1              Poslovni broj: Gž R-1005/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1005/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V. G., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5343/18-24 od 30. lipnja 2020., dana 29. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5343/18-24 od 30. lipnja 2020. u točki II. i III. na način da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju daljnji iznos od 3.460,43 kune bruto, zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na: za studeni 2013. godine,

     na iznos od 144,28 kuna od 16.12.2013. godine, za prosinac 2013. godine,

     na iznos od 137,72 kuna od 16.01.2014. godine, za siječanj 2014. godine,

     na iznos od 131,72 kuna od 16.02.2014. godine, za travanj 2014. godine,

     na iznos od 3,99 kuna od 16.05.2014. godine, za svibanj 2014. godine,

     na iznos od 0,36 kuna od 16.06.2014. godine, za lipanj 2014. godine,

     na iznos od 0,48 kuna od 16.07.2014. godine, za kolovoz 2014. godine,

     na iznos od 144,93 kuna od 16.09.2014. godine, za rujan 2014. godine,

     na iznos od 24,24 kuna od 16.10.2014. godine, za listopad 2014. godine,

     na iznos od 132,28 kune od 16.11.2014. godine, za studeni 2014. godine,

     na iznos od 10,05 kune od 16.12.2014. godine, za prosinac 2014. godine,

     na iznos od 132,28 kuna od 16.01.2015. godine, za siječanj 2015. godine,

     na iznos od 276,56 kuna od 16.02.2015. godine, za veljaču 2015. godine,

     na iznos od 13,96 kuna od 16.03.2015. godine, za ožujak 2015. godine,

     na iznos od 12,81 kuna od 16.04.2015. godine, za lipanj 2015. godine,

     na iznos od 140,03 kuna od 16.07.2015.godine, za srpanj 2015. godine,

     na iznos od 18,26 kuna od 16.08.2015. godine, za kolovoz 2015. godine,

     na iznos od 10,05 kuna od 16.09.2015. godine, za listopad 2015. godine

     na iznos od 138,88 kune od 16.11.2015. godine, za prosinac 2015. godine

     na iznos od 132,84 kune od 16.01.2016. godine, za siječanj 2016. godine

     na iznos od 290,96 kune od 16.02.2016. godine, za ožujak 2016. godine

     na iznos od 132,84 kune od 16.04.2016. godine, za travanj 2016. godine

     na iznos od 67,27 kune od 16.05.2016. godine, za svibanj 2016. godine

     na iznos od 138,88 kune od 16.06.2016. godine, za lipanj 2016. godine

     na iznos od 35,95 kune od 16.07.2016. godine, za kolovoz 2016. godine

     na iznos od 153,67 kune od 16.09.2016. godine, za rujan 2016. godine

     na iznos od 8,62 kune od 16.10.2016. godine, za studeni 2016. godine

     na iznos od 141,94 kune od 16.12.2016. godine, za siječanj 2017. godine

     na iznos od 142,28 kune od 16.02.2017. godine, za svibanj 2017. godine

     na iznos od 136,08 kuna od 16.06.2017. godine, za lipanj 2017. godine

     na iznos od 26,80 kuna od 16.07.2017. godine, za srpanj 2017. godine

     na iznos od 2,59 kune od 16.08.2017. godine, za kolovoz 2017. godine

     na iznos od 31,18 kune od 16.09.2017. godine, za prosinac 2017. godine

     na iznos od 155,72 kune od 16.01.2018. godine, za travanj 2018. godine

     na iznos od 155,72 kune od 16.05.2018. godine, za svibanj 2018. godine

     na iznos od 162,47 kune od 16.06.2018. godine, za lipanj 2018. godine,

     na iznos od 345,35 kuna, od 16.07.2018. godine, za kolovoz 2018. godine

     na iznos od 34,40 kune od 16.09.2018. godine, za listopad 2018. godine

     na iznos od 1,99 kuna od 16.11.2018. godine, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana, te je nadalje dužan tuženik isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna, sa s zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana."

II. Dužan je tuženiku roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznos od 781,25 kuna.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja usvojen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 288,56 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama (točka I.), odbijen je za isplatu iznosa od 3.460,43 kuna kao i troškove parničnog postupka (točka II.), te svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III.).

 

Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući presudu suda prvog stupnja u točki II. i III. iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnji postupak.

 

U smislu članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je tužitelju žalbu tuženika na odgovor.

 

Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom plaće u iznosima za dodatke za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta i dodatke na osnovu radnog staža, a sve u vrijeme prekovremenog rada.

 

Pogrešno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da na konkretan pravni slučaj je trebalo primijeniti Zaključak broj 153 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KO za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015.

 

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU /13, /15 i /18), te na temelju odredbe članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09) te njegovoj inačici članku 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14).

 

Sud prvog stupnja u provedenom parničnom postupku utvrdio je da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu te da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radno mjesto medicinske sestre-tehničara, te je ostvaren prekovremeni rad, a da mu je tuženik za sporno razdoblje od studenoga 2013. do studenoga 2018., te je tuženik prema stavu suda prvog stupnja pravilno isplatio plaću sa potrebnim dodacima.

 

Sud prvog stupnja u provedenom postupku proveo je financijsko vještačenje po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku Centar ... d.o.o., Z., P. B., utvrdio razliku isplate u spomenutom vremenskom periodu.

 

U pobijanoj odluci sud prvog stupnja, je izrazio pravno mišljenje da je neosnovan zahtjev tužitelja, što je suprotno od stava ovog žalbenog suda, jer prema mišljenju ovog suda da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u spornom razdoblju, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili prekovremeni rad.

 

U odnosu na pozivanje tuženika tijekom prvostupanjskog postupka, a što prihvaća i pogrešno sud prvog stupnja, na Zaključak broj 153, kao i na činjenicu da uslijed primjene navedenog Zaključka donesenog od Povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od prosinca 2015., je neosnovan žalbeni prigovor, jer kao lex specialis, primjenjuje se Zakon o blagdanima ("Narodne novine" broj 33/96, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) , kao zakon koji točno propisuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, te se na iste ne može primijeniti pravno tumačenje Zaključka 153, već pravilnom primjenom Zakona o blagdanima vrijeme provedeno u tim danima se treba tretirati kao prekovremeni rad i podliježe po posebnom režimu plaćanja, što je suprotno od stava izraženog u odluci suda prvog stupnja.

 

Radi iznijetog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku suda prvog stupnja pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a, pa je shodno tome odlučeno kao i točki I. odluke ovog žalbenog suda.

 

S obzirom da je tužitelj uspio u ovom sporu, valjalo mu je i priznati trošak parničnog postupka i to pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a kao i Tarife za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu Tarifa "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), pa je trebalo priznat tužitelju trošak sastava tužbe, sastavak podneska od 29. studenoga 2018., 1. veljače 2019., 18. prosinca 2019., pristupa na ročište od 30. siječnja 2019. i 16. lipnja 2020., svaku radnju po 500,00 kuna, ukupno 3.000,00 kuna, pa na navedeno dodati troškove PDV-a u iznosu od 750,00 kuna te troškove financijskog vještačenja u iznos od 2.500,00 kuna pa bi stoga trošak prvostupanjskog raspravljanja iznosio 6.250,00 kuna, a za troškove žalbenog postupka u kojem je tužitelj uspio iznos od 781,25 kuna (i to 625,00 kuna plus troškove PDV-a, 156,25 kuna), pa je shodno tome odlučeno kao u točki I. i II. ovog žalbenog suda.

 

U Splitu 29. prosinca 2020.