- 1 -              Revd 3410/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3410/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika E. C. C. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & partneri, Z. i II-tuženika M. C. OIB:   … iz Z., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu I-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-465/2020-3 od 28. srpnja 2020., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-465/2020-6. od 23. rujna 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1207/18-39 od 27. svibnja 2020., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-1207/18-53 od 24. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 29. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog I-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-465/2020-3 od 28. srpnja 2020., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-465/2020-6.od 23. rujna 2020., se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvotuženik E. C. C. d.o.o. Z. je podneskom od 18. rujna 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-465/2020-3 od 28. srpnja 2020., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Gž-465/2020-6. od 23. rujna 2020., radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Prvotuženik je u prijedlogu naznačilo pravna pitanja radi kojih predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, a koja glase:

 

1.              Ima li tužitelj, kao predmnijevani vlasnik nekretnine, pravo koje sprječava ovrhu u odnosu na I-tuženika koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stekao pravo na namirenje iz vrijednosti te nekretnine?

 

2.              Može li se smatrati da je I-tuženik postupao nesavjesno ako je na nekretnini bilo upisano založno pravo, ali bez naznake da je to pravo upisano radi osiguranja isplate kupoprodaje cijene, odnosno bez ikakve naznake da je nekretnina bila predmetom kupoprodaje?

 

U prijedlogu su navedene odredbe materijalnog prava na koje se odnose pitanja, a kao razlog važnosti je navedeno:

 

- da o naznačenim pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Puli-Pola Gž-558/18 od 23. veljače 2020., Visokog trgovačkog suda RH Pž-4150/18 od 22. siječnja 2020., Županijskog suda Varaždin broj Gž-667/16 od 16. studenog 2016.,

 

-te da sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, primjerice shvaćanje u odluci Rev-2428/14 od 8. travnja 2015 i Rev-2521/11 od 10. rujna 2013.

 

Tuženik se pozvao i na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-103/08 od 14. lipnja 2011., te naveo da pravno shvaćanje u presudi drugostupanjskog suda nije u skladu s navedenom odlukom.

 

Ovaj sud je ocijenio da prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je Vrhovni sud RH ujednačio sudsku praksu glede tog pitanja pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/18) održanoj 22. veljače 2018., a koje glasi:

 

"Predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo."

 

Pobijana presuda se temelji na pravnom shvaćanju koje nije suprotno navedenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH.

 

Drugo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a,. st. 1. ZPP, jer se odnosi na ocjenu savjesnosti pojedinih sudionika u ovršnom postupku, dakle na određeni pravni standard, a nije moguće unaprijed odrediti formulu primjenjivu za buduće slučajeve o tome kad će se netko smatrati savjesnim. Savjesnost u postupanju svakog sudionika u sklapanju i izvršenju poslova, a i u postupku ostvarenja tražbine sudskim putem, moraju se procjenjivati u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika.

 

U ovom slučaju su nižestupanjski sudovi postupili u skladu sa shvaćanjem iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-103/08 od 14. lipnja 2011., te su ocijenili savjesnost svih sudionika postupka i obrazložili zaključak donesen na temelju činjeničnih utvrđenja.

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 29. prosinca 2020.