Broj: Kž 296/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. srpnja 2017. broj Kv I-61/17 (K-26/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog I. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. J. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. J. po branitelju, odvjetniku K. S., zbog ,,pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da se ,,ukine pobijano rješenje kojim se produljuje istražni zatvor protiv osumnjičenika I. J., te da naloži da se osumnjičenik odmah pusti na slobodu.“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog I. J. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora zbog postojanja opasnosti od optuženikovog ponavljanja kaznenog djela.

Naime, optuženi I. J., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, budući da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu osnovane sumnje kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora, tako i posebne pretpostavke te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika da ,,ne postoji dovoljan činjenični supstrat koji bi upućivao na osnovanu sumnju da je osumnjičenik počinio kazneno djelo za koje se ovdje tereti, i to konkretno za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 6. u svezi s čl. 34. st. 1. i dr. KZ-a“. To iz razloga što odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza izvedenih u dosadašnjem tijeku dokaznog postupka, a kako to s pravom zaključuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud. Pri tome je potrebno napomenuti da je prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje, a što je prvostupanjski sud i učinio, dok ni prvostupanjski, a ni drugostupanjski sud pri tome nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu činjeničnog stanja na način da donose odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika jer je to u nadležnosti raspravnog vijeća.

Nadalje, optuženik osporava postojanje i onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnosti da će on, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženog I. J. proizlaze, prije svega, iz toga što je isti osnovano sumnjiv da je počinio čak četiri kaznena djela. Time je optuženik iskazao upornost i kriminalnu volju u svom protupravnom postupanju, a iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog I. J. proizlazi da je on višekratno osuđivan, i to zbog kaznenih djela krađa, teških krađa, razbojništva, kao i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari. Prema optuženiku su primjenjivane uvjetne osude te mu je u jednom navratu izrečena i kazna zatvora, a optuženik je sada osnovano sumnjiv da je inkriminirana mu kaznena djela počinio u vremenu provjeravanja po dvije prethodne uvjetne osude iz pravomoćnih presuda Općinskog suda u Splitu od 3. studenoga 2014. broj K-685/11. i od 26. siječnja 2015. broj K-696/14.

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realne opasnosti da će optuženi I. J., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, pa je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da se ista svrha primjene istražnog zatvora protiv optuženika za sada ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera i to mjera opreza. To iz razloga što je značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi I. J., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, takav da je za sada daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika nužna.

K tome, a s obzirom na okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog I. J., ista svrha primjene mjere istražnog zatvora se u odnosu na optuženika se ne može ostvariti niti primjenom mjere jamstva, a kako to u žalbi optuženik predlaže. Štoviše, u međuvremenu je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17.) kojim je u članku 33. primjena mjere jamstva propisana samo kao zamjena za mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a ne više i zbog iteracijske opasnosti.

Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi optuženika kojima, ističući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od jedanaest mjeseci, upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjene o povredi tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.-I), treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno, kako to pravilno zaključuje te valjano i sasvim dostatno obrazlaže prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08.-I, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-I, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. kolovoza 2017.