Broj: Kž 281/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca doc. dr. sc. Marina Mrčele kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. srpnja 2017. broj Kv I-Us-15/2017-6 (K-Us-4/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) te mu je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. travnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T. po branitelju, odvjetniku V. B., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor i da ga se odmah pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje optuženik tvrdi da su neosnovani i paušalni razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže postojanje osnovane sumnje da je on počinio inkriminirana mu kaznena djela. Smatra da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud izveo takav zaključak, pa da se u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Nasuprot takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio te dovoljno jasno i određeno obrazložio postojanje osnovane sumnje da je optuženi D. T. počinio inkriminirana mu kaznena djela kako se to opisuje u činjeničnom opisu optužnice. Takva sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a te razloge prihvaća i ovaj sud. Pritom netočno navodi optuženik da prvostupanjski sud svoje zaključke temelji na sadržaju kaznene prijave jer iz pobijanog rješenja takvi navodi ne proizlaze. Treba navesti da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku, kao opće pretpostavke za primjenu te mjere iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Nadalje, optuženik neosnovano ističe da prvostupanjski sud ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika temelji isključivo na činjenici dosadašnje optuženikove osuđivanosti i njegove nezaposlenosti. Optuženik, naime, ne vodi računa o tome da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju svoje utvrđenje o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog D. T. utemeljio ne samo u tim podacima, nego je te okolnosti ispravno povezao sa značajem uloge tog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, kao i duljinom inkriminiranog razdoblja te vrstom i količinom droge te načinom inkriminiranog postupanja, iskazanom upornošću i brojnošću protupravnih radnji, kao i činjenici da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element. Sve te okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, a kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga je i prema ocjeni ovog suda i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela na njegovoj strani.

S obzirom na sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Neprihvatljive su tvrdnje optuženika da se zbog duljine njegova dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru (od 18. travnja 2016.) radi o „zlouporabi instituta istražnog zatvora jer na ovakav način tužiteljstvo prisiljava i ucjenjuje optuženika da prizna počinjenje terećenih kaznenih djela“, čime upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud nalazi da za sada nije došlo do povrede tog načela.

U pogledu, pak, zamjene istražnog zatvora jamstvom, na koji institut optuženik također upire žalbom, potrebno je voditi računa o tome da je nakon donošenja pobijanog rješenja, i to 27. srpnja 2017., na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.), kojim je izmijenjena odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08., koja se odnosi na mjeru jamstva. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv optuženika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega, a o tome ovdje nije riječ.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. kolovoza 2017.