a zatim će mu biti potrebna konstantno u trajanju od 3 sata tjedno jer tužitelj ne može obavljati radnje za koje mora upotrijebiti obje ruke.

 

Na zaprimljeni nalaz i mišljenje i tužitelj i tuženik su imali određenih primjedaba te su predložili dopunsko vještačenje.

 

Kako bi se razjasnili prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje dr. sc. V. B. sadržani u podnesku od 17. kolovoza 2012. (list 124-125) i tuženika izneseni u podnesku od 17. srpnja 2012. sud je medicinskog vještaka saslušao na ročištu 14. ožujka 2013. Vještak je naveo kako je on u svojemu nalazu i mišljenju tužiteljevu opću životnu aktivnost procijenio smanjenu od 20-22%. Naveo je međutim, kako opisani funkcionalni deficit u njegovom nalazu i mišljenju kod pojedinih zanimanja može predstavljati i veću smetnju od one koja je opisana u njegovom nalazu. Vještak je preporučio da se izvrši vještačenje od strane specijaliste medicine rada koji može određivati i procjenjivati funkcionalne mogućnosti za specifične zadatke kod pojedinih osoba ukoliko bi tužitelj i dalje ustrajao na prigovoru da je njegova radna sposobnost smanjena u puno većem obujmu od one koju je on procijenio. U cijelosti je ostao kod danog pisanog mišljenja u pogledu bolova i straha.

 

Nakon dopunskog očitovanja medicinskog vještaka na raspravi tužitelj je i dalje imao određene primjedbe na nalaz i mišljenje dr. sc. V. B. pa ga je sud još jedanput pozvao na ročište 19. studenog 2013.

 

Na ročištu 19. studenog 2013. (list 150-152) medicinski vještak je ponovno naveo kako funkcionalni deficit koji je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći može doći do jačeg izražaja prilikom obavljanja pojedinih poslova, posebno kod većih fizičkih opterećenja. Još jedan put je preporučio da se provede vještačenje od strane specijaliste medicine rada koji može, uzimajući točne okolnosti profesionalnog bavljenja određenim poslom, odrediti na koji način funkcionalni deficit kod tužitelja njega limitira u specifičnim profesionalnim okolnostima. Preporučio je također da tužitelj napravi EMG snimanje nakon čega će se on očitovati na novi nalaz EMG i utvrditi je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja u odnosu na stanje kakvo je proizlazilo iz medicinske dokumentacije od lipnja 2012.

 

Nakon što je tužitelj u spis dostavio EMG nalaz sud je zatražio dopunsko očitovanje od dr. sc. V. B.1 pismenim putem.

 

U pisanom nalazu od 22. ožujka 2014. dr. sc. V. B.1 je naveo da je nakon uvida u nalaz učinjenog EMG snimanja gornjih ekstremiteta od 6. prosinca 2013. razvidno da je kod tužitelja lijevi aksilarni živac teško oštećen uz potpunu denervaciju mišića deltoideusa-trokutastog mišića ramena zbog čega je onemogućeno podizanje nadlaktice do vodoravnog položaja. Naveo je nadalje kako niti poduzeti operacijski zahvat nije doveo do poboljšanja stanja, već je stanje trajno i definitivno. U nalazu je naveo kako je sada, nakon uvida u novi nalaz EMG snimanja, mišljenja da je tužiteljeva opća životna aktivnost smanjena za 25%. U ostalom dijelu ostao je kod svih navoda sadržanih u pisanom nalazu i mišljenju.

 

Tuženik je u podnesku od 13. svibnja 2014. naveo kako ne stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. V. B.1 Naveo je, međutim kako smanjenje životne aktivnosti od 25% ne predstavlja invaliditet koji može uzrokovati trajno smanjenje životnih aktivnosti.

 

Tužitelj je u podnesku od 18. lipnja 2014. također naveo kako nema prigovora na dopunski nalaz i mišljenje dr. sc. V. B.1 te je u skladu sa preporukom vještaka B.1 predložio da se na okolnost gubitka radne, odnosno profesionalne nesposobnosti tužitelja provede vještačenje od strane specijaliste medicine rada.

 

Medicinski vještak je imao zadatak utvrditi koje je povrede tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju te kakve su posljedice na zdravlje tužitelja te povrede ostavile što je vještak i utvrdio i detaljno obrazložio u svojem nalazu i mišljenju, a nakon pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

 

U konkretnom slučaju, po uvjerenju ovoga suda, radi se o ozljedama koje po svojoj vrsti spadaju među ozljede koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100 st. 1. ZOO. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, stupnju smanjenja životne aktivnosti, kao i stupnju naruženja te cilju kojemu pravična novčana naknada služi. Također je vodio računa o tome da se dosuđenom pravičnom novčanom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, imajući u vidu odredbu čl. 1100 st. 2. ZOO. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade sud je imao u vidu i činjenicu da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći stradao u dobi od ... godina te da će mu tuđa pomoć i njega ubuduće trebati tri sata tjedno za obavljanje radnji i poslova za koje je potrebna upotreba obje ruke. Imao je u vidu i činjenicu da je tužitelj osjećao strah te da mu je životna aktivnost smanjena 25%.

 

Tužitelj je prilikom specificiranja tužbenog zahtjeva naveo kako određene novčane iznose traži za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, smanjene životne aktivnosti i naruženje.

 

Iako po novoj koncepciji naknade štete propisanoj u odredbama Zakona o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. fizički bolovi, pretrpljeni strah, stupanj  smanjenja životne aktivnosti i naruženje više nisu posebne osnove za dosuđivanje naknade štete, ali to su okolnosti od kojih zavisi iznos pravične novčane naknade pa je sud prilikom dosuđivanja iznosa naknade štete o njima morao voditi računa.

 

Tužitelju je tako na ime pravične novčane naknade priznat iznos od 90.000,00 kuna. Kako je tuženik tužitelju 26. lipnja 2010. na ime neimovinske štete isplatio nesporni iznos od 11.770,00 kuna sud je tuženiku naložio još isplatu iznosa od 78.230,00 kuna te je odlučeno kao pod točkom I izreke, dok je s preostalim zahtjevom za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 31.770,00 kuna tužitelj odbijen kao s neosnovanim (točka II izreke).

 

Odluka o kamati u skladu je sa odredbom čl. 29. ZOO.

 

Tužitelju je na dosuđeni iznos pravične novčane naknade dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od 20. svibnja 2010. pa do isplate. Ovo stoga što je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Kako je tužitelj odštetni zahtjev tuženiku podnio 20. travnja 2010. (list 8/2), a isplatu zakonske zatezne kamate zatražio je od 20. svibnja 2010. pa do isplate sud je takav tužbeni zahtjev usvojio.

 

Kako bi se utvrdila radna sposobnost tužitelja nakon zadobivenih povreda u predmetnoj prometnoj nesreći provedeno je vještačenje od strane specijalista medicine rada prim. dr. V. B.2 Zadatak vještaka bio je utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju i posljedica koje su te povrede ostavile kod tužitelja, a posebno utjecaj posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći na obavljanje poslova u tužiteljevoj profesiji i to poslova kod izvođenja zidarskih radova i težih poslova u poljoprivredi.             

 

Iz nalaza  i mišljenja specijalista medicine rada prim. dr. V. B.2 (list 223-225) proizlazi da je tužitelj M. B.1, po zanimanju zidar, ali se zidarskim obrtom profesionalno ne bavi od 1997., kada je obrt odjavio. Proizlazi kako je ozljeda lijevoga ramena i ozljeda lijevog aksilarnog živca posljedica štetnog događaja. Proizlazi nadalje kako ograničena pokretljivost ramena bitno utječe na radnu sposobnost tužitelja, posebno kada se radi o fizičkim poslovima koji iziskuju snagu, spretnost i koordiniranost obje ruke. Proizlazi da tužitelj nije sposoban obavljati teške fizičke poslove, dizati teret, nositi teret, niti sigurno upravljati strojevima na poljoprivrednom gospodarstvu zbog ograničene pokretljivosti ramena.

 

Iz nalaza i mišljenja proizlazi i to kako tužitelj može kopati, plijeviti, obrezivati, skupljati, brati poljoprivredne nasade te može raditi i ostale poslove na poljoprivrednom gospodarstvu koji ne iziskuju rad s obje ruke, odnosno podizanje ruku iznad razine ramena. Određene poslove zidarskog zanata tužitelj bi mogao obavljati za vlastite potrebe uz izrečene kontraindikacije i vremensko ograničenje i to uz pomoć druge osobe. Iz nalaza i mišljenja specijaliste medicine rada proizlazi također da EMG nalaz nakon operacije i provedene fizikalne terapije pokazuje tešku kroničnu neuralnu leziju lijevog aksilarnog živca. Pri kliničkom pregledu neurolog je našao atrofiju mišića ramenog obruča, te se zdravstveno stanje tužitelja smatra trajnim, a liječenje fizikalnim procedurama tužitelj će morati provoditi doživotno zbog smanjena bolova bez očekivanog povećanja funkcije zgloba.

 

Na zaprimljeni nalaz  mišljenje vještaka specijaliste medicine rada dr. V. B.2 tuženik nije stavio nikakvih primjedaba. Naveo je da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi da tužitelj nije radno nesposobna osoba, već da određene poslove na poljoprivrednom gospodarstvu može obavljati i to one koji ne iziskuju rad s obje ruke i podizanje ruku iznad razine ramena. Može obavljati i ostale poslove koje je vještak naveo u pisanom nalazu i mišljenju (kopati, plijeviti, brati poljoprivredne nasade), a također da može obavljati i poslove zidara za vlastite potrebe i to uz pomoć druge osobe (zidati, žbukati).

 

Tužitelj također nije imao nikakvih primjedaba na nalaz i mišljenje specijalista medicine rada dr. V. B.2 U podnesku od 10. svibnja 2016. (list 243-245) tužitelj je naveo kako zbog ograničene pokretljivosti ramena nije sposoban obavljati teške fizičke poslove i to dizanje tereta, nošenje tereta, kao niti za sigurno upravljanje strojevima na poljoprivrednom gospodarstvu. Prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada tužitelj može obavljati samo određene lakše poslove, kao i određene zidarske poslove za vlastite potrebe uz pomoć druge osobe. Obzirom da je tužitelj prije prometne nesreće obavljao najteže poslove na poljoprivrednom gospodarstvu, a zarađivao je također od zidarskih radova, prema mišljenju tužitelja njegova radna sposobnost u odnosu na poslove koje je obavljao prije prometne nesreće umanjena je najmanje 80 %.

 

Kako bi se utvrdila visina izgubljene zarade koju tužitelj trpi zbog povreda koje je zadobio u prometnoj nesreći provedeno je gospodarsko vještačenje. Za potrebe provođenja gospodarskog vještačenja od P. u. su pribavljeni podatci o primanjima tužitelja M. B. za razdoblje od 2004. pa do 2016. (list 250-261) te su saslušani svjedoci M. Č., Z. O., tužitelj, svjedok G. B. i G. H.

 

Iz iskaza svjedoka G. H. (list 263-264) proizlazi da tužitelj M. B. obrađuje njezine nekretnine već oko 20 godina. Proizlazi i to da mu je ona dala na besplatno korištenje oko 10 jutara obradivog poljoprivrednog zemljišta, obzirom da ona zemlju ne obrađuje. Proizlazi i to kako tužitelj ima zaposlena dva radnika sa kojima obrađuje zemlju.

 

Iz iskaza svjedoka G. B. (list 264-265) proizlazi kako se njezin suprug i ona bave poljoprivredom, a prije prometne nesreće 2007. tužitelj je obavljao i zidarske radove. Proizlazi kako imaju zaposlena da čovjeka koji kod njih žive i rade jer tužitelj više ne može samostalno raditi na poljoprivredi zbog povreda koje je zadobio u prometnoj nesreći. Proizlazi kako se tužitelj ne može okretati zbog bolova koje ima u lijevom ramenu pa ne može obavljati niti teže poljoprivredne radove. Može obavljati samo lakše radove, ali nije u stanju obrađivati zemlju, već to rade radnici koji su kod njih zaposleni. Obrađuju oko 20 jutara poljoprivrednoga zemljišta, od toga je nešto zemljišta u njihovom vlasništvu, a nešto imaju na korištenje. Proizlazi također da je tužitelju potrebna svakodnevna pomoć prilikom oblačenja, posebno kod oblačenja čarapa i obuvanja jer tužitelj to ne može sam obaviti pa mu pomažu djeca ili ona.

 

Iz iskaza tužitelja M. B. (list 266-267) proizlazi da je on po zanimanju zidar te je imao otvoren zidarski obrt sve do 1997. kada je obrt odjavio i počeo se intenzivnije baviti poljoprivredom. Iako je odjavio zidarski obrt navodi da je povremeno obavljao zidarske oslove od čega je godišnje zaradio između 50.000,00 – 60.000,00 kuna. Od bavljenja poljoprivrednom njegovo domaćinstvo je godišnje ostvarivalo prihod od oko 200.000,00 kuna, te nakon što su podmirili sve troškove koje su imali godišnje im je ostala zarada od oko 130.000,00 kuna. Obzirom da nije u sustavu PDV-a nije bio obvezan plaćati porez. Do prometne nesreće 2007. poljoprivrednom su se bavili supruga i on, a nakon prometne nesreće na poljoprivrednom gospodarstvu mu pomažu raditi M. Č. i Z. O. koji su došli živjeti na njihovo imanje u ... .... Došli su živjeti na imanje tužitelja jer je tužitelj imao pogođen jedan zidarski posao koji je trebao odraditi pa se nije mogao baviti poljoprivredom. Proizlazi kako on vodi brigu oko poljoprivrede i uzgoja stoke u domaćinstvu, dok fizičke poslove niti ne obavlja jer sa lijevom rukom ne može ništa raditi. Sve poslove u domaćinstvu i u polju obavljaju M. Č. i Z. O. za što im on mjesečno plaća između 2.000,00 i 2.500,00 kuna, a preko zime im svakome daje 1.000,00 kuna jer više nije u mogućnosti. Iz iskaza nadalje proizlazi kako od prodaje odojaka i janjaca ostvari godišnji prihod od oko 200.000,00 kuna. Nakon što podmiri troškove ostvari zaradu od oko 110.000,00 kuna te nakon što plati radnicima ostane mu oko 50.000,00 kuna.

 

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za agronomiju-gospodarstvo Ž. K., dipl. ing. agr. proizlazi da tužiteljeva izgubljena zarada zbog njegove nemogućnosti bavljenja poljoprivredom uslijed povreda zadobivenih u prometnoj nesreći ... iznosi 5.000,00 kuna mjesečno i to počevši od ... Nakon zadobivene povrede ... tužitelj je angažirao dva radnika M. Č. i Z. O. koji žive na imanju tužitelja i rade  fizičke poslove vezane za obradu zemlje, hranjenje i uzgoj živadi (svinja i janjadi) te druge potrebne poslove vezane za održavanje i normalno funkcioniranje OPG-a tužitelja. Radnici koji su zaposleni na imanju tužitelja obavljaju poslove koje je tužitelj prije prometne nesreće obrađivao sam ili uz pomoć supruge koja mu nakon prometne nesreće pomaže u obuvanju i oblačenju što tužitelj zbog zadobivenih povreda nije u mogućnosti sam obavljati. Gospodarski vještak je utvrdio da ukupni godišnji prihod tužitelja ostvaren od prodaje odojaka i janjaca iznosi 200.000,00 kuna. Ukupni godišnji troškovi koje tužitelj ima za proizvodnju i normalno funkcioniranje svog OPG iznose 90.000,00 kuna godišnje. Nakon što se odbiju troškovi od ukupnog godišnjeg prihoda, tužitelju ostane godišnja zarada od 110.000,00 kuna. Kako tužitelj više nije u mogućnosti samostalno raditi i ostvarivati prihode zaposlio je dva radnika za koje mu sveukupni trošak godišnje iznosi 60.000,00 kuna. Nakon što se odbije sveukupni trošak radnika tužitelju ostaje zarada od oko 50.000,00 kuna.

 

Gospodarski vještak Ž. K. nalaz i mišljenje sačinila je temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu, iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka.

 

Na nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka tužitelj nije imao primjedaba te je isti prihvatio, dok je tuženik predložio da gospodarski vještak dodatno obrazloži svoj nalaz i mišljenje obzirom da iz pisanog nalaza proizlazi da je svoje zaključke izvela temeljem iskaza tužitelja i svjedoka bez ikakve druge dokumentacije.

 

Tuženik je naveo u podnesku od 18. lipnja 2018. da gospodarski vještak nije uzeo u obzir da su radnici Z. O. i M. Č. živjeli na imanju tužitelja i prije prometne nesreće te da su radili sve poljoprivredne poslove te da praktički nema razlike između poslova koje su obavljali prije nesreće i nakon nesreće. Tuženik je naveo da je gospodarski vještak zanemario zaključke vještaka medicine rada prema kojima tužitelj može raditi neke poslove na poljoprivrednom gospodarstvu, a koji ne iziskuju rad s obje ruke i podizanje ruke iznad razine ramena. Tuženik je naveo da, obzirom na činjenicu da je prema navodima vještaka medicine rada tužitelj sposoban obavljati određene poslove u poljoprivredi, ne može gubiti na zaradi. Prigovorio je i tome da vještak nije naveo razliku u zaradi koju je tužiteljevo gospodarstvo ostvarivalo prije štetnog događaja i nakon štetnog događaja. Prema mišljenju tuženika razlika u zaradi jedino se može dokazati temeljem financijske i knjigovodstvene dokumentacije i poreznih prijava o ostvarenom dohotku i prihodu, a ne može se utvrđivati na temelju iskaza svjedoka i vještačenju koje je temeljeno na iskazima svjedoka. Predložio je da se gospodarski vještak dopunski sasluša.

 

Kako bi razjasnio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje gospodarskoga vještaka sud je gospodarskog vještaka Ž. K. pozvao na ročište 23. siječnja 2019.

 

Gospodarski vještak Ž. K. u cijelosti je ostala kod pisanog nalaza i mišljenja. Navela je kako nije sporno da tužitelj M. B. nije bio obvezan voditi financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju pa niti vještak nije mogao izraditi nalaz i mišljenje temeljem te dokumentacije. Iz tog razloga vještak je za izradu nalaza i mišljenja koristio podatke u spisu o kojima su iskazivali tužitelj i saslušani svjedoci. Navela je i to kako ona, u skladu s pravilima struke, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, zaključuje da tužitelj nije radno sposoban obavljati fizičke poljoprivredne poslove i upravljati poljoprivrednim strojevima kod obavljanja poslova vezanim uz obradu zemlje. Vještak je naveo i to da su radnici koji sada žive na imanju tužitelja i svakodnevno obavljaju poljoprivredne poslove u domaćinstvu i u polju i prije pomagali tužitelju u obavljanju poljoprivrednih poslova, ali nisu živjeli na imanju tužitelja, te nema podataka o tome da su oni za svoj rad dobivali naknadu. Osvrnula se i na nalaz i mišljenje vještaka medicine rada iz kojeg proizlazi da tužitelj može obavljati određene poslove, ali je navela da tužitelj ne može obavljati teške fizičke poslove kod obavljanja poljoprivrednih radova. Navela je i to kako su poljoprivredni poslovi koje treba obavljati na gospodarstvu tužitelja i poslovi radi proizvodnje hrane teški fizički poslovi koje tužitelj nije u stanju obavljati, a poslovi plijevljenja u vrtu koje spominje vještak medicine rada nisu po njezinom mišljenju poslovi od kojih može opstati tužiteljevo poljoprivredno gospodarstvo i od njih ostvarivati određene prihode nužne za život. Navela je i to kako se podaci o isplaćenim potporama i poticajima ne smatraju dohotkom, odnosno ne predstavljaju dobit tužitelja pa ti podaci ne ulaze u njezin nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je govorila o  izgubljenoj zaradi.

 

I nakon dopunskog saslušanja gospodarskog vještaka tuženik je u cijelosti ostao kod svih primjedaba te predložio da se provede novo gospodarsko vještačenje. Tuženik je nakon dopunskog saslušanja gospodarskog vještaka Ž. K. predložio da se dodatno saslušaju dr. sc. V. B.1 i prim. dr. V. B.2, a nakon toga da se provede vještačenje od strane M. f. u Z.

 

Tuženik je u spis dostavio izvješće D. a. koju je angažirao radi praćenja tužitelja. Prema mišljenju tuženika ta dostavljena dokumentacija ukazuje na osnovanu sumnju rezultata provedenih vještačenja.

 

Tužitelj je u potpunosti otklonio dokumentaciju dostavljenu od strane D. a. navodeći da ta dokumentacija ne može biti vjerodostojna niti mjerodavna prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenoga zahtjeva u ovom postupku.

 

Ovaj sud također smatra da dostavljeni nalaz D. a. koji je sačinjen prema nalogu i za potrebe tuženika ne može biti dokaz u ovome postupku. Sud je ipak pročitao navode sadržane u tom nalazu iz kojih jasno proizlazi kako detektivi koji su pratili i snimali tužitelja nisu imali potpuni uvid u kretanje i rad tužitelja. Snimali su iz određene daljine te nisu mogli vidjeti što sve tužitelj može raditi, a što ne može.

 

Osnovano tužitelj navodi kako se na jednoj fotografiji vidi da svjedok Z. O. nosi vreću umjetnog gnojiva umjesto tužitelja jer tužitelj to ne može raditi. Fotografije na kojima je prikazan tužitelj kako upravlja poljoprivrednim traktorom također nisu dokaz da je tužiteljeva lijeva ruka u funkciji. Iz nalaza svih medicinskih vještaka, a posebno vještaka medicine rada proizlazi da tužitelj ne može obavljati poslove u kojima mora podizati lijevu ruku obzirom da mu lijevo rame nije pokretno. Sam tužitelj je naveo, a to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka da on povremeno pomaže Z. O. i M. Č. u obavljanju lakših poslova, ali teže poslove da ne može obavljati. Niti jedan vještak nije naveo da tužitelj ne može upravljati osobnim automobilom niti da nije sposoban voziti traktor pa se navodi iz nalaza D. a. kako je tužitelj uočen da upravlja traktorom i da vozi osobni automobil ukazuju bespredmetnima u ovom postupku.

 

Kako bi se razjasnili prigovori tuženika izneseni na nalaz i mišljenje prim. dr. V. B.2, koji nalaz nije suglasan sa nalazom gospodarskog vještaka Ž. K. u pogledu preostale radne sposobnosti tužitelja sud je odredio izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem V. B.2 Kako je prim. dr. V. B.2 obavijestila sud da više ne obavlja vještačenja jer se nalazi u mirovini, sud je odredio izvođenje novog vještačenja od strane vještaka specijaliste medicine rada kako bi se utvrdila preostala radna sposobnost tužitelja i razjasnili navodi koje je u svom nalazu i mišljenju navela dipl. ing. Ž. K., gospodarski vještak, čiji nalaz je u određenim dijelovima bio suprotan nalazima vještaka medicine rada.

 

Iz nalaza i mišljenja prim. dr. sc. M. Z., specijaliste medicine rada (list 431-434) proizlazi da postoji jasna uzročno-posljedična veza između povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju i radne sposobnosti tužitelja. Iako je liječenje tužitelja M. B. završeno 1. rujna 2009. on će povremeno morati provoditi fizikalnu terapiju i preglede doživotno. Obzirom na oštećenja koja tužitelj ima kao trajnu posljedicu, on može i dalje upravljati traktorom, ali zbog povremenih bolova sa 60% učinkovitosti – vremenski u usporedbi sa osobom sličnih karakteristika koja nema oštećenje funkcije ramena zbog oštećenja aksilarnog živca. Tužitelj ne može sam, bez pomoći druge osobe, priključiti niti otključiti sa traktora priključne dijelove za traktor – plugove, drljače, kosilicu, okretačicu sijena, prikolicu i slično. Nadalje proizlazi da tužitelj ne može raditi poslove koji zahtijevaju rad sa obje ispružene ruke ili ruke iznad ramena. Tako ne može rezati voćke iznad nivoa pojasa, ubirati plodove iznad razine ramena, ne može cijepati drva, nabacivati pokošeno sijeno, ljetinu, kukuruzovinu na prikolicu, kada treba raditi pokrete lijeve ruke iznad razine ramena. Ono što tužitelj može obavljati i to koristeći se dominantno desnom rukom te lijevom rukom iz lakta je stavljanje u posudu hrane za svinje i janjad, ali ne može voziti pune tačke hrane zbog opterećenja lijeve ruke. Proizlazi nadalje kako tužitelj može voziti teret u tačkama težine 5-7 kilograma, koji teret treba biti raspoređen na obje ruke. Proizlazi i to da tužitelj može iz posuda istresati hranu iz hranilišta, ali ne može istresati iz tački, ne može u lijevoj ruci držati teret posude za hranjenje, već mu lijeva ruka služi kao pomoćna ruka desnoj pri obavljanju tih poslova. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi i to da, zbog povremenih bolova u lijevoj ruci i atrofije deltoidnog mišića, tužitelj poslove za koje ne postoji zapreka za obavljanje može raditi sa 60% učinkovitosti zdravog komparativnog radnika.

 

Vještak medicine rada M. Z. očitujući se o navodima gospodarskog vještaka dipl. ing. Ž. K. o poslovima koje tužitelj može obavljati bez obzira na povrede koje je zadobio u prometnoj nesreći, navela je da imajući u vidu navode gospodarskog vještaka o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao prije štetnog događaja uzimajući u obzir sve opisane poslove na poljoprivrednom gospodarstvu, tužitelj može obavljati ukupno vremenski i fizički zbirno poslove sa 60% učinka u komparaciji sa zdravim radnikom njegove dobi. Ta procjena vještaka medicine rada odnosi se samo na posljedice štetnog događaja i u nju nije uključen sindrom karpalnog kanala lijevo – umjereno teško kompresivna lezija lijevog n. medijanusa u karpalnom tunelu. Tužitelj je trajno praktički nesposoban za većinu poslova zidara u obrtu ili kao zaposlenik zidar kod druge osobe, a samo neznatni dio ovih poslova može obavljati rekreacijski i uz pomoć drugih (nabacivati ručno žbuku do pojasa, zidati kada mu donesu materijal) dok ne može ubacivati sastojke za beton u miješalicu, istresati beton ili žbuku iz mješalice.

 

Vještak medicine rada M. Z. predložila je da se provede kombinirano vještačenje zajedno sa specijalistom fizijatrom koji prijedlog je sud dostavio parničnim strankama, ali niti tužitelj niti tuženik nisu predložili izvođenje toga dokaza pa sud nije mogao po službenoj dužnosti odrediti izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem od strane vještaka medicine rada i vještaka fizijatra obzirom da je teret dokaza na parničnim strankama, a niti jedna stranka nije predlagala izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem.

 

U podnesku od 8. travnja 2020. tuženik je naveo da nema prigovora na nalaz vještaka medicine rada, ali je predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje.

 

Kako bi se razjasnile primjedbe tuženika na pisani nalaz i mišljenje prim. dr. sc. M. Z. sud je odredio provođenje dokaza dopunskim vještačenjem.

 

U dopunskom nalazu i mišljenju od 7. lipnja 2020. prim. dr. sc. M. Z. u cijelosti je ostala kod pisanog nalaza i mišljenja. Očitujući se na priložene fotografije tužitelja koje je tuženik pribavio preko D. a. vještak je naveo kako se niti na jednoj fotografiji ne vidi da tužitelj obavlja poslove pri kojima mu je lijeva ruka iznad razine ramena ili glave i da lijevom rukom obavlja bilo kakve poslove pa se iz priloženih fotografija ne može vidjeti ima li tužitelj kakve poteškoće koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navela je i to kako osoba sa teškim oštećenjem lijevog aksilarnog živca sa denervacijom mišića deltoideusa nema nikakvih ograničenja prilikom uobičajenog kretanja i takva se ograničenja ne očekuju pa normalno da nisu ni zabilježena. Na fotografijama se ne vide dinamični pokreti ruku, pa se iz fotografija ne može vidjeti na koje pokrete tuženik misli da ih tužitelj može izvoditi. Vještak je još jedanput naveo da je prema nalogu suda navela poslove koje tužitelj zbog trajnih posljedica štetnog događaja ne može obavljati jer su mu ograničeni pokreti u lijevom ramenu. Navela je da tužitelj ne može dizati predmete i ruke do i iznad ramena. Nigdje međutim nije navela da trajne posljedice štetnog događaja tužitelju ometaju kretanje. Također je navela da osoba sa trajnim oštećenjima kakve ima tužitelj može upravljati osobnim vozilom i traktorom.

 

Vještak medicine rada je naveo i to da tuženik ničim nije dokazao da su medicinski nalazi pregleda tužitelja i nalazi funkcionalnih testova lažirani, odnosno da se može posumnjati u njihovu vjerodostojnost. Također je navela da se vještaci medicine rada nisu izjašnjavali o zdravstvenim poteškoćama tužitelja u svakodnevnom životu, već o radnoj sposobnosti koja proizlazi iz trajnih oštećenja zbog štetnog događaja. Navela je također da tužitelj M. B. može upravljati traktorom obzirom na oštećenja koja ima kao trajnu posljedicu pa se navodi tuženika da tužitelj na fotografijama zaorava kukuruzovinu ukazuju bez predmetnima jer ona u svom nalazu nije navela da tužitelj ne može sa traktorom obrađivati njivu. Navela je i to da je njezino vještačenje u potpunosti sukladno zdravstvenom stanju tužitelja te ne prihvaća navode tuženika da je stanje zatečeno na terenu od strane detektiva u potpunosti drugačije od stanja kakvo bi prema rezultatima medicinskih vještačenja kod tužitelja trebalo biti.

 

Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka medicine rada M. Z. proizlazi da zbog trajnih posljedica nastalih zbog ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, tužitelj ograničeno koristi lijevo rame i lijevu ruku te tužitelj nije u mogućnosti podizati nadlakticu do vodoravnog položaja i ima ograničenu pokretljivost lijevog ramena. Takvo zdravstveno stanje tužitelja utječe na radnu sposobnost tužitelja za obavljanje pojedinih radova na poljoprivrednom gospodarstvu, posebno kada se radi o fizičkim poslovima koji zahtijevaju fizičku snagu u ruci, dizanje i nošenje tereta. Još je jedanput navela da tužitelj može upravljati traktorom, ali bez pomoći druge osobe ne može priključivati priključne strojeve na traktor pa se navodi tuženika da je tužitelj ''uhvaćen'' kako zaorava kukuruzovinu ukazuju bez predmetnima. Vještak je navela i to kako ona u svom osnovnom nalazu i mišljenju nije navela da tužitelju trajno treba pomoć druge osobe, već je navela da tužitelj ne može bez pomoći druge osobe priključiti niti otključiti priključne strojeve za traktor kojima obrađuje zemlju.

 

Tužitelj nije imao nikakvih primjedaba na dopunski nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, dok je tuženik i dalje ostao kod svojih navoda da tužitelj obzirom na utvrđena oštećenja koje ima kao trajnu posljedicu i dalje može sa 60% učinkovitosti obavljati poslove na poljoprivrednom gospodarstvu u usporedbi sa zdravim radnikom njegove dobi.

 

Tuženik zaključuje da kod tužitelja ipak postoji preostala radna sposobnost za obavljanje poslova na poljoprivrednom gospodarstvu pa je i dalje iskazivao sumnju u pravilnost svih nalaza i mišljenja danih tijekom trajanja ovog postupka. Predložio je da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz novim medicinskim vještačenjem od strane M. f. u Z. te da se provede novo gospodarsko vještačenje. Također je predložio da se dopunski sasluša tužitelj kao i svi svjedoci koji su saslušani tijekom postupka i to Z. O., M. Č., G. B., M. B., J. Bl., H. B. Predložio je da se službenim putem od M. u. p., P. p. pribavi podatak o tome koje sve osobe na adresi tužitelja u B. imaju prijavljeno prebivalište i boravište. Također je zatražio da se od zavoda pribavi podatak o zaposlenju Z. O. i M. Č. te da se za iste osobe zatraži i pribavi podatak o uplatama doprinosa, a od zavoda pribavi podatak o doprinosima za zdravstveno osiguranje tih osoba.

 

Sud nije prihvatio ponovno provođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke i saslušanih svjedoka iz razloga što smatra da izvođenje tih dokaza nije potrebno. Također nije prihvati dokazni prijedlog da se od zavoda1 i zavoda2 zatraži podatak o uplatama doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranja za Z. i M. jer je u ovom postupku na nedvojben način utvrđeno da navedene osobe nisu prijavljeni kao radnici kod tužitelja, pa je jasno da tužitelj niti ne plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za njih. Utvrđeno je da im tužitelj svakom mjesečno isplati između 2.000,00-2.500,00 naknade tako da im ne isplaćuje formalno plaću pa nije dužan plaćati doprinose. Sud također nije prihvatio da se provodi novo medicinsko vještačenje od strane M. f. u Z. iz razloga što nalazi i mišljenja dr. sc. V. B.1 i prim. dr. V. B.2 te vještaka M. Z. nisu kontradiktorni, već su sačinjeni stručno u skladu s pravilima struke i imaju uporište u medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

 

Nakon brojnih i opetovano ponavljanih prigovora tuženika svi vještaci su se detaljno izjašnjavali po nekoliko puta na iznesene primjedbe pa ovaj sud smatra kako uistinu nema potrebe provoditi još jedno novo vještačenje.

 

Vještak medicine rada M. Z. vrlo detaljno i opširno se očitovala na dostavljeni nalaz D. a., sa kojim očitovanjem se u potpunosti slaže i ovaj sud. Niti iz jedne fotografije koja se u ... nalazu nalazi nije vidljivo da tužitelj može obavljati poslove lijevom rukom niti dostavljene fotografije dovode u sumnju nalaze i mišljenje vještaka neurokirurga dr. sc. V. B.1 da je povreda lijevog ramena kod tužitelja trajna, niti nalaze i mišljenja vještaka medicine rada koji su naveli da će tužitelj doživotno morati odlaziti na preglede i provoditi fizikalnu terapiju.

 

Navedene fotografije i nalaz D. a. nisu dovele u sumnju da je tužiteljeva opća životna aktivnost umanjena za 25%, kao što je to ocijenio dr. sc. V. B.1, niti su dovele u sumnju ocjenu vještaka medicine rada da tužitelj može obavljati poslove sa 60% učinkovitosti kada se izvrši usporedba sa osobom sličnih karakteristika, a koja osoba nema oštećenje funkcije ramena zbog oštećenja aksilarnog živca.

 

Sud dakle u cijelosti prihvaća i nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. sc. V. B.1 i nalaz i mišljenje vještaka medicine rada M. Z., koji nalaz i mišljenje se u bitnome ne razlikuje od nalaza i mišljenja vještaka medicine rada V.B.2

 

Imajući u vidu nalaze medicinskih vještaka gospodarski vještak Ž. K. sačinila je nalaz i mišljenje u kojemu je izračunala visinu izgubljene zarade tužitelja koja mjesečno iznosi 5.000,00 kuna. Vještak je visinu izgubljene zarade tužitelja izračunala temeljem iskaza tužitelja, saslušanih svjedoka i uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Vještak nije mogao izračun sačiniti temeljem financijsko-knjigovodstvene dokumentacije jer tužitelj istu nije bio u obvezi voditi, obzirom da nije u sustavu PDV-a. Iz iskaza tužitelja, svjedoka Z. O. i M. Č. te G. B. proizlazi da su do prometne nesreće poslove na poljoprivrednom gospodarstvu uglavnom obavljali tužitelj i njegova supruga G., a svjedoci M. Č. i Z. O. su im povremeno pomagali. Zbog povreda zadobivenih u prometnom nesreći tužitelj više nije sposoban obavljati teške fizičke poslove na gospodarstvu niti u polju pa su svjedoci Z. O. i M. Č. došli živjeti na imanje tužitelja i svakodnevno obavljaju sve fizičke poslove koje je potrebno obavljati, dok im tužitelj samo pomaže oko lakših poslova jer teške fizičke poslove više nije u mogućnosti obavljati. Kako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da im tužitelj mjesečno isplaćuje između 2.000,00 i 2.500,00 kuna svakome te da tužitelj više ne može obavljati zidarske poslove koje je obavljao prije vještak je izračunao da tužiteljeva izgubljena zarada mjesečno iznosi 5.000,00 kuna.

 

Ovaj sud, bez obzira na prigovore tuženika nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka u cijelosti prihvaća jer je nalaz i mišljenje sačinjen na temelju dostupnih podataka i iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka. Kao što je već nekoliko puta navedeno tužitelj nije bio dužan voditi financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju jer nije u sustavu PDV-a pa ne postoje drugi podatci za izradu novog nalaza i mišljenja od onih koje je imala na raspolaganju vještak Ž. K. Sud je visinu izgubljene zarade tužitelja utvrdio temeljem odredbe čl. 221a. ZPP.

 

Na ročištu održanom dana 16. svibnja 2016. tužitelj je naveo kako se on vodi kao nositelj OPG-a (Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva), ali OPG nema pravnu osobnost niti može biti nositelj prava i obveza pa tužitelj nije u sustavu PDV-a niti je u obvezi voditi poslovne knjige. Svoj zahtjev za isplatu materijalne štete zbog gubitka zarade tužitelj temelji na činjenici da svojim radom ne može ostvariti prihod koji bi inače mogao ostvariti pa iz tog razloga nisu osnovani prigovori tuženika da se provođenje gospodarskog vještačenja treba temeljiti na tome da se utvrdi koliko je tužitelj zarađivao prije predmetnog štetnog događaja, a koliko nakon. Tužitelj je naime naveo da on svoj zahtjev za isplatu materijalne štete zbog gubitka zarade ne temelji na činjenici da ima povećane rashode za plaćanje drugih osoba. Svjedoci koji rade na njegovom poljoprivrednom gospodarstvu, M. Č. i Z. O. svjedočili su o tome u kojem obujmu se ti poslovi obavljaju na gospodarstvu tužitelja i koja vrsta poslova se obavlja.

 

Iz iskaza svjedoka M. Č. (list 239) proizlazi da on živi i radi kod tužitelja M. B. od ... zajedno sa Z. O. Z. O. i on u pravilu obavljaju sve poljoprivredne radove i obrađuju zemlju. Proizlazi nadalje kako tužitelj sveukupno obrađuje između 20-25 jutara zemlje. Proizlazi i to kako sve poslove na domaćinstvu i u polju obavljaju M. Č. i Z. O., a tužitelj im daje upute, obzirom da tužitelj nakon prometne nesreće 2007. ne može raditi jer mu je povrijeđena ruka. Svjedok je naveo i to da su prije prometne nesreće Z. O. i on radili s tužiteljem i zidarske poslove, a nakon što su došli kući s posla obavljali su poljoprivredne poslove. Proizlazi nadalje kako tužitelj njemu i Z. O. daje dnevno 100,00 kuna, tako da mjesečno svaki zarade između 2.000,00-2.500,00 tisuća kuna. Kod tužitelja ima kompletni smještaj, tj. stan i hranu. Proizlazi i to kako on nije prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

 

          Iz iskaza svjedoka Z. O. (list 240-241) proizlazi da on živi u domaćinstvu tužitelja već 20 godina zajedno sa M. Č. M. Č. i on rade sve što treba kod kuće i u polju jer tužitelj M. B. ne može raditi sa rukom. Na imanju tužitelja obrađuje se između 20-30 jutara zemlje, sije se kukuruz, ječam i tritikal, a sve što se posije koristi se kao hrana za krmače koje tužitelj uzgaja. Na imanju tužitelja u prosjeku se hrani između 35-40 krmača, a godišnje ima oko 400 odojaka. Na imanju se još hrane ovca. Proizlazi nadalje kako mu tužitelj dnevno daje 100,00 kuna te nije prijavljen na mirovinsko i zdravstveno, već samo ima prijavljeno prebivalište na adresi tužitelja. Proizlazi nadalje kako je prije nesreće 2007. i tužitelj radio u polju s traktorom, ali nakon što je stradao u prometnoj nesreći tužitelj više ne može raditi teške poslove, već im pomaže ono što može. Proizlazi i to kako je tužitelj prije prometne nesreće obavljao zidarske poslove.

 

Sud je prihvatio izračun gospodarskog vještaka Ž. K. da tužitelj zaradu gubi od ... pa nadalje u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno jer ne može samostalno ostvarivati prihode koje bi inače ostvarivao, već je bio prisiljen zaposliti dvojicu radnika koji obavljaju poljoprivredne radove u polju i na gospodarstvu tužitelja. Kako je tužitelj tijekom postupka navodio da je prije prometne nesreće samostalno obavljao poslove na svojem imanju zajedno sa svojom suprugom G. i godišnje ostvarivao zaradu od oko 130.000,00 kuna i nije imao potrebe zapošljavati druge osobe vidljivo je da je njegova zarada smanjena odnosno da mjesečno ima trošak od 5.000,00 kuna koji mora izdvajati za radnike koji rade na njegovom imanju jer više nije sposoban samostalno raditi u polju i na svojem poljoprivrednom imanju.

 

Odredbom čl. 1095. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu štete.

 

Prema odredbi čl. 1095. ZOO izgubljena zarada je buduća imovinska šteta koja se sastoji u budućem gubitku zarade oštećenika zbog potpune i djelomične nesposobnosti za rad zbog zadobivenih povreda ili narušenja zdravlja. Kako je tužiteljeva radna sposobnost smanjena i više nije u mogućnosti obavljati poslove kakve je obavljao prije predmetne prometne nesreće ili ih ne može obavljati samostalno ima pravo na isplatu rente od tuženika. Prema nalazu i mišljenju gospodarskog vještaka proizlazi da tužitelj mjesečno gubi na zaradi iznos od 5.000,00 kuna, koji iznos je vještak izračunala nakon što je uzela u obzir da tužitelj više ne može samostalno obavljati teže poslove na poljoprivrednom gospodarstvu.

 

Sud je prihvatio izračun od 5.000,00 kuna mjesečno smatrajući isti iznos primjerenim imajući u vidu navode tužitelja i svjedoka kako se na tužiteljevom gospodarstvu hrani između 35 i 40 krmača koje godišnje daju preko 300 odojaka te da se obrađuje između 25-30 jutara zemlje. Imao je u vidu i to da svjedoci Z. O. i M. Č. žive na gospodarstvu tužitelja, da kod tužitelja imaju stan i hranu te da im tužitelj još mjesečno daje od 2.000,00-2.500,00 kuna svakome. Kako je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 26. lipnja 2018. a do tada su dospjele 133 rate odnosno 665.000,00 kuna sud je taj iznos dosudio tužitelju pa je odlučeno kao pod točkom III izreke.

 

Pod točkom IV izreke tuženiku je naloženo da tužitelju plaća na ime mjesečne rente tužitelju počevši  od 1. srpnja 2018. pa nadalje iznos od 5.000,00 kuna. Kako se renta dosuđuje pod klauzulom rebus sic stantibus, ista je podložna povećanju, sniženju ili ukidanju pa ukoliko dođe do nekakvih promjena bilo u iznosu mjesečne zarade koju tužitelj gubi, bilo u promjeni zdravstvenog stanja tužitelja postoji mogućnost donošenja nove odluke o plaćanju rente.

 

Zakonska zatezna kamata na iznose izgubljene zarade kao i na buduće dospijevajuće iznose dosuđena je od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do dana plaćanja kao što je to tužitelj i zatražio pozivom na odredbu čl. 1086. ZOO.

 

          Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 192.725,00 kuna (točka V izreke), a koji trošak je dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96 i 91/04 i 142/12, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 8.210,00 kuna (Tbr. 7/1 Tarife), troška sastava tužbe u iznosu od 8.210,00 kuna (Tbr. 7/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 11. listopada 2010., 16. studenog 2010., 25. siječnja 2011., 30. ožujka 2012., 14. ožujka 2013., 19. studenog 2013., 16. svibnja 2016., 14. listopada 2016., 27. lipnja 2018., 23. siječnja 2019., 13. lipnja 2019. i 9. studenog 2020., svako u iznosu od 8.210,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife), troška sastava podnesaka od 9. studenog 2011., 16. kolovoza 2012. i 24. srpnja 2020., svako u iznosu od 8.210,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife) i PDV-a u iznosu od 36.945,00 kuna. Tužitelju je nadalje priznat trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak dopunskog prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 500,00 kuna, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak dopunskog medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna i trošak vještačenja od strane vještaka medicine rada u iznosu od 2.000,00 kuna. Kako je tuženik tužitelju 26. lipnja 2010. isplatio 3.000,00 kuna na ime troškova parničnog postupka, a sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 192.725,00 kuna sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati još iznos od 189.725,00 kuna.

 

Kamata na trošak parničnog postupka u skladu je sa odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnoga zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 57/11, 112/12 i 93/14).

 

Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 13.887,50 kuna zajedno s kamatom na taj iznos (točka VI izreke). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2013. u iznosu od 8.210,00 kuna niti PDV na taj iznos iz razloga što je taj podnesak tužitelj predao na ročištu održanom 14. ožujka 2013. za koje ročište mu je priznat trošak zastupanja u cijelosti. Nadalje mu nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna niti PDV na taj iznos jer tužitelj taj trošak nije niti imao jer nije bio na ročištu za objavu presude. Tužitelj je odbijen s daljnjim iznosom od 3.000,00  kuna, koji iznos je tuženik isplatio tuženiku kao nesporan 26. lipnja 2010.

 

Kako tuženik nije uspio u ovom postupku u cijelosti je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 508.650,00 kuna (točka VII izreke). Kako je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio u pogledu osnove tužbenoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu pravične novčane naknade odbijen samo sa neznatnim dijelom po mišljenju suda tuženiku nisu zbog tog odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nastali nikakvi dodatni troškovi. Kako je tuženik tijekom cijeloga postupka osporavao i odgovornost za nastanak prometne nesreće i osnovanost i visinu neimovinske i imovinske štete tužitelja, sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka bez obzira što je djelomično uspio u ovom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti.

 

           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Vrbovcu 30. prosinca 2020.

 

              Sudac

              Ljiljana Košić, v. r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

             

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. presuda nepravomoćna
4. vidi upisnik ''Pn''
5. kal 15 dana