Poslovni broj: Gž R-1108/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020., i rješenja istoga suda, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-35 od 24. srpnja 2020., 30.
prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e:

i

r i j e š i o   j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-31 od 30. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, a potvrđuje se i rješenje istoga suda, poslovni broj 13 Pr-2870/2018-35 od 24. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.550,25 kuna bruto, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, a kako je to specificirano u izreci presude, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke),. Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik isplati i iznos od 1.984,16 kuna bruto, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

Odlukom o troškovima postupka nalaženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.734,38 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 30. ožujka 2020. do isplate (točka III. izreke).

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tuženika za povrat predujma vještačenja od 9. travnja 2020.

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što je pobija i u dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 43/13.-rješenje USRH i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se u tom dijelu preinače na način da se odbijen tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik žalbom pobija i navedeno rješenje zbog žalbenih razloga iz odredbe članka353. stavka 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinače na način da se naloži vraćanje uplaćenog predujma, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu protiv presude tužiteljica je osporila sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, te je predložila da se žalba kao takva odbije i njoj dosudi trošak na ime sastavljanja odgovora na žalbu.

Žalbe nisu osnovane.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih
povreda.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer su izreke pobijane presude i rješenja jasne i razumljive te ne proturječi same sebi ni razlozima presude i rješenja. Presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga istih i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude i rješenja.

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od ožujka 2013. do veljače 2018. s osnove prekovremenog rada na temelju odredbe članka 51. stavaka 9. i 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje u tekstu: KU/2013), kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati: da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati te da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova dodatka naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/13., za navedeno razdoblje, zbog pogrešno obračunatih dodataka na plaću.

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre,

- da tuženik nije tužiteljici platio pripadajuću naknadu za sve ostvarene prekovremene sate rada,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje P. B. iz C. z. f. v. d.o.o., proizlazi kako je svoj izračun napravila na način što je ukupno ostvarene sate rada tužiteljice uspoređivala s ukupnim mjesečnim fondom radnih sati, i da po osnovi prekovremenog rada dužeg od dnevnog rasporeda i dužeg od redovnog radnog mjesečnog fonda iznosi 8.284,94 kuna, dok je manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora 265,31 kuna, ili ukupno 8.550,25 kuna,

- da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev prema tom nalazu i mišljenju.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

Pravilno je prvostupanjski sud i prema shvaćanju ovoga suda, zaključio da tužiteljici pripada pravo na dodatak na ostvareni prekovremeni rad, a posljedično tome i na razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koje se nije odrekla Izjavom od 26. prosinca 2014.

Naime, radnici u djelatnosti zdravstva u pravilu ne obavljaju rad u jednoj smjeni već rade u smjenama, turnusima, dežurstvima ili sl., pa je moguća i dopuštena odredba KU prema kojoj nakon rada subotom, nedjeljom i blagdanom, ostvaruju pravo na plaćeni slobodni dan zbog tog rada, a koji slobodni dan ne ulazi u satnicu rada u tekućem mjesecu ali se plaća.

Stoga se u odnosu na žalbene navode i pozivanje na zaključak Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, u kojemu je navedeno da se za slobodan dan nakon dežurstva vikendom i blagdanom ne evidentira i ne obračunava osam plaćenih slobodnih sati, dodatno, ističe da zaključak treba tumačiti na način da se taj slobodni dan ne evidentira u mjesečnu satnicu, niti se ne obračunava u prekovremene sate, ali se plaća.

Isto tako, suprotno navodima žalbe Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad i tako trebaju biti plaćeni. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci
Povjerenstva 21., 48. i 148.

S druge strane Zakonom o blagdanima i neradnim danim u Republici Hrvatskoj regulirano je, da su dani blagdana neradni dani, koji ne ulaze u mjesečni fond radnih sati jer mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana. Stoga, nema mjesta primjeni Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, iz razloga što je kogentnom zakonskom odredbom propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond
radnih sati.

Dakle, suprotno tvrdnji tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tuženika obvezao da tužiteljici isplati neisplaćene sporne dodatke na sate prekovremenog rada.

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

Stoga, neosnovano tuženik žalbom pobija prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen prijedlog tuženika za povrat predujma vještačenja od 9. travnja 2020. iz razloga što su isti pravilno priznati vještakinji na ime izvršenog pismenog i usmenog vještačenja u ovom postupku na temelju odredbi članaka od 250. do 263. ZPP-a, a što je detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju.

Tuženik ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanih odluka prvostupanjskog suda.

S obzirom na navedeno, valjalo je žalbe tuženika odbiti kao neosnovane na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i 380. stavka 2. ZPP-a, te potvrditi pobijane prvostupanjske presude i rješenja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, zahtjev tužiteljice na ime sastavljanja odgovora na žalbu je odbijen iz razloga što ta radnja prema miljenju ovoga suda nije bila potrebna u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 30. prosinca 2020.