Broj: Kž 283/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. sve u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 6. srpnja 2017. broj Kv I-56/17. (K-24/16.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog K. M. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1., a sve u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. M. po branitelju, odvjetniku I. S., „iz svih žalbenih osnova“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženika pusti na slobodu, a podredno da se optuženiku istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, kao i u ranijim žalbama, optuženik problematizira pravnu kvalifikaciju inkriminiranog mu kaznenog djela, smatrajući da bi se „u konkretnom slučaju eventualno moglo raditi o dovršenom kaznenom djelu iz čl. 155. Kaznenog zakona“, a ne o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode u pokušaju. Optuženik time osporava postojanje osnovane sumnje za počinjenje inkriminiranog mu djela. No, takvim tvrdnjama žalitelja pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju. Naime, osim što je takva polemika u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio te dovoljno jasno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, a to pravilno navodi prvostupanjski sud. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Zato i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podatku o višestrukoj dosadašnjoj osuđivanosti optuženika. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da se u popisu kaznenih djela koja je optuženik počinio, pored kaznenog djela teške krađe, nalaze kaznena djela teške tjelesne ozljede, razbojništva i tjelesne ozljede. Tim kaznenim djelima svojstveno je i nasilje, a to je značajka i kaznenog djela za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv. Povezujući navedenu činjenicu s podatkom da je optuženik, prema izvatku iz kaznene evidencije, kaznena djela za koja je osuđen presudom Općinskog suda u Zadru od 17. rujna 2014. broj Kmp-8/14 počinio za vrijeme trajanja uvjetne osude iz prethodne presude Općinskog suda u Zadru od 3. rujna 2013. broj Kmp-18/13, kao i s podatkom da se ubrzo nakon toga u ovom postupku javlja osnovano sumnjivim za teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju, posve je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da te činjenice upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog K. M.. Stoga su prigovori optuženika da on „do sada nije prijavljivan za slično ili istovrsno kazneno djelo“ bez ikakvog utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Jednako tako, neosnovane su tvrdnje optuženika da prvostupanjski sud „paušalno“ zaključuje i koristi „stereotipne formulacije“. Naime, osim svih navedenih okolnosti, prvostupanjski je sud svoje razloge detaljno naveo i odgovarajuće obrazložio, nalazeći ih i u zaključcima sadržanim u provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika, u kojem se među ostalim navodi postojanje vjerojatnosti da bi optuženik mogao počiniti slično ili isto kazneno djelo s elementima nasilja.

Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno utvrdio i valjano obrazložio da zbog navedenih okolnosti kod optuženog K. M. postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno isključio primjenu blažih mjera kao zamjene za istražni zatvor jer se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, pa tako niti mjerama opreza koje optuženik predlaže u žalbi.

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje optuženika da je kroz duljinu njegova dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru (od 14. lipnja 2016.) povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

U pogledu zamjene istražnog zatvora jamstvom, na koji institut optuženik također upire žalbom, potrebno je voditi računa o tomu da je nakon donošenja pobijanog rješenja, i to 27. srpnja 2017., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.), kojim je izmijenjena odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08., koja se odnosi na mjeru jamstva. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv optuženika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega, a o tomu ovdje nije riječ.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. kolovoza 2017.