1              Poslovni broj Gž-1337/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1337/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku O. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. osiguranje d.d. Zagreb, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2386/18-17 od 28. listopada 2020., 30. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2386/18-17 od 28. listopada 2020.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

                                                              Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., da tužitelju I. B. iz V., na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 17.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20.1.2018. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku E. osiguranje d.d., Z., da tužitelju I. B. iz V., nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." (stavak I. izreke),

te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana." (stavak II. izreke).

 

              Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka; čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ističe kako je sud nezakonito odbio prijedlog za provođenjem novog vještačenja; da je pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje, kao i njezin usmeni iskaz u potpunosti kontradiktoran i protivan sam sebi, medicinskoj dokumentaciji tužitelja te zdravstvenom kartonu tužitelja. Ukazuje kako vještakinja usmenim očitovanjem nije uspješno otklonila prigovore tužitelja, a sud za odbijanje prijedloga tužitelja za obnovom vještačenja nije ponudio valjane argumente, ignorirajući očite nedostatke i proturječnosti u istima; da nalaz od 18. travnja 2018. u spisu ne postoji; da vještakinja pretpostavlja da tužitelj s obzirom na rizične faktore od ranije „vuče“ probleme sa sluhom; da smisao vještaka nije da činjenice pretpostavlja; da vještak nije obrazložila zašto se odmah nakon štetnog događaja kod tužitelja javlja oštećenje sluha odnosno smetnje u istom, da je tužitelj u iskazu naveo kako je nakon nezgode čuo zujanje u ušima koje i dalje čuje, da se naučio živjeti s time; da je uslijed frontalnog sudara jako grunulo uslijed otvaranja zračnih jastuka; da to vještak nije uzela u obzir, a poznato je da se zračni jastuk otvara uz buku od 140-170 dB što je iznad razine buke od 80 dB koja se smatra gornjom granicom do koje ne mogu nastati oštećenja sluha; da stoga nalaz nije izrađen prema pravilima struke, niti pregled tužitelja od strane vještaka te vještak pogrešno citira nalaze tužitelja (nalaz od 2. svibnja 2018.). Predlaže da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a također izmijeni i odluku o troškovima postupka odnosno dosudi trošak zastupanja tužitelju u cijelosti. Potražuje i trošak sastava žalbe.

 

              Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

              Žalba tužitelja nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 11. prosinca 2017. u M., a u kojoj je tužitelj sudjelovao kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake …. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporno je je li tužitelj u nezgodi zadobio tjelesne ozljede, odnosno postojanje uzročne veze između oštećenja sluha tužitelja i predmetnog štetnog događaja.

Prvostupanjski sud pobijanom je odlukom odbio tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz nalaza vještaka dr. I. B., slijedi da se tegobe tužitelja u smislu zujanja u ušima i smetnje sluha ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem;

- da iz iskaza tužitelja i medicinske dokumentacije u spisu slijedi da tužitelj u nezgodi nije zadobio bilo kakvu ozljedu, a iz čega zaključuje, i nakon primjedbi tužitelja i saslušanja vještaka, da je nalaz vještaka objektivan i stručan; da je vještak otklonio prigovore tužitelja na nalaz, da i sam tužitelj negira postojanje traume, a slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu da bi se usvojilo zahtjev tužitelja.

Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje i zaključke suda prvog stupnja, ovaj sud u potpunosti prihvaća. Protivno žalbi tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za spor, isti su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Točno je da u spisu ne postoji nalaz od 18. travnja 2018., a da vještak dr. I. B. na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara na raspravi 16. rujna 2020. navodeći taj datum nalaza, međutim, po stavu ovoga suda ne radi se o nedostatku presude, već očito pogrešci u pisanju na zapisniku na koju nitko nije ukazao, tim više kada iz odgovora vještaka jasno slijedi da se radi o nalazu koji je ponovno očitala i zaključila da se radi o oštećenju sluha obostrano, a ne o nagluhosti, a to je u pisanom nalazu upravo zaključila iz nalaza od 11. travnja 2018.

Također, odredbom čl. 299. ZPP određeno je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

U tijeku postupka tužitelj nije isticao činjenicu da je u nezgodi došlo do otvaranja zračnih jastuka, a što da je „jako grunulo“, već da je u nezgodi zadobio ozljede uslijed kojih trpi posljedice. Niti u medicinskoj dokumentaciji neposredno nakon nezgode tužitelj ne navodi da je „jako grunulo“ već iz iste slijedi da negira udarac glavom i bilo koju drugu traumu (nalaz od 11. prosinca 2017.); stoga, a i kako u tom smislu nisu niti iznošeni prigovori na nalaz vještaka od strane tužitelja, radi se o novoj činjenici koju nije moguće cijeniti niti u ovom žalbenom postupku, čl. 352. st. 1. u svezi sa čl. 299. st. 3. ZPP.

Neosnovan je i žalbeni navod glede pretpostavljanja vještaka. Naime, nalaz vještaka jasno se temelji na pregledu kako tužitelja, tako i medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja. Vještak je jasno odgovorila na pitanje tužitelja da u prometnoj nezgodi tužitelj nije imao takvu vrst ozljede koja bi mogla dovesti do ikakvog oštećenja sluha, a da li je imao nešto od ranije, pa to vukao nakon nesreće da nije moguće dokazati već se može pretpostaviti s obzirom na rizične faktore (izloženost buci u ratu, preboljeli infarkt miokarda, brojni lijekovi koje uzima tužitelj, pušenje i godine života tužitelja, rođ. ....) prisutne kod tužitelja. Time se nalaz vještaka ne temelji na pretpostavkama već jasnom logičnom i stručnom zaključku da tužitelj u nezgodi nije zadobio ozljede koje bi mogle uzrokovati tegobe koje isti ima. Osim toga, iz medicinske dokumentacije, nalaz od 12. prosinca 2017., i slijedi da je tužitelj povremeno prije nezgode imao tegobe u smislu povremeno slabijeg šuma. Stoga, i takva pretpostavka vještaka ukazuje se logičnom u odnosu na, zato, neprihvatljiv iskaz tužitelja da nikada prije nezgode nije imao zujanje u ušima.

Glede žalbenog navoda koji se tiče medicinskog nalaza od 2. svibnja 2018. valja navesti da je vještak naznačila da se na zadnjem nalazu tonalnog audiograma od 2. svibnja 2018. registrira vrlo blaga zamjedbena nagluhost obostrano sa prosječnim gubitkom sluha desno 28,75 dB i lijevo 28,75 dB što je na granici normalnog sluha i nagluhosti; dok je na raspravi dodala da taj nalaz pokazuje da tužitelj ima blagu zamjedbenu nagluhost obostrano i da prema tome ne bi trebao imati tegobe u komunikaciji, ali može imati šumove ili zujanja u ušima. Stoga, niti u tom dijelu glede prosječnog gubitka sluha zaključak vještaka nije proturječan u konačnici danom zaključku i drugim utvrđenim činjenicama; tim više kada u tijeku postupka tužitelj nije niti prigovarao nalazu u smislu pogrešnog izračuna prosječnog gubitka sluha. Točno je da se u medicinskim nalazima od 11. travnja i 2. svibnja 2018. navodi od strane liječnika da „TA pokazuju zamjedbeni gubitak sluha“, ali vještak dr. I. B. je u nalazu jasno navela i cijenila te nalaze, te je cijenila i ostalu medicinsku dokumentaciju te izvršila pregled tužitelja (pa neosnovano tužitelj ukazuje da nije), iz čega je onda u ukupnosti izvela zaključak, koji žalbenim navodima nije doveden u sumnju - da tegobe koje tužitelj ima (u smislu zujanja u ušima, odnosno blaga zamjedbena nagluhost obostrano) nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetni štetnim događajem.

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP te materijalno pravo kada je utvrdio da nema osnove za odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15, dalje: ZOO), odnosno da tužitelj nije dokazao da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio štetu.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena po osnovi, čl. 154. st. 1. ZPP i visini, čl. 155. st. 1. ZPP.

Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli-Pola, 30. prosinca 2020.

      Sudac

Alenka Paus, v.r.