- 1 -              Rev 80/2017-3

Broj: Rev 80/2017-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica A. P., OIB ... iz Z., i B. K., OIB ... iz Z., obje zastupane po punomoćniku D. Z. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, OIB ..., koga zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-3916/15-2 od 10 svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. P-5466/14-13 od 21. travnja 2015., u sjednici od 29. prosinca 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužiteljica kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presuda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu 8.559.721,00 kn svakoj, na ime otkupa dijela nekretnine pobliže opisane u točki I izreke, te za naknade za bespravno korištenje te nekretnine u visini 167.775,00 kn mjesečno u razdoblju od kolovoza 2009. do kolovoza 2014., sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i sa zahtjev za naknadom troška postupka. Ujedno je naloženo tužiteljicama da tuženiku naknade parnični trošak od 627.500,00 kn (toč. II. Izreke) dok je odbijen zahtjev za naknadom troška preko tog iznosa (toč. III izreke).

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlažu preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Sukladno čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) ovaj je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Budući da se prema čl. 385. ZPP revizija može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, to tužiteljice u reviziji ne mogu iznositi prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

              Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

              Predmet spora je zahtjev za isplatu vrijednosti zemljišta koje je deposedirano i upisano kao vlasništvo tuženika, te zahtjev za isplatu mjesečne naknade na ime stjecanja bez osnove nastalo korištenjem tog zemljišta u razdoblju pet godina do podnošenja tužbe.

              Nižestupanjski sudovi utvrđuju da se radi o nacionaliziranom zemljištu, da tužiteljice nisu u posjedu zemljišta već tuženik koji je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik i da je tužiteljicama za predmetno zemljište određena naknada. Budući da su predmetne nekretnine nacionalizirane na temelju Zakona iz 1957., a deposjedacija izvršena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 54/80) i da je za deposjedirane nekretnine sklopljen sporazum o naknadi koje stu tužiteljice potpisale, to sudovi zaključuju da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

              Uzevši u obzir navedeno, zaključak nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj revizijski sud.

              Revizijski navodi u cijelosti se iscrpljuju u prigovorima u pogledu načina na koji je vođen upravni postupak tijekom 1985. povodom deposjedizacije tužiteljica i određivanje naknade za oduzetu zemlju. U tom smislu tužiteljice iznose niz prigovora poput; da neistovjetnost njihovih potpisa na raspravnom rješenju kojim je određena naknada može vidjeti prosječna osoba bez grafološkog vještačenja, da zapisnik Komiteta za prostorno uređenje, komunalne i stambene poslove od 3. lipnja 1985. nije sastavljen na zakonit način jer su izjave stranaka uzimane skupno a ne pojedinačno, da na zapisniku nema potpisa javnog pravobranitelja Općine Trešnjevka premda je upisan kao prisutan, također osporavaju pravilnost forme i načina na koji je sastavljen zapisnik Općine Trešnjevka od 17. lipnja 1985. kojim određena naknada za predmetnu zemlju.

Tužiteljicama je za istaknuti da sud ne može kao prethodno pitanje ocjenjivati pravilnost i zakonitost konačnih i izvršnih rješenja i zapisnika koji su doneseni u upravnom postupku.

Također, sud u ovom postupku pokrenutom radi isplate ne može ocjenjivati je li Komisija za ispravak zemljišnih knjiga za provođenje postupka u zemljišno knjižnom ispravnom postupku valjano sastavila zapisnik od 14. lipnja 1985., kako to ističu u reviziji.

Neosnovno tužiteljice za ovaj predmetni slučaj osporavaju primjenu čl. 29. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu, a prema kojem prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta može i prije nego što to rješenjem odredi skupština općine, predati određeno zemljište u posjed općini koja je dužna to zemljište primiti od prijašnjeg vlasnika. To stoga što su svojim očitovanjem danim na zapisnik od 14. lipnja 1985., tužiteljice izjavile da predaju predmetno zemljište u posjed Općine Trešnjevka.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 29. prosinca 2020.