Broj: Kž 405/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. O. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. lipnja 2017. broj 22 Ik I-371/17-14, u sjednici održanoj 10. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika I. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem su odbijeni prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika I. O. sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, a koje su podnijeli zatvorenik I. O., a po službenoj dužnosti i Kaznionica u L.

              Protiv ovog rješenja žalbu je, osobno, podnio zatvorenik I. O. osporavajući izvješće Kaznionice u L., uz tvrdnju kako ne postoji opasnost da bi na uvjetnom otpustu počinio kazneno djelo, jer je „ ... svjestan da ne smije činiti kaznena djela niti mu to pada na pamet ...", s prijedlogom odobriti mu uvjetni otpust, odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

              Spis je na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba je neosnovana.

              Imajući u vidu da je zatvorenik I. O. podnio prijedlog za uvjetni otpust, te stavljajući njegov prijedlog u kontekstu činjenice da je i Kaznionica u L., po službenoj dužnosti, podnijela prijedlog za uvjetni otpust, prvostupanjski sud je pravilno cijenio kako Izvješće Kaznionice u L., tako i Izvješće Probacijskog ureda V., te presudu Općinskog suda u Čakovcu od 3. ožujka 2017.

Zatvorenik I. O. izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, a istek kazne je 4. svibnja 2018. U međuvremenu je, pravomoćno, osuđen zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. i 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

Pravilno je prvostupanjski sud ovu nedvojbenu činjenicu povezao sa Izvješćem Kaznionice u L., iz kojeg proizlazi da je zatvorenik dijagnosticiran kao jednostavno strukturirana osoba, odgojno, obrazovno i socijalno zapušten, sklon paranoidnim interpretacijama frustrirajućih situacija, te je postpenalna prognoza loša, a kriminalni povrat moguć.

              Neovisno što žalitelj osporava Izvješće Kaznionice u L. i neovisno o njegovoj, paušalnoj, tvrdnji kako na slobodi neće činiti nova kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, u smislu odredbe čl. 59. st. 1. i 2. KZ/11, kako, barem za sada, nije osnovano za očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo.

              Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio potrebu nastavka izvršenja zatvorske kazne radi postizanja pune svrhe kažnjavanja.

              S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 10. kolovoza 2017.