-   -              Poslovni broj: 8 UsIpor-213/20-9

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu ovog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja L. V. iz C., P., OIB: ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon usmene i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2020. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. prosinca 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/118,  URBROJ: 513-04-20-3 od 04. ožujka 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Dana 15. lipnja 2020. godine tužitelj je Sudu poslao e-mail u kojem je naveo da podnosi tužbu protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/II-471-02/19-01/118,  URBROJ: 513-04-20-3 od 04. ožujka 2020. godine budući da zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom Covid-19 tog dana nije mogao tužbu poslati poštom, ali da će slijedećeg dana tužbu poslati poštom. Navedena tužba zaprimljena je u sudskoj pisarnici pod poslovnim brojem UsIpor – 213/20. Dana 17. lipnja 2020. godine zaprimljena je tužba tužitelja kojom se traži poništenje istog rješenja Ministarstva financija, Republike Hrvatske, Samostalni sektor  za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/118,  URBROJ: 513-04-20-3 od 04. ožujka 2020. godine. Navedena tužba zaprimljena je u sudskoj pisarnici pod poslovnim brojem UsIpn-35/20.

S obzirom na navedeno i da su zaprimljene dvije tužbe kojima se traži poništenje istog osporenog rješenja, Sud je dana 07. srpnja 2020. godine donio rješenje kojim je odlučio da se ovosudni spisi broj: UsIpor-213/2 i UsIpn-35/20 spajaju, na način da se spis broj: UsIpn-35/20 pripaja spisu broj: UsIpor-213/20, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, pri čemu će se navedeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem UsIpor – 213/20.

U tužbi tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje nezakonito; da ostaje kod navoda iznesenih u žalbi protiv poreznog rješenja: Naveo je da je dokumentacija na kojoj se temelji porezno rješenje u suprotnosti sa financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je napravljeno po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku; da se porezno rješenje isključivo temelji na dokumentima koje je izradio policijski službenik, koji je neuk u pogledu knjigovodstva; da je financijsko knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da sadržaj dokumentacije na kojoj se temelji porezno rješenje (tablice i analize), je netočan i neistinit; da iznos koji je utvrđen od strane policijskog službenika je puno veći nego što je utvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem; da tijekom upravnog postupka mu nije omogućen uvid u dokumentaciju čime mu se uskratilo pravo da se valjano zastupa u predmetu, a da su mu inspektorice kazale da nije moguće da mu omoguće uvid u dokumentaciju; Da mu uvid u dokumentaciju nije omogućen ni u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, a ni u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku; da je netočan navod iz rješenja da su zaposlenici dali izjave jer je on kontaktirao neke od zaposlenika (M. Š., M. B. i S. L.) od kojih je saznao da do dana sastavljanja Zapisnika od 27. travnja 2018. godine nisu dali izjavu poreznom tijelu; da je porezno rješenje u suprotnosti sa pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija, Vijeća za prekršajni postupak, KLASA: UP/I-740-04/17-02/365, URBROJ: 513-07-17/17-04 od 31. siječnja 2018. godine. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 04. ožujka 2020. godine.

Tuženik je odgovorio na tužbu, ističući da tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju istih rješenja, te da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-471-02/18-01/126, URBROJ: 513-07-19-18-01 od 19. listopada 2018. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkama I. do VII. izreke, tužitelju je za 2016. godinu utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost, doprinos za mirovinsko osiguranje - za osiguranike po osnovi rada za poslodavca, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje, doprinos za zdravstveno osiguranje - za osiguranike po osnovi rada za poslodavca, doprinos za zapošljavanje, doprinos za zaštitu na radu, porez i prirez na dohodak, sve u iznosima i uz kamate kako je navedeno u poreznom rješenju. Točkama VIII. do XI. naloženo je tužitelju da na propisane uplatne račune, uplati navedene obveze sa kamatama, kao i da obračuna i uplati pripadajuće kamate do dana uplate navedenih poreznih obveza. Isto tako naloženo je da nakon uplate provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, određen mu je rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja, računajući od dana njegove izvršnosti, te je upozoren da će se, ukoliko ne izvrši uplate u roku, naplata izvršiti ovrhom.

Na ročištu od 18. prosinca 2020. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužitelj je iskazao da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da je za potrebe kaznenog postupka, po prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, provedeno financijsko vještačenje predmeta, te je u spis predao presliku Nalaza i mišljenja vještaka iz tog vještačenja te presliku optužnice, istaknuvši da navedeni kazneni postupak nije dovršen, odnosno da još nije održano ni jedno ročište.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, odgovor na tužbu, te se pregledao cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu popisale trošak upravnog spora.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 04. ožujka 2020. godine, odnosno da li je poreznim rješenjem pravilno i zakonito tužitelju utvrđena obveza.

 

Iz spisa upravnog tijela je vidljivo: da je Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, kod tužitelja obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, doprinosa za obvezna osiguranja, poreza i prireza na dohodak, za 2016. godinu, te je pregledom poslovnih knjiga i drugih isprava, utvrđene su nepravilnost i nezakonitosti, o čemu je sastavljen Zapisnik od 27. travnja 2018. godine, na koji je tužitelj  izjavio prigovor, koji porezno tijelo nije prihvatilo, te je dana 19. listopada 2018. godine donijelo porezno rješenje.

Tužitelj je u navedenom periodu obavljao turističke djelatnosti: turistički vodič, putnička agencija, iznajmljivanje kajaka i opreme za rekreaciju i sport, plovni objekti za iznajmljivanje, internetski portal i da je zapošljavao 30 djelatnika.

Prema članku 67. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16, dalje: OPZ-a), porezno tijelo može koristiti sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, pa tako među ostalim može prikupljati obavijesti od poreznog obveznika ali i od drugih sudionika poreznog postupka te od drugih osoba, pribavljati isprave i spise.

Prema članku 71. stavak 1. OPZ-a porezno tijelo može tražiti predočenje poslovnih knjiga, evidencija, poslovne dokumentacije i drugih  isprava od poreznog obveznika i drugih osoba kod kojih se one nalaze.

Prema članku 54. stavak 1. OPZ-a porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

Člankom 55. OPZ-a propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događanja.

Člankom 56. stavak 1-3. OPZ-a je propisano da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, da primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno, da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, kao i da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme  njezina  sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Člankom 79. OPZ-a je propisano da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu sa odredbama OPZ-a.

Prema članku 57. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 143/14, dalje: ZPDV-st), pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. ZPDV-st. Člankom 58. stavak 1. ZPDV-st propisano da porezni obveznik ima pravo od PDV-a koji je obvezan platiti, odbiti PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Nadzorom je temeljem pregleda poslovne dokumentacije, podataka iz baze kojima raspolaže porezno tijelo, podataka prikupljenih od strane Kriminalističke policije Dubrovačko-neretvanske (pretrage mobitela, analiza ručno pisanih evidencija o rezerviranim i realiziranim izletima obrta „A. D.“), te spisa predmeta kojeg je poreznom tijelu dostavilo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, utvrđeno da tužitelj kao vlasnik turističkog obrta „A. D.“ nije izdavao račune za obavljene usluge, sukladno članku 78. stavak 1.,2.i 4., tako da je obračunao i platio manji iznos PDV-a, nego što je trebao  prema izvršenim uslugama.

Člankom 85. stavak 1. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupna vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupna vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

Člankom 76. stavak 1. ZPDV-st je propisano da je obračunani i prijavljeni PDV-a za razdoblje oporezivanja porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavak 1. i 2. ZPDV-st.

Člankom 13. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04 do 136/15, dalje: ZPND) propisano je da je dohodak od nesamostalnog rada razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbama članka 14. istog Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s člankom 16. istog Zakona. Prema članku 16 Zakona, izdacima koji se oduzimaju od primitaka iz članka 14. Zakona pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada, smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja.

Porezno tijelo je također utvrdilo da je tužitelj u navedenom periodu obavljao djelatnost prodaje usluga izleta kajacima i biciklima na području Grada Dubrovnika i Općine Konavle a da nije izdavao račune za sve usluge, već da je samo dio prometa u gotovom novcu fiskalizirao, a da veći dio prometa nije fiskalizirao, iako je prema odredbama Zakona o fiskalizaciji u prometu s gotovinom bio dužan, tako da nije poreznom tijelu prijavio cjelokupni ostvareni promet.

Temeljem prikupljenih podataka porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj u svojem obrtu imao 16 osoba koje nije prijavio na obvezna osiguranja, niti je za iste isplaćivao obvezne doprinose iako je to bio dužan. Isto tako je utvrđeno da je dio plaće zaposlenicima isplaćivao u gotovini „na ruke“ na koji iznos nije obračunavao niti uplaćivao doprinose ni poreze.

Zakonom o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04 do 136/15, dalje: ZPND i Zakonom o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08 do 143/14) propisano je obračunavanja i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja.

Člancima 12. do 17. te 19. do 26. Zakona o doprinosima propisano je plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja za osiguranike po osnovi radnog odnosa.

Slijedom navedenih utvrđenja porezno tijelo je tužitelju zakonito utvrdilo manje obračunati iznos PDV-a, manje obračunati iznos doprinosa i manje obračunati iznos poreza i prireza na dohodak, za 2016. godinu, te mu naložilo uplatu istih iznosa.

Navod tužitelja da je porezno tijelo povrijedilo pravila postupka nije osnovan, budući da je porezno tijelo tijekom nadzora postupalo sukladno svojim ovlastima utvrđenim Zakonom o Poreznoj upravi („Narodne novine“, broj: 115/16), te odredbama  OPZ-a, te je na zakonit način tijekom poreznog nadzora prikupilo i pregledalo svu dostupnu dokumentaciju, te pravilno utvrdilo činjenično stanje.

Prema članku 75. stavak 1. točka 1. OPZ-a, u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez snosi porezno tijelo, dok prema točki 2. teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik.

Porezno tijelo je poreznu obvezu tužitelju utvrdilo temeljem podataka prikupljeni tijekom nadzora ili od drugih nadležnih javnopravnih tijela. Tužitelj osim paušalnih navoda i ponavljanja iznesenog tijekom poreznog postupka nije priložio valjane dokaze koji bi se mogli koristiti u upravnom sporu, niti je predložio izvođenje drugih dokaza radi dokazivanja svojih navoda (provođenje financijskog vještačenja).

Tužitelj je na raspravi u spis priložio presliku optužnice Općinskog državnog odvjetništva, broj: K-DO-195/17 od 25. veljače 2019. godine, međutim ne radi se o dokazu koji bi bio relevantan za ovaj upravni spor, jer se ne radi o pravomoćnoj sudskoj odluci, budući da i sam tužitelj navodi da kazneni postupak po navedenoj optužnici još nije započeo.                Na raspravi je tužitelj u spis priložio i Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije R. M. izrađenog po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od dana 30. srpnja 2018. godine, za potrebe postupka K-DO-195/17, međutim radi se o dokazu (vještvu) koje nije sačinjeno u ovom upravnom sporu po nalogu suda, pa isti nalaz i mišljenje se ne može formalnopravno biti prihvatljiv dokaz.

Pored navedenog, istaći je da je stalni sudski vještak nalaz i mišljenje izradio temeljem naloga Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, a temeljem spisa predmeta broj: K-DO-195/17 (Is-DO-7/18) koji mu je dostavljen, te temeljem, u dva navrata nadopunjene dokumentacije pribavljene od Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik i dokumentacije pribavljene od  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Dubrovnik.

Dakle, iz navedenog proizlazi da je nalaz i mišljenje vještaka u bitnom utemeljen na istoj dokumentaciji kojom je raspolagalo i porezno tijelo.

Poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza za 2016. godinu, po osnovu PDV-a, doprinosa, poreza i prireza na dohodak u ukupnom iznosu od 703.359,00 kuna (glavnice duga + kamate do dana sastavljanja zapisnika), tako što ukupni dug po osnovi doprinosa iznosi 189.054,00 kn, ukupni dug po osnovi PDV-a iznosi 409.947,00 kn i ukupni dug po osnovi poreza i prireza n dohodak iznosi 104.358,00 kuna.

Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen je dug po osnovi doprinosa u iznosu od 234.583,15 kn, dug po  osnovi PDV-a u iznosu od 442.159,97 kn a dug poreza i prireza na dohodak u iznosu od 523.328,83 kn, što znači da ukupni dug tužitelja utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka iznosi 1.200.071,00 kuna.

Dakle, iz navedenog proizlazi da je nalazom i mišljenjem vještaka tužitelju u konačnosti utvrđen veći porezni dug nego što je utvrđen poreznim rješenjem.

Stoga, nisu prihvatljivi (ni razumni) tužbeni navodi  kojima se tužitelj poziva na  nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, s namjerom osporavanja pravilnosti poreznog rješenja.

Tužbeni navod da mu nije omogućen uvid u dokumentaciju nije osnovan budući da iz spisa proizlazi da je istodobno sa poreznim nadzorom u kojem je porezno tijelo pregledom poslovne dokumentacije tužiteljevog obrta te prikupljanjem drugih dokaza bitnih za oporezivanje su se vodile pred istražne i istražne radnje vezano za kazneni progon te s obzirom na taj postupak, opravdano tužitelju nije omogućeno da u svakom trenutku ima sve  informacije vezano za predmet.   

Ostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

                                                                              

 

                                             U Splitu 28. prosinca 2020.

                                                                                                                      S U D A C

 

          Studenko Vuleta, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).