Poslovni broj: 73 Pž-1716/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 73 Pž-1716/2019-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja G. društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, ugostiteljstvo i prijevoz, P., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. j.t.d. u Z., protiv tuženika A. O. (ranije: J. O. dioničko društvo), Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete u iznosu od 27.148,89 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2780/2014 od 20. prosinca 2018., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj P-2780/2014 od 3. siječnja 2019., 28. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2780/2014 od 20. prosinca 2018., ispravljena rješenjem poslovni broj P-2780/2014 od 3. siječnja 2019., u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 27.148,89 kn te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 10.700,00 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2780/2014 od

20. prosinca 2018., ispravljena rješenjem poslovni broj P-2780/2014 od 3. siječnja 2019. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti zatezne kamate na iznos od 27.148,89 kn te u točki II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na troškove u iznosu od 10.700,00 kn, i sudi:

 

II.1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 26.230,66 kn od

28. prosinca 2011. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, i to do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana

nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

 

II.2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 918,23 kn od 22. svibnja 2015. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, i to do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

 

II.3. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos troška od 10.700,00 kn od 20. prosinca 2018., kao dana presuđenja, pa do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

 

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.564,98 kn.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.148,89 kn sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a koje dospijevaju na iznos od 26.230,66 kn od 28. prosinca 2011. do isplate i na iznos od 918,23 kn od 22. svibnja 2015. do isplate u roku osam dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 10.700,00 kn, tekuće od presuđenja pa do isplate, prema stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj na svom vozilu uslijed oštećenja zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik. Kako je tuženik priznao pasivnu legitimaciju jer je nesporno da je vozilo ..., kojim je upravljala osoba koja je skrivila prometnu nezgodu, u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, to je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev. Pri tome je visinu štete sud utvrdio na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometne struke, Z. I., dipl. ing. te je šteta utvrđena u iznosu od 71.030,66 kn, kao iznos totalne štete, a tužitelju je dosuđena razlika imovinske štete na njegovom vozilu ... s obzirom na činjenicu da je tuženik platio tužitelju iznos od 44.800,00 kn u mirnom postupku. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Odluka o parničnog trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

Tuženik je protiv točke I. izreke presude u dijelu dosuđene naknade štete preko nespornog iznosa od 12.024,53 kn, u dijelu dosuđenih zateznih kamata u iznosu od 918,23 kn i u dijelu troškova preko nespornog iznosa od 3.500,00 kn kao i u dijelu dosuđenih zateznih kamata na dosuđenu naknadu troška podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Smatra da postoji povreda postupka jer se presuda ne može ispitati zbog nedostatnosti razloga o odlučnim činjenicama i proturječnosti razloga o odlučnim činjenicama sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je u iznos naknade obračunat i porez na dodanu vrijednost te smatra da se radi o nenovčanoj nerepariranoj naknadi štete na koju kamate teku od presuđenja. Osporava i odluku o trošku postupka. Predlaže preinačiti, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz dosudu troškova žalbenog postupka.

 

Tužitelj u odgovor na žalbu predlaže odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

 

Žalba je neosnovana, osim u dijelu visine stope zatezne kamate.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Presuda je pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o trošku postupka koju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo djelomično preinačiti.

 

Presuda je ispitana u granicama dopuštenih žalbenih razloga, s obzirom na činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a.

 

U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, pa niti ona na koju ukazuje žalitelj. Naprotiv, prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, i o njima dao jasne i valjane razloge koji ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza niti sadržaju isprava u spisu. Pravilnom ocjenom nalaza vještaka uz pravilnu primjenu odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima utvrdio da je tuženik kao osiguratelj vozača vozila koje je skrivilo prometnu nezgodu, odgovoran za imovinsku štetu koju je uslijed toga pretrpio tužitelj.

 

Predmet spora u žalbenom stadiju postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 27.148,89 kn i zatezne kamate na dosuđenu nerepariranu imovinsku štetu na vozilu (totalna šteta) od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (26.230,66 kn) kao i kamate obračunate u apsolutnom iznosu za nesporno plaćen iznos u mirnom postupku i to s daljnjom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do isplate (918,23 kn).

 

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 27.148,89 kn i zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana podnošenja zahtjeva na iznos od

26.230,66 kn, a na iznos uglavničene kamate od dana plaćanja, odnosno od 22. svibnja 2015. do isplate.

 

Iako se prvostupanjski sud izričito ne poziva na odredbe materijalnog prva očito je da je prihvaćajući tijek zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05; dalje: ZOOP).

 

Odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni je odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju nije postupio u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a te da tužitelju na temelju odredbe istog članka, stavak 4. pripadaju i zatezne kamate na glavnicu koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. prosinca 2011.

 

Nema pogrešne primjene materijalnog prava niti pri odluci o dosuđenoj visini naknade pretrpljene imovinske štete, jer iz isprava u spisu proizlazi da je visina štete određena prema novonabavnoj cijeni prema službenom katalogu za utvrđivanje cijena novih vozila, a tužitelj će u smislu odredba Zakona o porezu na dodanu vrijednost platiti cijenu u koju će biti uključen porez na dodanu vrijednost na koju su obvezane osobe koje isporučuju robu odnosno pružaju uslugu.

 

Kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti pogrešne primjene materijalnog prava to je presudu glede dosuđene naknade i kamata na dosuđenu naknadu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i zahtjev za kamate obračunate u apsolutnom iznosu za nesporno plaćen iznos u mirnom postupku, za razdoblje od dospijeća do isplate, i to s daljnjom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do isplate (918,23 kn) valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Međutim, u pogledu zatezne kamate, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a, u tom dijelu (točke I. i II. presude) preinačiti pobijanu presudu, budući da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj za ostale odnose, i to do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

 

Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tuženik nije uspio sa žalbom u glavnoj stvari, a i sa žalbom protiv odluke o sporednim traženjima uspio je u neznatnom dijelu. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 28. prosinca 2020.

 

Sudac

Gorana Aralica Martinović, v.r.