Poslovni broj: 2 Gž-672/2018-5

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. S. Z., OIB……, iz N. V., i 2. H. F., OIB……, iz N. V., koje zastupaju punomoćnici V. Š. i dr., odvjetnicima u P. i dr., protiv tuženika: 1. L. P., OIB…., iz N. V., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u P., 2. M. Ž., OIB….., iz V., 3. P. P., OIB…., iz N. V., i 4. A. P., OIB…, iz N. V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljica i prvotuženice L. P. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču – Parenzo, broj P-2398/2015-49 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 30. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Žalbe se djelomično uvažuju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, tako da se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču – Parenzo, broj P-2398/2015-49 od 27. travnja 2018. u pobijanom dijelu (točke 1. i 3. izreke):

 

              a) potvrđuje

 

- u dijelu točke 1. podtočka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava služnosti progona blaga preko kat. čest. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2 upisan u zk.ul. 932 k.o. N. V., čiji je sastavni dio i to po cijeloj dužini sjeverne međe, a u širini od 3m, prema skici E. K., dipl. ing. geod. od 17. studenog 2017., koja je sastavni dio ove presude u korist čestice kč. br. 1896/1, oranica u površini 3654 m2 upisana u zk. ul. 1208 k.o. N. V.,

 

- u točki 1. podtočke II., III. i IV. izreke

 

b) preinačuje

 

- u preostalom dijelu točke 1. podtočka I. tako da glasi:

 

"Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza koja se služnost proteže od upisanog javnog puta na kč. br. 1920/1, upisanog u zk. ul. broj 5055, k.o. N. V. preko k.č. br. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2, upisana u z.k. ul. br. 932, k.o. N. V., čiji je sastavni dio i to po cijeloj dužini sjeverne međe, a u širini 3m, prema skici E. K., dipl. ing. geod. od 17. studenog 2017., a koja je sastavni dio ove presude, a u korist čestice k.č.br. 1896/1, oranica u površini 981m2, upisana u z.k. ul. br. 2454, k.o. N. V.."

 

- u točki 3. izreke tako da glasi:

 

"Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

"1.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

'I Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza, progona blaga i prolaza, koja se služnost proteže od upisanog javnog puta na k.č. br. 1920/1, upisanog u z.k. ul. br. 5055, k.o. N. V. preko k.č. br. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2, upisana u z.k. ul. br. 932, k.o. N. V., čiji je sastavni dio i to po cijeloj dužini sjeverne međe, a u širini 3m, prema skici E. K., dipl. ing. geod. od 17. studenog 2017., a koja je sastavni dio ove presude u korist čestice k.č. br. 1896/1, oranica u površini 3654m2 upisana u z.k. ul. br. 1208, k.o. N. V..

II Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti progona blaga koja se služnost proteže od upisanog javnog puta na k.č. br. 1920/1, upisanog u z.k. ul. br. 5055, k.o. N. V. preko k.č. br. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2, upisana u z.k. ul. br. 932, k.o. N. V., čiji je sastavni dio i to po cijeloj dužini sjeverne međe, a u širini 3m, prema skici E. K., dipl. ing. geod. od 17. studenog 2017., a koja je sastavni dio ove presude, a u korist čestice k.č.br. 1895, oranica u površini 981m2, upisana u z.k. ul. br. 2454, k.o. N. V..

III Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti ugradnje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na i ispod puta koji se proteže od upisanog javnog puta k.č. br. 1920/1, upisanog u z.k.ul. br. 5055, k.o. N. V., preko k.č. br. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2 upisana u z.k. ul. br. 932, k.o. N. V., čiji je sastavni dio i to po cijeloj dužini sjeverne međe, a u širini 3m, prema skici E. K., dipl. ing. geod. od 17. studenog 2017., a koja je sastavni dio ove presude, a u korist čestice k.č. br. 1896/1, oranica u površini 3654m2 upisana u z.k. ul. br. 2454, k.o. N. V. i k.č. br. 1895, oranica u površini 981m2, upisana u z.k. ul. br. 2454, k.o. N. V..

IV Nalaže se tuženicima da izdaju tužiteljicama tabularnu ispravu podobnu za upis prava navedenih služnosti pod I, II i III  u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.'

 

2.) Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza koja se služnost proteže od upisanog javnog puta na k.č. br. 1920/1, k.o. N. V. preko k.č. br. 1232/1, k.o. N. V., po cijeloj dužini istočne međe predmetne nekretnine, a u širini 3 metra, prema skici E. K., dipl. ing. geodezije od 17. studenog 2017., koja je sastavni dio ove presude, u korist čestice k.č.br. 1895, k.o. N. V..

 

3.) I. Dužna je tužiteljica ad2 H. F. tuženici ad1 L. P. naknaditi parnični trošak u iznosu 2.437,50 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice ad1 L. P. da joj tužiteljica ad2 H. F. naknadi parnični trošak odbija.

 

II Dužna je tuženica ad1 L. P. tužiteljici ad1 S. Z. naknaditi parnični trošak u iznosu 1.539,86 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice ad1 S. Z. da joj tuženica ad1 L. P. naknadi parnični trošak odbija, kao i zahtjev tuženice ad1 L. P. da joj tužiteljica ad1 S. Z. naknadi parnični trošak."

 

              Tužiteljice su izjavile žalbu protiv točaka 1. i 3. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljica, i da im dosudi sve parnične troškove, ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Prvotuženica je izjavila žalbu protiv točke 3. podtočka II. presude, dakle protiv odluke o parničnim troškovima predlažući drugostupanjskom sudu da odluku o parničnim troškovima preinači i obveže na plaćanje parničnih troškova i prvotužiteljicu.

 

              Žalbe su pravovremene i dopuštene.

 

              Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe su djelomično osnovane. 

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti provoza, progona blaga i prolaza, koje se služnosti protežu od javnog puta preko nekretnine tuženika oznake kat. č.br. 1232/1, pašnjak u površini 4493 m2, upisana u zk.ul. 932 k.o. N. V., u korist kat.č.br. 1896/1, oranica u površini 3654 m2, zk.ul. 1208 k.o. N. V., i u korist nekretnine oznake kat.č.br. 1895, oranica u površini 981 m2, upisana u zk.ul. 2454 k.o. N. V., te zahtjev za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti ugradnje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi na i ispod puta koji se proteže od upisanog javno puta kat. č.br. 1920/1 k.o. N. V. preko kat.č.br. 1232/1 u korist kat.č.br. 1896/1 i 1895 k.o. N. V.. Pored toga tužiteljice traže da im tuženici izdaju ispravu podobnu za upis prava navedenih služnosti jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

 

              Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

              - da je prvotužiteljica vlasnica nekretnine oznake kat. čest. br. 1895, oranica, 981 m2, koja u naravi predstavlja dva samostojeća prizemna objekta od kojih je jedan bez fasade, a na istoj se nalazi dvorište i jedna betonska ploča koja je vjerojatno temelj za budući objekt, te da ta nekretnina sa zapadne strane graniči sa nekretninom kat. čest. br. 1896/1;

 

              - da su tužiteljice suvlasnice nekretnine oznake kat. čest. br. 1896/1 k.o. N. V. i to prvotužiteljica za 5/18 dijela, drugotužiteljica za 10/18 dijela, a pored tužiteljica suvlasnik ove nekretnine je treća osoba A. B. iz R. za 3/18 dijela;

 

              - da kat. čest. br. 1896/1 k.o. N. V. u naravi predstavlja obiteljsku samostojeću kuću koja se sastoji od prizemlja i kata, dvorišta, parka, a sa sjeveroistočne granice parcele nalazi se bijeli put;

 

              - da je nekretnina oznake kat. čest. br. 1232/1 k.o. N. V. suvlasništvo tuženika, a u naravi predstavlja obiteljsku kuću, samostojeću, dvorište, park i maslinik, a s istočne strane te nekretnine nalazi se bijeli put koji se proteže u smjeru sjever – jug i kojim se dolazi na kat. čest. br. 1896/1 s asfaltirane ceste kat. čest. br. 1920/1;

 

              - da je prvotužiteljica postala vlasnica nekretnine kat. čest. br. 1895 i suvlasnica kat. čest. 1896/1 1987. godine, a da je drugotužiteljica postala suvlasnica nekretnine kat. čest. br. 1896/1 1987. godine;

 

              - da je put što vodi sa javne ceste preko nekretnine suvlasništvo tuženika makadamski, širine oko 3 m, i da je prema nekretnini tuženika ograđen betonskim zidom visine 2 m, a na drugu stranu se nalazi djelomično suhozid;

 

              - da su tužiteljice koristile navedeni put da bi došle do svojih nekretnina i to tako što su preko njega išle pješke i vozilima;

 

              - da tužiteljice koriste put od 1987., da im do 2009. nitko nije priječio niti branio da koriste put, a da je te godine suprug prvotuženice počeo braniti tužiteljicama prolaz do svojih nekretnina zbog čega su nastali sporovi o smetanju posjeda;

 

- da tužiteljice tvrde da je stvarni razlog zbog kojeg je suprug prvotuženice branio prolaz taj što je vlasnik susjedne nekretnine prodao nekretninu njegovom kumu, a bio je i on zainteresiran za kupnju te nekretnine;

 

              - da je u skici vještaka mjernika E. K. dio nekretnine kojim su tužiteljice prolazile do svoje nekretnine označen kao bijeli put.

 

              Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja (da su tužiteljice pristupale svojim nekretninama vozilima i pješke isključivo preko kat. čest. br. 1232/1 k.o. N. V. i to od 1987. godine, a da tuženici nisu dokazali da su tužiteljice bile nepoštene posjednice prava stvarne služnosti staze i kolnika), prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev prvotužiteljice što se odnosi na nekretninu kat. čest. br. 1895 k.o. N. V. jer je zaključio da je ona dosjelošću stekla pravo služnosti staze i kolnika.

 

Prvotuženica ne pobija ovaj dio prvostupanjske presude.

 

              Iako je utvrdio postojanje pretpostavki za stjecanje prava služnosti dosjelošću u pogledu izvršavanja prava služnosti kroz 20 godina, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu kat. čest. br. 1896/1 jer se na tužiteljskoj strani nisu pojavili svi suvlasnici te nekretnine. Naime, prvostupanjski sud polazi od toga da se prava služnosti u pravnoj teoriji smatraju nedjeljivim pravom, pa tako terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom, tj. pojedini suvlasnik ne može osnovati služnost na svom odgovarajućem suvlasničkom dijelu, pa se slijedom toga služnost ne može osnovati ni na suvlasničke dijelove povlasne nekretnine, a budući nisu svi suvlasnici kat. čest. br. 1896/1 k.o. N. V. podnijeli tužbu, i s obzirom na činjenicu da su ti suvlasnici jedinstveni suparničari u smislu odredbe članka 201. ZPP-a, prvostupanjski sud je dobio tužbeni zahtjev u odnosu na tu nekretninu.

 

              Sukladno odredbi članka 388. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) mjerodavno pravo u ovom sporu su upravo odredbe ZV-a.

 

              Prema odredbi članka 229. stavak 1. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Iz navedenog proizlazi da zakon ne govori o sposobnosti osobe da stječe dosjelošću zemljišnu služnost, a niti o sposobnosti stvari da bude objekt prava stvarne služnosti, pa je stoga za zaključiti da služnost dosjelošću može steći svatko tko uopće može biti ovlaštenik takve služnosti.

 

              Kada se služnost osniva na temelju pravnog posla i kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika samo svi oni suglasno mogu odrediti da se optereti služnošću (članak 219. stavak 5. ZV-a). Nadalje, za osnivanje stvarnih i osobnih služnosti potrebna je suglasnost svih suvlasnika jer to predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja stvari (članak 41. stavak 1. ZV-a).

 

              Iz navedenog proizlazi da svi suvlasnici poslužne nekretnine moraju sudjelovati kod sklapanja ugovora o osnivanju služnosti.

 

              Dakle, ZV-a ne propisuje da svi suvlasnici povlasne nekretnine moraju sudjelovati kod sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti, a niti je odredbama ZV-a kojima se regulira stjecanje prava služnosti dosjelošću propisano da svi suvlasnici povlasne nekretnine moraju izvršavati sadržaj prava služnosti. U pravnoj teoriji je zauzeto shvaćanje da pojedini od suvlasnika povlasnog dobra mogu valjano ugovoriti pravo na određenu pravnu služnost, ali ne samo u svoju korist već i u korist ostalih suvlasnika, s tim da se služnost zasniva u korist nekretnine, a ne njezinih suvlasničkih dijelova (Boris Vizner, Komentar Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, 1980. godina, Ivo Grbin, Pravo služnosti, Naša zakonitost broj 9-10, 1990. godina). Ovaj sud smatra da tužiteljice, kao suvlasnice nekretnine kat. čet. br. 1896/1, i to prvotužiteljica za 5/18 dijela, a drugotužiteljica za 10/18 dijela, koje su izvršavale sadržaj prava služnosti staze i kolnika u vremenskom razdoblju dužem od 20 godina, a tuženici se tome nisu protivili, mogle steći i stekle su pravo služnosti staze i kolnika preko nekretnine u suvlasništvu tuženika.

 

              Slijedom toga, ne postoje ni procesne zapreke za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu, na što tužiteljice ukazuju u svojoj žalbi, jer suvlasnici povlasne nekretnine jesu jedinstveni suparničari, ali nisu i nužni, dakle ne moraju sudjelovati svi u parnici s obzirom da se pravo služnosti može osnovati i na temelju pravnog posla sklopljenog s određenim brojem suvlasnika, ali pod uvjetom da se zasniva u korist cijele nekretnine, odnosno s obzirom da se može zasnovati izvršavanjem prava služnosti u korist cijele nekretnine od strane nekih od suvlasnika povlasne nekretnine.

 

              U odnosu na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/2010. od 22. travnja 2010., na koju se poziva prvostupanjski sud, valja navesti da ona u bitnim stvarima ne podupire pobijanu presudu. Naime, u toj odluci Ustavni sud je ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-99/09 od 15. listopada 2009., kojim je odbačena revizija i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Podnositelji revizije su bili suvlasnici povlasnog dobra u parnici u kojoj su suvlasnici poslužnog dobra ishodili odluku o nepostojanju prava stvarne služnosti, pa kako je vrijednost predmeta spora bila označena sa 110.000,00 kn Vrhovni sud je, primjenjujući odredbu članka 37. stavak 2. ZPP-a, vrijednost predmeta spora dijelio na oba tuženika, pa je ispalo da je vrijednost predmeta spora po tuženiku 50.500,00 kn, zbog čega je ocijenio reviziju nedopuštenom. Polazeći sa stajališta da se stvarne služnosti u pravnoj teoriji smatraju nedjeljivim pravom, Ustavni sud smatra da one terete cijelu poslužnu nekretninu i vezane su sa cijelom povlasnom nekretninom, pa pojedini suvlasnik ne može osnovati služnost na svom odgovarajućem suvlasničkom dijelu, suvlasnici su jedinstveni suparničari, pa u takvim slučajevima nema mjesta primjeni odredbe članka 37. stavak 2. ZPP-a. I ovaj sud smatra da su suvlasnici nekretnine u parnici radi utvrđenja pravna služnosti jedinstvenih suparničari. Međutim, suvlasnici poslužne nekretnine su uz to i nužni suparničari, pa njihov izostanak u parnici predstavlja pravnu smetnju za vođenje postupka, dok suvlasnici povlasne nekretnine nisu nužni suparničari. Pravilno je i shvaćanje po kojemu se ne može osnovati stvarna služnost u korist suvlasničkog dijela nekretnine, ali se može osnovati u korist cijele nekretnine sklapanjem ugovora u kojem ne moraju sudjelovati svi suvlasnici povlasne nekretnine, te, slijedom toga, stvarna služnost se može steći dosjelošću i u situaciji kada ne izvršavaju posjed stvarne služnosti svi suvlasnici povlasne nekretnine. Drugačijim tumačenjem ove odredbe bi se znatno otežalo stjecanje prava služnosti dosjelošću kada je povlasna nekretnina u suvlasništvu.

 

Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje valjalo je preinačiti točku 1. podtočka I. izreke i prihvatiti zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava služnosti provoza i prolaza preko kat. čest. br. 1232/1 k.o. N. V., a u korist kat. čest. 1896/1 k.o. N. V.. Žalbu tužiteljica je, dakle, u tom dijelu valjalo prihvatiti, i temeljem odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a presuditi kao pod točkom b) alineja prva izreke ove presude.

 

              Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava služnosti progona blaga, jer tužiteljice nisu tvrdile, a niti su dokazale da su progonile stoku preko nekretnine tuženika, dok je odbio zahtjev za utvrđivanjem postojanja stvarne služnosti ugradnje vodovodnih kanalizacijskih cijevi na i ispod puta jer tužiteljice nisu dokazale postojanje pretpostavki propisanih odredbom članka 225. stavak 1. ZV-a.

 

              U odnosu na odluku kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti progona blaga valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljice nisu dokazale da su progonile stoku preko tuženikove nekretnine, te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Žaliteljice u žalbi ne navode činjenice niti pravna shvaćanja kojima pokušavaju opovrgnuti ovu odluku suda. Odluka je potpuno pravilna pa se žaliteljice radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge navedene u prvostupanjskoj odluci.

 

              Žalbom se ne dovodi u pitanje ni odluka prvostupanjskog suda kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava služnosti ugradnje vodovodnih kanalizacijskih cijevi na i ispod puta, a ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovdje valja dodati da su tužiteljice postavile zahtjev kojim su tražile utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti ugradnje vodovodnih kanalizacijskih cijevi na i ispod puta, a da nisu objasnile na koji način su stekle tu služnost. Inače radi se o služnosti koju osniva sud na zahtjev vlasnika nekretnine pod uvjetnima iz članka 225. stavak 1. ZV-a, pa bi u tom slučaju odluka suda bila konstitutivna, a ne bi se donosila deklaratorna presuda. Dakle, tužiteljice nisu dokazale da su stekle tu služnost pa je stoga odluku u tom dijelu valjalo potvrditi.

 

              Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljica za izdavanje tabularne isprave iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijane presude, pa se žaliteljice radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuju na te razloge. U žalbi ne daju razloge zbog čega napadaju ovaj dio prvostupanjske presude.

 

              Radi izloženog, a na temelju odredbe člana 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom a) izreke ove presude.

 

              S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu ovaj sud nalazi da je taj uspjeh podjednak i da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da je sud ovlašten, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

              Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

             

Dubrovnik, 30. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Vetma