Poslovni broj: UsIzs-51/20-7

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja R. J. iz S., OIB: …, zastupan po opunomoćenici M. K., odvjetnici u odvjetničkom društvu K.&K. d.o.o. S., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, nakon javne rasprave zaključene 17. prosinca 2020. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja M. U., odvjetnika u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-07/19-01/67, Urbroj: 519-08/8-20-2 od 24. siječnja 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika ranije Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-552-07/19-01/67, Urbroj: 519-08/8-20-2 od 24. siječnja 2020. odbijena je žalba R. J., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb S., Klasa: UP/I-552-07/18-06/9, Urbroj: 2181-160-03-06-19-12 od 23. kolovoza 2019. kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je tužitelju, kao obvezniku uzdržavanja, da u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja plati Republici Hrvatskoj na žiro račun državnog proračuna Republike Hrvatske, broj: HR12100100518630001600, model 64, s pozivom na broj odobrenja 7196-6890-36140878149, isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja priznatog mal. A. J. i mal.N. J. rješenjem Centra za socijalnu skrb S. Klasa: UP/I-552-07/12-01/33, Urbroj: 2181-160-12-6 od 24. rujna 2012. u ukupnom iznosu od 29.695,89 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u smislu odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) na novčane iznose kako slijedi:

-          na iznos od 1.198,00 kn od 3. siječnja 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 1. veljače 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 5. ožujka 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 15. travnja 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 3. svibnja 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 7. lipnja 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 3. srpnja 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 13. kolovoza 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 23. rujna 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 23. listopada 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 21. studenog 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 20. prosinca 2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 22. siječnja 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 21. veljače 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 20. ožujka 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 22. travnja 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 22. svibnja 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 23. lipnja 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 22. srpnja 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 21. kolovoza 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 1.198,00 kn od 23. rujna 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 22. listopada 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 25. studenog 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 23. prosinca 2014. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 22. siječnja 2015. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 23. veljače 2015. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 20. ožujka 2015. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 22. travnja 2015. pa do isplate,

-          na iznos od 599,00 kn od 22. svibnja 2015. pa do isplate.

Pod točkom 2. je naloženo tužitelju da dokaz o obavljenim radnjama iz točke 1. dostavi tom Centru u roku od 15 dana. Pod točkom 3. je riješeno da će se, ako tužitelj kao obveznik uzdržavanja ne ispuni svoju obvezu iz točke 1. te izreke, rješenje s potvrdom ovršnosti dostaviti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske radi pokretanja postupka izvršenja. Pod točkom 4. je riješeno kako žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. U bitnom ističe kako je više puta obavještavao prvostupanjsko tijelo kako je M. J. 5. srpnja 2016. podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem zahtjeva za uzdržavanje tada maloljetne djece po svim njegovim računima, pa je razvidno kako se u postupku pred Financijskom agencijom vrši naplata iznosa po osnovi uzdržavanja za isti period koji je predmet ovog postupka. Stoga, pogrešno ističe tuženik kako su njegovi navodi neosnovani, budući da se ne može biti obvezan u dva postupka namirivati istu tražbinu različitim vjerovnicima. Stoga je mišljenja kako je, a s obzirom da je M. J. pokrenula postupak naplate spornih iznosa, Centar za socijalnu skrb trebao utvrditi u kojem je dijelu ista izvršila naplatu navedenog uzdržavanja, te potom zatražiti povrat sredstava od M. J., a ne od njega. Osim navedenog, ističe kako je izvršio plaćanje dijela citiranog potraživanja, a što kako je razvidno da je naknado, nakon podnošenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu, donesena presuda Općinskog suda u S. broj …, odnosno … od 27. travnja 2017., kojom je utvrđeno kako njegov ukupni dug iznosi 30.966,50 kuna. Međutim, unatoč navedenom kako je M. J. podnijela zahtjev za izravnu naplatu na ukupan iznos od 63.707,78 kuna, a uz to je prihvatila i uplate iznosa od strane Centra za socijalnu skrb, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja. Stoga, kako je razvidno da je M. J. bila dužna vratiti navedene iznose prvostupanjskom tijelu, jer je taj iznos naplatila od njega, a k tome je još podnijela i zahtjev za izravnu naplatu na ukupan iznos od 63.707,78 kuna, premda je 2017. utvrđeno kako ukupni dug iznosi 30.966,50 kuna. Pri tome napominje kako je iz presude Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem … od 27. travnja 2017. razvidno kako se sud referira na ukupni dug, pa je jasno kako se radi o iznosu ukupnog potraživanja za sve periode za koje je bilo utvrđeno uzdržavanje. Stoga, kako je pogrešno utvrđenje javnopravnih tijela kako se ne radi o istom periodu uzdržavanja. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-552-07/19-01/67, Urbroj: 519-08/8-20-2 od 24. siječnja 2020. i rješenje Centra za socijalnu skrb S., Klasa: UP/I-552-07/18-06/9, Urbroj: 2181-160-03-06-19-12 od 23. kolovoza 2019., te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20), odnosno 23. srpnja 2020., prestalo s radom Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a poslove iz njegova djelokruga koji se odnose na područje socijalne politike i obitelji preuzelo je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

U sporu je održana rasprava 17. prosinca 2020. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom 37. stavak 3. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika.

Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 17. prosinca 2020., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, a što daje iznos od 6.250,00 kuna.

Tijekom dokaznog postupka, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija priložena u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporan obveznik povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja za mal. A. J. i mal. N. J..

Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi kako je rješenjem Centra za socijalnu skrb Split, Klasa: UP/I-552-07/12-01/33, Urbroj: 2181-160-12-6 od 24. rujna 2012. priznato pravo na privremeno uzdržavanje mal. A. J., rođ. 12. listopada 1995., u iznosu od 599,00 kuna mjesečno i mal. N. Ja. i, rođ. …., u iznosu od 599,00 kuna mjesečno, a počevši od 17. travnja 2012., te je riješeno kako će navedeni iznos taj Centar isplaćivati iz sredstava Ministarstva socijalne politike i mladih, na ruke majke i zz mal. A. i N. J., M. J. iz S., A. S. 5A. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako je presudom Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem … od 9. svibnja 2011. određeno kako je otac mal.djece, ovdje tužitelj, obvezan doprinositi za uzdržavanje mal. A. J. iznos od 1.190,00 kuna mjesečno i mal. N. J. iznos od 1.082,00 kune mjesečno, odnosno ukupno 2.272,00 mjesečno, počevši od 27. siječnja 2011. pa ubuduće, na ruke majke mal. Djece M. J..

Nadalje, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je pravo na privremeno uzdržavanje A. Ja. prestalo rješenjem Centra za socijalnu skrb S., Klasa: UP/I-552-07/14-01/58, Urbroj: 2181-160-03-12-14-2 od 5. kolovoza 2014. počevši s danom 1. rujna 2014., a N. J. rješenjem Centra za socijalnu skrb S., Klasa: UP/I-552-07/15-01/27, Urbroj: 2181-160-03-12-15-2 od 23. travnja 2015. s danom 17. travnja 2015.

Uvidom u karticu korisnika novčane pomoći od 6. rujna 2018. vidljivo je kako je Centar za socijalnu skrb S. u razdoblju od 17. travnja 2012. do 17. travnja 2015. na ime privremenog uzdržavanja za oboje djece isplatio ukupan iznos od 38.640,89 kuna i to na ruke majke M. J..

Nadalje iz spisa predmeta proizlazi kako je presudom Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pob-138/13 od 5. rujna 2013. obvezan tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti Općinskom državnom odvjetništvu u S. iznos od 8.945,00 kuna zajedno s zakonskom kamatama koja na iznos od 7.747,00 teku od 22. studenog 2012. pa do isplate, a na iznos od 1.198,00 kuna teku od 19. prosinca 2012. pa do isplate, pri čemu iz obrazloženja proizlazi kako se radi o razdoblju od 17. travnja 2012. do 30. studenog 2012.

Spisu prileži i potvrda Centra za socijalnu skrb S., Odjel računovodstva, Klasa: UP/I-552-047/18-06/9, Urbroj: 2181-160-03-026-19-10 od 24. srpnja 2019. kojom se potvrđuje kako su N. J. i A. J. korisnici prava na privremeno uzdržavanje, a na temelju naprijed navedenog rješenja Centra za socijalnu skrb S. od 24. rujna 2012., kao i da je imenovanim korisnicima privremenog uzdržavanja u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 30. travnja 2015. na ime navedenog prava isplaćeno ukupno 29.695,89 kuna.

              Pravo na privremeno uzdržavanje u skladu s odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“, broj 92/14) ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja.

Odredbom članka 25. Zakona o privremenom uzdržavanju propisano je kako isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima.

Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o privremenom uzdržavanju propisano je kako će Centar po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako jednogodišnje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od jedne godine, s pripadajućom zateznom kamatom.

Imajući u vidu kako je tužitelj nesporno bio obvezan sudjelovati u uzdržavanju svoje malodobne djece, koju isplatu je preuzela Republika Hrvatska, pravilno je rješenjem tuženika tužitelju naložen povrat isplaćenog iznosa u skladu sa mjerodavnom odredbom članka 27. Zakona o privremenom uzdržavanju, dok navodi tužitelja kako u provedenom upravnom postupku nije utvrđeno je li u istom razdoblju on već isplatio sredstva za uzdržavanje malodobnog djeteta nisu odlučni za ovaj upravni spor, već se odnose na eventualni spor između tužitelja i majke djeteta. Suprotno navedenom u upravnom i sudskom postupku nedvojbeno je utvrđeno kako je u spornom razdoblju sredstva za uzdržavanje malodobne djece isplatila Republika Hrvatska, dok Zakon o privremenom uzdržavanju ne propisuje ni jednu osnovu na temelju koje se tužitelj, kao obveznik uzdržavanja, može osloboditi svoje obveze prema Republici Hrvatskoj na ime isplaćenog privremenog uzdržavanja njegove djece

Slijedom iznijetog, sud nalazi kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sud odbio zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. 

 

U Splitu, 28. prosinca 2020.

 

                               S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Zrinka Pivac